Turski jezik

(Preusmjereno sa Turski)

Turski (turski: türkçe) pripada porodici turkijskih jezika. Turski se govori kao domaći jezik u Turskoj, Turskoj Republici Sjevernom Kipru, Bugarskoj, kao i među nekoliko miliona useljenika koji žive u Evropskoj uniji. Broj domaćih govornika je neizvjestan, prvenstveno zbog pomanjkanja manjinskih jezičkih podataka iz Turske. Broj od 60 miliona koji se koristi u ovom članku pretpostavlja da je turski maternji jezik približno 80% turskog življa, dok kurdski zauzima većinu preostalog broja. (Lingvističke manjine u Turskoj, međutim, dvojezične su i govore turski.)

Turski jezik
Türkçe
Regije govorenjaEvropa Azija
Države govorenja Turska
Bugarska
Makedonija
Kipar
Irak,
Kazahstan
Rusija
Njemačka,
Rumunija
Uzbekistan
Grčka
Jezička porodica
  • Turski jezik
Broj govornikaizmeđu 77 i 83 milona ljudi
Službeni status
Služben u Turska
Kipar
Sjeverni Kipar
Regulator(i)Tursko jezičko društvo
Jezički kod
ISO 639-1tur
ISO 639-2 / 5tur
ISO 639-3tur
Također pogledajte:
Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Postoji veliki stepen međusobne razumljivosti između turskog i drugih ouskih jezika, poput azerbejdžanskog, turkmenskog i kaškajskog. Ako bi se ovi pribrojili "turskom", broj domaćih govornika bi bio 100 miliona, dok bi ukupan broj, uključujući govornike drugog jezika, bio 250 miliona.

Klasifikacija uredi

Turski pripada turkijskoj porodici jezika, među kojima su turski jezik balkanskih Gagauza, gagauski i horasanski turski, uz dodatak osmanlijskog turskog. Porodica turskih jezika je podgrupa ouskih jezika, koja je opet podgrupa turkijskih jezika, za koje većina lingvista vjeruje da pripadaju porodici altajskih jezika.

Geografska rasprostranjenost uredi

Turski se govori u Turskoj, a također ga govore manjine u 35 zemalja. Turski se naročito govori u zemljama koje su nekad (bilo potpuno ili djelomično) bile u sastavu Osmanlijskog Carstva, kao što su Bugarska, Rumunija, bivša Jugoslavija (naročito na lokalnom nivou na Kosovu[a]) te u Sjevernoj Makedoniji.

Zvanični status uredi

Turski je zvanični jezik u Turskoj i jedan je od zvaničnih jezika na Kipru. Turski je također jedan od zvaničnih ili nacionalnih jezika u Bugarskoj.

U Turskoj, Kemal Atatürk je 1932. osnovao Türk Dili Tetkik Cemiyeti ("Udruženje za ispitivanje turskog jezika"), koje danas postoji kao nezavisno tijelo pod imenom Türk Dil Kurumu ("Društvo za turski jezik"). U augustu 1983, nakon vojnog puča iz 1980, poslije kojeg je zaveden vojni zakon, Društvo za turski jezik je stavljeno pod kontrolu premijera države.

Dijalekti uredi

Među dijalektima turskog jezika su dunavski, eskišehirski (koji se govori u Provinciji Eskişehir), razgradski, dinlerski, rumelski, karamanlijski (koji se govori u provinciji Karaman), jedrenski (u Provinciji Edirne), gaziantepski (govoren u Provinciji Gaziantep), urfanski (govoren u Provinciji Şanlıurfa [Urfa]) i gojnučki (u selu Goynuk, grad Bolu).

Pismo uredi

Turski se piše koristeći modifikovano latinično pismo, koje je Mustafa Kemal Atatürk uveo 1928. kao dio pokušaja da osavremeni Tursku. Do 1928, turski se pisao modifikovanim arapskim pismom (v. Osmanlijski turski jezik), nakon čega je upotreba arapskog pisma zakonom zabranjena.

Izgovor uredi

U turskom jeziku svakom slovu odgovara tačno jedan glas.

Slovo IPA Približan izgovor
u bosanskom jeziku
Slovo IPA Približan izgovor
u bosanskom jeziku
A a /a/ kao a M m /m/ kao m
B b /b/ kao b N n /n/ kao n
C c /dʒ/ kao O o /o/ kao o
Ç ç /tʃ/ kao č Ö ö /œ/ kao njemačko ö
D d /d/ kao d P p /p/ kao p
E e /e/ kao e R r /ɾ/ kao r
F f /f/ kao f S s /s/ kao s
G g /g/ ili /ɟ/ kao g Ş ş /ʃ/ kao š
Ğ ğ /ɣ/ produžuje prethodni samoglasnik T t /t/ kao t
H h /h/ kao h U u /u/ kao u
I ı /ɯ/ tzv. velarno i Ü ü /y/ kao njemački ü
İ i /i/ kao i V v /v/ kao v
J j /ʒ/ kao ž Y y /j/ kao j
K k /k/ ili /c/ kao k Z z /z/ kao z
L l /ɫ/ ili /l/ kao l

Gramatika uredi

Naglašavanje sloga uredi

U turskom jeziku se naglašava posljednji slog uz iznimke, kad su u pitanju riječi stranog porijekla ili kombinacije riječi i pojednih nastavaka.

Imenice uredi

Imenice u turskom jeziku imaju kategoriju broja i padeža, ali ne i roda. Sistematizacijom je turski jezik sveden na 6 padeža: nominativ, genitiv, akuzativ, dativ, lokativ i ablativ. Množina imenica tvori se dodavanjem nastavka –ler/-la na nominativ jednine.

Padež Deklinacije imenice adam (čovjek) Deklinacija imenice oda (soba)
Nominativ adam oda
Genitiv adamın odanın
Akuzativ adamı odayı
Dativ adama odaya
Lokativ adamda odada
Ablativ adamdan odadan

Pridjevi uredi

Pridjevi u turskom jeziku su nepromjenjiva vrsta riječi, nemaju kategoriju roda, broja a ni padeža. Uglavnom stoje ispred imenice u rečenici. Kompariraju se pomoću riječi daha (još) za komparativ i riječi en (naj-) za superlativ. Primjer komparacije pridjeva u turskom jeziku:

  • güzel adam (lijep čovjek)
  • daha güzel adam (ljepši čovjek)
  • en güzel adam (najljepši čovjek)

Zamjenice uredi

Deklinacija ličnih zamjenica je prikazana u tabeli:

jednina Nominativ ben (ja) sen (ti) o (on, ono,ona)
Genitiv benim senin onun
Dativ bana sana ona
Akuzativ beni seni onu
Lokativ bende sende onda
Ablativ benden senden ondan
Množina Nominativ biz siz onlarin
Genitiv bizim sizin onlarin
Dativ bize size onlara
Akuzativ bizi sizi onları
Lokativ bizde sizde onlarda
Ablativ bizden sizden onlardan

Lokativ ličnih zamjenica se koristi da bi se izrazio vlasnički odnos. Npr.:

  • Bende iki gazete var. / İki gazetem var. - u prijevodu (Ja) imam dvoje novine.
  • Bizde boya kalemi var. / Boya kalemimiz var - u prijevodu (Mi) imamo bojice.

Turski jezik ima i specijalnu ličnu zamjenicu kendi, koja se koristi u kombinaciji sa drugim ličnim zamjenicama i poštuje njihove padežne nastavke, npr. ben kendim (samo ja), sen kendin (samo ti). Pokazne zamjenice su: bu, şu i o. Dekliniraju se po uzoru na lične zamjenice, ukoliko stoje pred imenicom imaju ulogu pridjeva. Upitne zamjenice su:

  • kim? ili hangisi?, (ko?)
  • ne? ili hangileri?,(šta?)
  • kaç?, (koliko?)
  • nasıl? koji?
  • nere? neresi? gdje

Upitne zamjenice se dekliniraju također po uzoru na lične zamjenice.

Postpozicije i veznici uredi

Postpozicije u turskom jeziku ispunavaju istu ulogu kao prijedlozi (prepozicije) u bosanskom. Sa padežima su povezane na sljedeći način :

için(za), kadar(kao)

  • sa genitivom se uglavnom koriste postpozicije kada se opisuju prostorni odnosi:

önünde (pred), altında (pod), içinde (u), dışında (u), yanında (blizu), etrafında (oko), karşısında (protiv), ortasında (usred) sağında (desno) solunda (lijevo), üstünde (na),arkasında (za) arasında (među)

  • sa dativom se koristi postpozicije:

karşı (protiv),doğru (usmjeren protiv),kadar(k), göre (prema), dair (zbog), rağmen (preko)

sonra (po), evvel (prije nego), beri (vremensko od), öte (blizu), dolayı (za), itibaren (vremensko od) i başka (osim)

  • lokativu , ogovara postpozicija –ile/-la/-le, koja može stajati samostalno ili biti pripojena do riječi, npr.: benimle (sa mnom)

Prilozi uredi

Turski jezik razlikuje priloge mjesta, vremena, načina, količine, mjere te potvrđivanja i poricanja.

  • Prilozi mjesta su: bura (ovdje), şura (tu), ora (tamo), aşağı (dole), yukarı (gore),

yakın (blizu), uzak (daleko), solda (lijevo), sağda (desno), dışarı (vani), geri (pozadi), ileri (naprijed) i sl.

  • Prilozi vremenasu: şimdi (sada), geç (poslije), sonra (potom), bazan (nekada), erken

(rano), ozaman (sada), dün (jučer), bugün (danas), yarın (sutra), eskiden (kada god), ara sıra (često) itd.

(napamet), yavaşça (polako), başbaşa (u četiri oka) i sl.

  • Prilozi količine i mjere su: az (malo), çok (puno), oldukça (dosta), biraz (malo),

fazla (više), iki misli (dvokratno), hayli (dosta) i sl.

  • Prilozi potvrđivanja i poricanja su: evet (da), hay hay (upravo tako), muhakkak (sigurno),

gene (ponovno), sahi (stvarno), ok (ne) i sl.

Brojevi uredi

Brojevi u turskom jeziku su promjenjiva vrsta riječi. Glavni brojevi:

  • 1 bir
  • 2 iki
  • 3 üç
  • 4 dört
  • 5 beş
  • 6 altı
  • 7 yedi
  • 8 sekiz
  • 9 dokuz
  • 10 on
  • 20 yirmi
  • 30 otuz
  • 40 kırk
  • 50 elli
  • 60 altmış
  • 70 yetmiş
  • 80 seksen
  • 90 doksan
  • 100 yüz
  • 200 iki yüz
  • 300 üç yüz
  • 400 dört yüz
  • 500 beş yüz
  • 600 altı yüz
  • 700 yedi yüz
  • 800 sekiz yüz
  • 900 dokuz yüz

Kod razlomaka se prvo čita broj u nazivniku u formi lokativa, pa onda brojnik u formi nominativa.

Glagoli uredi

Većinom su pravilni (izuzetak je biti), konjugiraju se po istim pravilima, s uvažavanjem glasovne harmonije. Glagolsku osnovu, čijim modificiranjem nastaju ostali glagolski oblici, predstavlja oblik imperativ drugog lica jednine. Infinitiv se tvori dodavanjem nastavaka -mek tj. -mak pri glasovnoj harmonizaciji. Infinitiv može poprimiti sve nastavke kao imenica, tj. ifinitiv se deklinira.

  • Aorist se u turskom jeziku izražava u više oblika, u zavisnosti da li je postojanost neke radnje sporna ili nije. Glagol piti u aoristu, ako radnja nije osporena sa "možda", "izgleda" i slično, ima sljedeći oblik:
    • 1. lice jednine erim
    • 2. lice jednine ersin
    • 3. lice jednine er
    • 1. lice množine eriz
    • 2. lice množine ersiniz
    • 3. lice množine erler

Ukoliko je radnja osporena, na gore navedene oblike se dodaje nastavak -şim.

  • Prezent, kojim se u turskom izražava radnja koja se dešava trenutno ili u bliskoj budućnosti također se javlja u nekoliko oblika. Glagol piti u prezentu, ako radnja nije osporena s "možda", "izgleda" i slično, ima sljedeći oblik:
    • 1. lice jednine iyorum
    • 2. lice jednine iyorsun
    • 3. lice jednine iyor
    • 1. lice množine iyoruz
    • 2. lice množine iyorsunuz
    • 3. lice množine içiyorlar

Ukoliko je radnja osporena ili neizvjesna, prezent glagola piti izgleda ovako:

    • 1. lice jednine iyormuşum
    • 2. lice jednine iyormuşsun
    • 3. lice jednine iyormuş
    • 1. lice množine iyormuşuz
    • 2. lice množine iyormuşsunuz
    • 3. lice množine içyormuşlar
  • Pluskvamperfekt je glagolski oblik koji također našao mjesto u turskom jeziku, ukoliko radnja nije osporena ili upitna pluskvamperfekt glagola piti izgleda ovako:
    • 1. lice jednine miştim
    • 2. lice jednine miştin
    • 3. lice jednine mişti
    • 1. lice množine miştik
    • 2. lice množine miştiniz
    • 3. lice množine miştiler

Ukoliko radnja jeste upitna tj. osporena sa možda, mislim i sl. tada pluskvamperfekt glagola piti izgleda ovako:

    • 1. lice jednine mişmişim
    • 2. lice jednine mişmişsin
    • 3. lice jednine mişmiş
    • 1. lice množine mişmişiz
    • 2. lice množine mişmişsiniz
    • 3. lice množine mişmişler
  • Preterit, u turskom jeziku opisuje radnju koja se već desila u ovom trenutku, glagol piti u turskom jeziku ima oblik:
    • 1. lice jednine tim
    • 2. lice jednine tin
    • 3. lice jednine ti
    • 1. lice množine tik
    • 2. lice množine tiniz
    • 3. lice množine tiler

Svojom funkcijom preteritu, je i sličan glagolski oblik imperfekt. Imperfekt glagola piti, ukoliko radnja nije osporena, niti upitna ima sljedeći oblik:

    • 1. lice jednine iyordum
    • 2. lice jednine iyordun
    • 3. lice jednine iyordu
    • 1. lice množine iyorduk
    • 2. lice množine iyordunuz
    • 3. lice množine iyordular
  • Futur u prošlosti, je glagolski oblik u turskom jeziku. Futur u prošlosti od nekog glagola, preciznije bi se mogao prevesti na engleski jezik nego na bosanski jezik, npr. futur u prošlosti glagola piti za prvo lice jednine u turskom je içmiş olacağım, u prijevodu na engleski jezik: I will have drank. Ukoliko radnja nije osporena ili upitna, futur u prošlosti glagola piti izgleda ovako:
    • 1. lice jednine miş olacağım
    • 2. lice jednine miş olacaksın
    • 3. lice jednine miş olacak
    • 1. lice množine miş olacağız
    • 2. lice množine miş olacaksınız
    • 3. lice množine miş olacaklar
  • Futur kondicionalni je glagolski oblik u turskom jeziku, za glagol piti ima sljedeći oblik:
    • 1. lice jednine eceksem
    • 2. lice jednine eceksen
    • 3. lice jednine ecekse
    • 1. lice množine eceksek
    • 2. lice množine ecekseniz
    • 3. lice množine ecekseler
  • Turski jezik obiluje glagolskim načinima, pored imperativa, kondicionala aoristnog, prezentskog, futuritivnog i perfektivnog, turski jezik još posjeduje glagolski način opativ aoristni, perfektivni, prezentni i futuritivni. Necesitativ je glagolski način specifičan za turski i armenski jezik. Necesitativom se najčešće izražavaju inzistiranje, molbe, želje, naredbe i sl.

Imperativ u turskom jeziku se tvori na sljedeći način (pažnja na harmonizaciju glasova kod drugih primjera) - primjer glagol piti:

    • 1. lice jednine eyim (približan prijevod: neka pijem)
    • 2. lice jednine (ujedno i glagolska osnova)
    • 3. lice jednine sin
    • 1. lice množine elim
    • 2. lice množine in(iz)
    • 3. lice množine sinler

Red riječi u rečenici uredi

Tipična turska rečenica počinje subjektom a završava predikatom, taj poredak može da bude narušen naprimjer u poeziji ili prozi.

Glasovna harmonija uredi

Specifičnost turskog jezika je tzv. glasovna harmonija. Samoglasnici u riječi se podređuju tipu samoglasnika u prvom slogu. Ako je prvi samoglasnik npr. zadnji/ prednji/ onda su i svi ostali samoglasnici zadnji/ prednji. Velarna/palatalna harmonija je nadređena labilnoj harmoniji.

Tvorba novih riječi uredi

Turski jezik obimno koristi aglutinaciju za formiranje novih riječi od imenica i glagola, tj. njihovih korijena.

Primjer riječi izvedene od imenskog korjena:

Turski Komponente Bosanski Vrsta riječi
göz göz oko Imenica
gözlük göz + -lük naočale imenica
gözlükçü göz + -lük + -çü optičar Imenica
gözlükçülük göz + -lük + -çü + -lük optičarska firma Imenica
gözlem göz + -lem posmatranje Imenica
gözlemci göz + -lem + -ci posmatrač Imenica
gözle göz + -le posmatrati Glagol
gözlemek göz + -le + -mek posmatrati Glagol

Primjer tvorbe riječi na glagolskoj osnovi:

Turski Komponente Bosanski Vrsta riječi
yat- yat- leći Glagol
yatmak yat-mak lijegati Glagol
yatık yat- + -(ı)k ležeći Pridjev
yatak yat- + -ak krevet, mjesto za spavanje Imenica
yatay yat- + -ay horizontalan Pridjev
yatkın yat- + -gın porast Adjective
yatır- yat- + -(ı)r- odložiti Glagol
yatırmak yat- + -(ı)r-mak odlagati Glagol
yatırım yat- + -(ı)r- + -(ı)m ulaganje Imenica
yatırımcı yat- + -(ı)r- + -(ı)m + -cı ulagač Imenica

Nove riječi mogu nastati također spajanjem više postojećih riječi:

Turski Bosanski Constituent words Doslovno značenje
pazartesi ponedjeljak pazar ("nedelja") i ertesi ("poslije") poslije nedjelje
bilgisayar računar bilgi ("informacija") i say- ("računati, brojati") brojač informacija
gökdelen neboder gök ("nebo") i del- ("bosti") nebo bosti
başparmak palac baş ("primarni") i parmak ("prst") primarni prst
önyargı predrasuda ön ("prije") i yargı ("suđenje") prije suđenja

Bilješke uredi

  1. ^ Kosovo je predmet političkog i teritorijalnog spora između Republike Kosovo i Republike Srbije. Republika Kosovo proglasila je nezavisnost 17. februara 2008, ali Srbija je i dalje smatra dijelom svoje suverene teritorije. Dvije vlade počele su normalizirati odnose 2013, kao dio Briselskog sporazuma. Trenutno 94 od 193 države članice Ujedinjenih nacija priznaju Kosovo kao nezavisnu državu. Ukupno 113 država članica UN-a u jednom trenutku priznavalo je Kosovo, od kojih je 19 kasnije povuklo priznanje.

Reference uredi

Literatura uredi

  • International Phonetic Association (1999) Handbook of the International Phonetic Association ISBN 0-521-63751-1

Vanjski linkovi uredi

Također pogledajte uredi