Teodor Metohit

Teodor Metohit (grč. Θεόδωρος Μετοχίτης, 1270, Konstantinopolj –13. 3. 1332, manastir Hora, Konstantinopolj) bio je bizantijski državnik, pisac, filozof i mecena umjetnosti. Između 1305 - 1328. godine obavljao je dužnost savjetnika cara Andronika II Paleologa. Teodor Metohit simbolizira bizantijsku kulturu s kraja 13. i početka 14. vijeka.

Teodor Metohit na mozaičkom prikazu s početka 14. vijeka, manastir Hora.

Biografija

Teodor Metohit je odrastao u kulturnom miljeu Konstantinopolja, koji je u to vrijeme bio jedan od najbogatijih evropskih gradova i veliko kulturno središte. Do 13-e godine živio je sa roditeljima u Konstantinopolju. Njegov otac Georgije Metohit bio je konstantinopoljski arhiđakon, a ime njegove majke i do danas je ostalo nepoznato. Zalagao se za ujedinjenje sa latinskom crkvom, a upravo to je bio razlog što je zajedno sa porodicom protjeran u izgnanstvo u Nikeju. Približno 1290. godine zajedno s porodicom vratio se u Konstantinopolj. Teodor je ipak, stekao dobro obrazovanje i dovršio "enkyklios paideja" (termin koji se odnosi na vaspitanje i široko obrazovanje idealnog člana starogrčkog polisa) do svoje 20. godine.

Njegovo visoko obrazovanje i dobro poznavanje politike, nauke i umjetnosti zapazio je bizantijski car Andronik II Paleolog, koji ga je zaposlio na veoma značajno mjesto ministra vanjskih poslova (logotet, grčki: megas logotetes). Tu najvišu dužnost u bizantijskoj administraciji obavljao je sve do 1328. godine. Nakon toga postao je i diplomata na carskom dvoru. Bio je istaknuti državnik, uspješno obavljajuċi više misija po nalogu cara Andronika II Paleologa (Kilikija, Srbija, Solun). Nakon što se uspješno dokazao na diplomatskom polju postao je carski lični sekretar i savjetnik. I pored političkih dužnosti koje je uspješno obavljao, Teodor Metohit je nastavio sa naučnim studijama i književnim radom. Godine 1312 - 13 počeo je učiti astronomiju kod bizantijskog učenjaka Manuela Bryenniosa, a kasnije je i sam postao učitelj Nikifora Grigore. Bio je oženjen, a sa suprugom je imao pet sinova i jednu kćerku, Irenu, koja će postati supruga cara Jovana Komnena Paleologa. Kada je 1328. godine Andronik III svrgnuo sa prijestolja svoga djeda Andronika II, Metohit je izgubio svoj dotadašnji visoki diplomatski položaj u bizantijskoj administraciji. Time se završava i njegova politička karijera, a ubrzo nakon toga protjeran je u grad Didimotiku u Trakiji. Tu je ostao približno dvije godine, nakon čega mu je bilo dopušteno da se vrati u Konstantinopolj. Ostatak života proveo je kao siromašni sveštenik pod imenom Theoleptos, a umro je u manastiru Hora 1332. godine, u čijoj pogrebnoj kapeli (paraklezijumu) se i nalazi njegova grobnica.

Mecena umjetnosti, naučna i književna djelatnost

Dio paraklezijuma (pogrebne kapele) u manastiru Hora sa svojim fresko ciklusima koje je Teodor Metohit finansirao iz bizantijskog carskog trezora

Kao mecena umjetnosti zaslužan je za najopsežnije restauratorske radove koji su urađeni između 1315 - 21 godine u unutrašnjosti manastira Hora u Konstantinopolju. Bio je to najveći poduhvat na polju bizantijske umjetnosti za vrijeme vladavine dinastije Paleolog. Osim mozaičkih i fresko ciklusa u manastiru Hora koje je dao da se urade, a koji predstavljaju do danas najznačajnije sačuvane primjere iz kasne bizantijske umjetnosti, poklonio je i svoju opsežnu biblioteku toj vjerskoj instituciji. Metohitov mozaički portret u manastiru Hora gdje nudi maketu istoimenog manastira ustoličenom Hristu, koji zauzvrat blagosilja njega i manastir jedan su od najprepoznatljivijih primjera bizantijske umjetnosti iz tog vremena.

Bio je izuzetno plodan pisac i učenjak, ostavljajući za sobom retorička djela (kraljevske eulogije tj. hvalospjevi i diskursi), dvadeset pjesama, književni testament u stihu, zbirka filozofskih tekstova i dva rada iz astronomije. Njegova zbirka tekstova pod nazivom Bilješke ličnih komentara i napomene (grčki: Hypomnematismoi kai semeoses gnomikai), izvanredna zbirka eseja i tekstova o historiji, književnosti, kao i pisana razmišljanjua o više od sedamdeset grčkih autora. Među njima su i najopsežniji komentari aristotelovske filozofije iz kasnog bizantijskog razdoblja. Metohiteovi komentari na Platonove dijaloge imali su važan utjecaj na platonsku renesansu 15. vijeka. Metohitovo djelo povezano sa astronomijom uključuje njegove parafraze Aristotelovih djela o prirodnoj filozofiji i njegov sveobuhvatan uvod u ptolemejsku astronomiju. U svom poznatom djelu Uvod u astronomiju(grčki: Stoheioza Astronomike) oživio je ptolemejske studije u Bizantiji i dao dokaze o značaju kontakata s perzijskom i arapskom naukom u astronomiji kako se to praktikovalo u tom periodu ranih careva iz dinastije Paleolog. U ovom radu, Metohit je opisao ranije astronomske studije i napravio jasan argument navodeċi važnost astronomije za ostale grane matematike. On je jasno razlikovao astronomiju od tada popularne "apotelesmatike" (astrologije), koju je odbacivao. U svom djelu Uvod u astronomiju, Metohit je dao važnu kritiku o Aristotelu. Među njegovim djelima ističe se spis O Skitima u kojem među prvim bizantskim piscima upozorava na opasnost od Turaka (Skita). Poznat je i kao sastavljač izvještaja o njegovih pet putovanja u Srbiju pod nazivom Poslaničko slovo. Pisao je i poeziju. Očuvano je njegovih dvadesetak pjesama različitog sadržaja.

Vanjski linkovi

• http://books.google.com/K. Staikos, The History of the Library in Western Civilization: From Constantine the Great to Cardinal Bessarion, Oak Knoll Press, 2007, p. 427
• Haramundanis, Katherine (2007). "Metochites [Metoxites], Theodore [Theodoros, Theoleptos]". U: Thomas Hockey et al. The Biographical Encyclopedia of Astronomers. New York: Springer. p. 776. pdf verzija: http://islamsci.mcgill.ca/RASI/BEA/Metochites_BEA.pdf