Transporter 3 vezikulskog glutamata (VGLUT3) je protein koj je kod ljudi kodiran genom SLC17A8 .[5]

VGLUT3
Identifikatori
AliasiSLC17A8
Vanjski ID-jeviOMIM: 607557 MGI: 3039629 HomoloGene: 13584 GeneCards: SLC17A8
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 12 (čovjek)
Hrom.Hromosom 12 (čovjek)[1]
Hromosom 12 (čovjek)
Genomska lokacija za VGLUT3
Genomska lokacija za VGLUT3
Bend12q23.1Početak100,357,074 bp[1]
Kraj100,422,055 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 10 (miš)
Hrom.Hromosom 10 (miš)[2]
Hromosom 10 (miš)
Genomska lokacija za VGLUT3
Genomska lokacija za VGLUT3
Bend10|10 C2Početak89,409,882 bp[2]
Kraj89,457,115 bp[2]
Ontologija gena
Molekularna funkcija symporter activity
L-glutamate transmembrane transporter activity
neurotransmitter transmembrane transporter activity
Ćelijska komponenta citoplazma
axon terminus
integral component of membrane
multivesicular body
perikaryon
membrana
sinapsa
excitatory synapse
basal dendrite
pericellular basket
synaptic vesicle membrane
međućelijske veze
neuronal cell body
dendrit
glial limiting end-foot
neuron projection
GO:0016023 citoplazmatska vezikula
apical dendrite
integral component of synaptic vesicle membrane
Biološki proces cochlea development
sodium ion transport
ion transport
sensory perception of sound
brain development
neurotransmitter transport
neural retina development
L-glutamate transmembrane transport
transmembrane transport
synaptic transmission, glutamatergic
regulation of synapse structure or activity
neurotransmitter loading into synaptic vesicle
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_139319
NM_001145288

NM_182959
NM_001310710

RefSeq (bjelančevina)

NP_001138760
NP_647480

NP_001297639
NP_892004

Lokacija (UCSC)Chr 12: 100.36 – 100.42 MbChr 10: 89.41 – 89.46 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Aminokiselinska sekvenca

Dužina polipeptidnog lanca je 714 aminokiselina, a molekulska težina 78.239 Da.[6]

Simboli
1020304050
MTQMSQVQELFHEAAQQDALAQPQPWWKTQLFMWEPVLFGTWDGVFTSCM
INIFGVVLFLRTGWLVGNTGVLLGMFLVSFVILVALVTVLSGIGVGERSS
IGSGGVYSMISSVLGGQTGGTIGLLYVFGQCVAGAMYITGFAESISDLLG
LGNIWAVRGISVAVLLALLGINLAGVKWIIRLQLLLLFLLAVSTLDFVVG
SFTHLDPEHGFIGYSPELLQNNTLPDYSPGESFFTVFGVFFPAATGVMAG
FNMGGDLREPAASIPLGSLAAVGISWFLYIIFVFLLGAICTREALRYDFL
IAEKVSLMGFLFLLGLYISSLASCMGGLYGAPRILQCIAQEKVIPALACL
GQGKGPNKTPVAAICLTSLVTMAFVFVGQVNVLAPIVTINFMLTYVAVDY
SYFSLSMCSCSLTPVPEPVLREGAEGLHCSEHLLLEKAPSYGSEGPAQRV
LEGTLLEFTKDMDQLLQLTRKLESSQPRQGEGNRTPESQKRKSKKATKQT
LQDSFLLDLKSPPSFPVEISDRLPAASWEGQESCWNKQTSKSEGTQPEGT
YGEQLVPELCNQSESSGEDFFLKSRLQEQDVWRRSTSFYTHMCNPWVSLL
GAVGSLLIMFVIQWVYTLVNMGVAAIVYFYIGRASPGLHLGSASNFSFFR
WMRSLLLPSCRSLRSPQEQIILAPSLAKVDMEMTQLTQENADFATRDRYH
HSSLVNREQLMPHY

LC17A8 nalazi se na dugom (q) kraku hromosoma 12.]]

Kloniranje i ekspresija uredi

Traženjem homologa VGLUT1 (SLC17A7) i VGLUT2 (SLC17A6), Takamori et al. (2002) identificirali su genomsku sekvencu koja sadrži VGLUT3. Koristeći kombinaciju PCR-a i 3-prime RACE, klonirali su VGLUT3 pune dužine biblioteke iz cDNK fetusnog mozga. Izvedeni protein od 589 aminokiselina ima izračunatu molekulsku masu od oko 65 kD. VGLUT3 sadrži osam segmenata koji se protežu kroz membranu i dugačak C kraj, slično SLC17A7 i SLC17A6, s kojima dijeli 72,5%, odnosno 72% aminokiselinskog identiteta. Analiza Northern blot-a otkrila je transkript od oko 3,9 kb, eksprimiran u nekoliko regija mozga, s najvećom ekspresijom u amigdali, meduli i kičmenoj moždini. Slabija ekspresija otkrivena je u hipokampusu, talamusu i malom mozgu, a nije otkrivena ekspresija u nekoliko drugih dijelova mozga.

Funkcija gena uredi

Ekspresijom VGLUT3 u ljudskoj neuroendokrinoj ćelijskoj liniji, Takamori et al. (2002) pokazali su unos radioaktivno obilježenog glutamata zavisnog od ATP-a u vezikulske lagane membrane. Prekid protonskog gradijenta protonskim ionoforom ili direktnom inhibicijom V-ATPaza, smanjila je akumulaciju glutamata. Daljnja karakterizacija ukazala je da su za punu aktivnost potrebni i membranski električni potencijal i gradijent pH povezan sa protonskim gradijentom. VGLUT3 preferira glutamat nad aspartatom kao supstratom. Seal et al. (2008) pokazali su da u pužnici VGLUT3 akumulira glutamat u sinapsnim vezikulama osjetnih unutrašnjih trwepljastih ćelija (IHC) prije nego što ga oslobađa u receptore terminala slušnog živca.

Molekulska genetika uredi

U dvije porodice koje su segregirale autosomno dominantnu gluhoću (DFNA25; 605583), uključujući porodicu češkog porijekla koju su prvobitno opisasali Greene et al. (2001) i porodicu njemačkog porijekla, Ruel et al. (2008) identificirali su heterozigotnu misens mutaciju (A211V) u genu SLC17A8, koja nije bila prisutna u 267 kontrola.

Kod 47-godišnjeg Korejca (porodica SD-38) s DFNA25, Ryu et al. (2016) identificirali su heterozigotnost za mutaciju pomicanja okvira (c.616dupA) u genu SLC17A8. Pacijent je imao obostrani teški senzorineuralni gubitak sluha. Rečeno je da su pogođeni i drugi članovi porodice, ali nikakve druge studije DNK nisu provedene.

Životinjski model uredi

Seal et al. (2008) generirali su Slc17a8-null miševe homolognom rekombinacijom u matičnim stanicama mišjeg embriona. Miševi kojima nedostaje Vglut3 duboko su gluhi zbog neoslobađanja glutamata iz trepljastih ćelija u prvoj sinapsi slušnog puta. Rana degeneracija nekih pužnićnih ganglijskih neurona kod nokaut-miševa ukazala je na važnu razvojnu ulogu glutamata koji se oslobađa u trepljaste ćelijama prije početka slušanja. Ruel et al. (2008) izvijestili su da Slc17a8-nulti miševi nisu imali reakcije slušnog živca na akustične podražaje, iako bi slušni odgovori moždanog stabla mogli biti izazvani električnim podražajima i zabilježene su snažne otoakustičke emisije. Promet sinapsnih vezikula koje pokreću kalcijevi ioni bio je normalan u unutrašnjim trepljastim ćelijama kod nul-miševa Slc17a8, kada su sondirani pomoću membranskih mjerenja kapaciteta. Kasnije je opadao broj aferentnih sinapsi, spiralnih ganglijskih neurona i bočnih eferentnih završetaka, ispod senzornih unutrašnjih trepljastih ćelija. Vrpce koje su ostale do tri mjeseca starosti imale su normalan ultrastrukturni izgled. Zaključili su da je gluhoća kod miševa s nedostatkom Slc17a8 posljedica specifičnog defekta usvajanja i oslobađanja vezikulskog glutamata i da je VGLUT3 ključan za slušno kodiranje u unutrašnjoj sinapsi trepljaste ćelije. Seal et al. (2009) izvijestili su da mali podskup ćelija u dorzalnom korijenu ganglije eksprimira vezikulskii transporter glutamata VGLUT3 s malim udjelom. U leđnom rogu kičmene moždine, ti se aferentni elementi projiciraju na laminu I i najunurrašnjiji sloj lamine II, što je implicirano u trajnom bolu uzrokovanom ozljedom . Budući da različite izoforme VGLUT uglavnom imaju nepotrebni obrazac ekspresije, za procjenu uloge primarnih aferenata VGLUT3 + u ponašanju, kao odgovor na somatosenzorni unos, koristili su nokaut-miševe Vglut3. Gubitak Vglut3 posebno narušava mehanički osjet bola, a posebno mehaničku preosjetljivost na normalno neškodljive podražaje koji prate upalu, ozljedu živaca i traumu. Direktno snimanje sa Vglut3 + neurona u korijenu dorzalne ganglije dalje ih je identificiralo kao slabo shvaćenu skupinu nemijeliniziranih mehanoreceptora sa niskim pragom (C-LTMR). Seal et al. (2009) zaključili su da njihova analiza Vglut3-null miševa ukazuje na kritičnu ulogu C-LTMR u mehaničkoj preosjetljivosti uzrokovanoj ozljedom.Greška kod citiranja: Nedostaje oznaka za zatvaranje </ref> nakon <ref>[7] 1. Ryu, N., Sagong, B., Park, H.-J., Kim, M.-A., Lee, K.-Y., Choi, J. Y., Kim, U.-K. Screening of the SLC17A8 gene as a causative factor for autosomal dominant non-syndromic hearing loss in Koreans. BMC Med. Genet. 17: 6, 2016. [PubMed: 26797701, related citations] [Full Text] 2. Seal, R. P., Akil, O., Yi, E., Weber, C. M., Grant, L., Yoo, J., Clause, A., Kandler, K., Noebels, J. L., Glowatzki, E., Lustig, L. R., Edwards, R. H. Sensorineural deafness and seizures in mice lacking vesicular glutamate transporter 3. Neuron 57: 263-275, 2008. [PubMed: 18215623, images, related citations] [Full Text] 3. Seal, R. P., Wang, X., Guan, Y., Raja, S. N., Woodbury, C. J., Basbaum, A. I., Edwards, R. H. Injury-induced mechanical hypersensitivity requires C-low threshold mechanoreceptors. Nature 462: 651-655, 2009. [PubMed: 19915548, images, related citations] [Full Text] 4. Takamori, S., Malherbe, P., Broger, C., Jahn, R. Molecular cloning and functional characterization of human vesicular glutamate transporter 3. EMBO Rep. 3: 798-803, 2002. [PubMed: 12151341, images, related citations] [Full Text]

Reference uredi

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000179520 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000019935 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ "Entrez Gene: solute carrier family 17 (sodium-dependent inorganic phosphate cotransporter)".
  6. ^ "UniProt, A0AV02". Pristupljeno 5. 7. 2021.
  7. ^ Ruel, J., Emery, S., Nouvian, R., Bersot, T., Amilhon, B., Van Rybroek, J. M., Rebillard, G., Lenoir, M., Eybalin, M., Delprat, B., Sivakumaran, T. A., Giros, B., El Mestikawy, S., Moser, T., Smith, R. J. H., Lesperance, M. M., Puel, J.-L. Impairment of SLC17A8 encoding vesicular glutamate transporter-3, VGLUT3, underlies nonsyndromic deafness DFNA25 and inner hair cell dysfunction in null mice. Am. J. Hum. Genet. 83: 278-292, 2008. PubMed: 18674745

Dopunska literatura uredi