Sandra Perković

hrvatska bacačica diska

Sandra Perković hrvatska je atletičarka i rekorderka te zemlje u bacanju diska. Bivša je olimpijska pobjednica (dvostruka uzastopna) i šesterostruka uzastopna evropska prvakinja u toj disciplini te dvostruka svjetska prvakinja, uz dva srebra i bronzu.

Sandra Perković
Perković na mitingu u Dohi 2015.
Lične informacije
NacionalnostHrvatica
DisciplinaBacanje diska
KlubHAAK Mladost[1]
Dinamo Zrinjevac[2]
TrenerEdis Elkasević
Rođenje (1990-06-21) 21. juni 1990 (33 godine)
Zagreb
Visina183 cm[3]
Težina85 kg (2012)[4]
Lični rekord(i)
Lični rekord(i)71,41 m NR (2017)
Bacanje kugleNa otvorenom: 16,40 m (2011)
U dvorani: 16,99 m (2011)
Ažurirano: 23. 8. 2023.

Uspješnu juniorsku karijeru krunisala je osvajanjem zlatne medalje na EJP-u 2009, srušivši pritom i hrvatski rekord. Mjesec kasnije ušla je u finale Svjetskog prvenstva kao najmlađa u konkurenciji.

U svojoj prvoj seniorskoj sezoni osvojila je zlatnu medalju na EP-u 2010, postavši najmlađa evropska prvakinja u bacanju diska u historiji. Šestomjesečna suspenzija zbog dopinga nakon pozitivnog testa na zabranjeni psihostimulans udaljila ju je s takmičenja većinu sezone 2011, uključujući Svjetsko prvenstvo, ali vratila se u jakoj formi u 2012. i odbranila titulu na Evropskom prvenstvu.

Trener joj je Edis Elkasević. Svoj najbolji lični rezultat i državni rekord, 71,41 m, ostvarila je u julu 2017. na mitingu Galà dei Castelli u švicarskoj Bellinzoni.[5] Nijedna diskašica nije bacila toliko dugo više od 25 godina (71,68 m – Xiao Yanling, Peking, 14. mart 1992).[6][7]

Perković se bavila i politikom. Nakon parlamentarnih izbora 2015. postala je zastupnica u Hrvatskom saboru.[8]

Rane godine i juniorska karijera uredi

Počela se baviti atletikom u drugom razredu osnovne škole, a igrala je i košarku i odbojku.[3] Do. 6. razreda atletika je prevagnula i Perković se koncentrirala na bacanje kugle i diska.[3] Godine 2001. postala je član AK Dinamo-Zrinjevac.[3] Od 2004. trenirao ju je bivši olimpijac i bacač kugle, Ivan Ivančić, koji je prepoznao njen talent za bacanje diska.[3] U prvoj godini s novim trenerom poboljšala je najbolji lični rezultat s 32 na preko 50 m, kao što je Ivančić predvidio.[9]

Prvi uspjesi u bacanju diska došli su 2006.[3] Na njenom prvom većem takmičenju, Svjetskom juniorskom prvenstvu 2006, Perković nije uspjela ući u finale, ali je nakon toga postala redovna osvajačica medalja na međunarodnim takmičenjima, osvojivši srebrnu medalju i na Svjetskom kadetskom i na Evropskom juniorskom prvenstvu 2007. i bronzanu medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2008. U istoj godini zauzela je peto mjesto na svjetskoj juniorskoj listi s hicem 55,89 m.[10]

Početkom 2009. doživjela je vrlo ozbiljan zastoj u karijeri nakon što su joj ljekari pogrešno dijagnosticirali upalu crvuljka.[3] Njen crvuljak pukao je nakon tri dana, što je uzrokovalo gotovo kobnu sepsu, koja je zahtijevala dvije hitne operacije i dug oporavak.[3] Izgubila je 15 kg na težini i u početku se nije očekivalo da se vrati punim treninzima prije kraja godine.[3][9]

Međutim, Perković je počela trenirati nakon tromjesečne pauze i vratila se na takmičenja u julu 2009. osvojivši zlatnu medalju na Evropskom juniorskom prvenstvu u Novom Sadu, gdje je postavila novi državni rekord 62,44 m i također ispunila A-normu za Svjetsko prvenstvo.[11][12] Njen hitac bio je najbolji na evropskim juniorskim prvenstvima u 20 godina,[13] a razlika do drugoplasirane bila je 7 m i 33 cm, najveća u historiji ovih prvenstava.[12] Njena ostala dva ispravna hica u finalu također bi bila dovoljna za zlatnu medalju.[12]

Mjesec kasnije zauzela je 9. mjesto na svom prvom većem seniorskom takmičenju, Svjetskom prvenstvu 2009, kao najmlađa diskašica u konkurenciji, uključujući i kvalifikacije.[11][14] Kasnije iste godine popravila je državni rekord na 62,79 m.[11] Na kraju su njeni rezultati ušli među prvih 11 na svjetskoj juniorskoj listi 2009.[15]

Nakon uspješne sezone 2009. magazin SPIKES proglasio ju je jednom od "deset zvijezda u usponu koje treba pratiti u 2010",[11] a dobila je i nagradu "Dražen Petrović" od Hrvatskog olimpijskog odbora za hrvatsku atletičarku koja najviše obećava za 2009. godinu.[16]

Seniorska karijera uredi

Na Hrvatskom zimskom bacačkom prvenstvu, održanom 6. marta 2010. u Splitu, Perković je uveliko popravila lični rekord na 66,85 m,[17] ostvarivši najbolji rezultat u svijetu u 2010. i nadmašivši najbolji rezultat u svijetu iz 2009 (66,40 m), koji je ostvarila Li Yanfeng. Istog dana postavila je i lični rekord u bacanju kugle na otvorenom, bacivši hitac od 16,02 m. Nastavila je sa dobrom formom osvojivši zlatnu medalju u kategoriji U-23 na Evropskom zimskom bacačkom kupu u Arlesu; njen pobjednički hitac (61,93 m) bio bi dovoljan za srebrnu medalju u seniorskoj kategoriji.[18]

U junu je osvojila zlatnu medalju i u bacanju diska i u bacanju kugle u 2. ligi Evropskog ekipnog prvenstva, pomogavši ekipi Hrvatske da izbori ulaz u 1. ligu za sezonu 2011.[19]

Kulminacija njene dobre forme u 2010. desila se na Evropskom prvenstvu u Barceloni, gdje je osvojila zlatnu medalju. U kvalifikacijama se mučila i čak bila blizu eliminacije s obzirom na to da nije prebacila normu (60,00 m), zauzevši tek 10. mjesto od 12 takmičarki koje su prošle u finale. Međutim, u finalu je odmah na startu bacila hitac koji ju je držao na drugom mjestu sve do posljednje serije, kad je bacila pobjednički hitac 64,67 m, postavši najmlađa evropska prvakinja u bacanju diska ikad.[20][21]

Na završnom mitingu prve sezone Dijamantne lige u Bruxellesu Perković je pobijedila s novim državnim rekordom (66,93 m), a u ukupnom poretku Dijamantne lige zauzela je drugo mjesto, iza Yarelis Barrios.[22] Nedugo nakon pobjede na Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu 1. septembra zaključila je sezonu osvojivši srebrnu medalju na Kontinentalnom kupu u Splitu. Evropska atletska asocijacija prepoznala je njen proboj u prvoj seniorskoj godini dodijelivši joj nagradu "Zvijezda u usponu".[23]

U februaru 2011. pobijedila je na Hrvatskom zimskom bacačkom prvenstvu u Splitu i dodatno poboljšala državni rekord na 67,96 m. Na istom takmičenju postavila je i državni rekord u bacanju kugle: 16,40 m.[24] Samo nekoliko dana kasnije doživjela je povredu leđa, zbog koje je morala propustiti Evropski zimski bacački kup u martu.[25] Na takmičenja se vratila u maju pobjedom na mitingu Dijamantne lige u Šangaju.[26]

Suspenzija zbog dopinga uredi

U junu 2011. objavljeno je da je Perković pala na dva doping-testa izvršena u prethodnom mjesecu na mitinzima Dijamantne lige u Rimu i Šangaju. Bila je pozitivna na metilheksanamin, psihostimulans koji je Svjetska antidopinška agencija zabranila 2010.[27][28] Perković je rekla da je bila pozitivna zbog "Nox Pumpa", američkog energetskog napitka koji je koristila bez znanja da sadrži zabranjene supstance.[29] Nije zatražila analizu svog B-uzorka.[28]

Hrvatski atletski savez suspendirao ju je na šest mjeseci, a suspenziju je kasnije potvrdio i IAAF, uzevši u obzir da nije imala namjeru uzeti zabranjeni stimulans niti je bila svjesna da ga koristi.[27][30] U skladu s IAAF-ovim pravilima, poništeni su joj svi rezultati postignuti nakon njenog prvog pozitivnog testa, uključujući i rezultat 69,99 m, postavljen 4. juna 2011. u Varaždinu, uprkos činjenici da je na tom takmičenju bila negativna na testu.[28][29] Hitac od 69,99 m bio bi najbolji u svijetu u posljednjih 12 godina.[31] Suspenzija je trajala do 7. decembra, spriječivši Perković da se takmiči u ostatku sezone 2011, uključujući i Svjetsko prvenstvo.[30]

2012. uredi

Nakon isteka zabrane vratila se i nastavila dobro bacati: pobijedila je u kategoriji U-23 na Evropskom zimskom bacačkom kupu,[32] popravila državni rekord na 68,24 m na Zlatnom Grand Prixu Šangaja,[33] zatim srušila rekord mitinga na Prefontaine Classicu početkom juna.[34] Ispunivši olimpijsku A-normu od 62,00 m, kvalificirala se za Olimpijske igre 2012.[35]

Na Evropskom prvenstvu u Helsinkiju njena glavna protivnica bila je Njemica Nadine Müller, svjetska viceprvakinja iz 2011. i vlasnica najboljeg hica sezone (68,89 m).[36] Nakon uspješno odrađenih kvalifikacija, u finalu se našla u ozbiljnim problemima bacivši dva neispravna hica. Pod pritiskom, bacila je 67,62 m u 3. seriji, što se na kraju ispostavilo nedostižnim za Müller i ostale takmičarke i donijelo Perković odbranu titule evropske prvakinje.[37]

Na OI 2012. osvojila je zlatnu medalju s novim državnim rekordom (69,11 m).

2013. uredi

Olimpijskom zlatu dodala je i titulu svjetske prvakinje na pobjedom na Svjetskom prvenstvu u Moskvi.

2014. uredi

U sezoni 2014. kompletirala je trostruku krunu na velikim takmičenjima pobijedivši na Evropskom prvenstvu u Zürichu s novim ličnim i državnim rekordom (71,08 m). Dvije sedmice kasnije, na istom stadionu u Zürichu, kompletirala je i sezonu Dijamantne lige novom pobjedom na isti dan kad je preminuo njen prvi trener, Ivan Ivančić.

2015. uredi

Na Svjetskom prvenstvu u Pekingu nastupala na Nacionalnom stadionu u Pekingu[38] 24. i 25. augusta.[39][40] U kvalifikacijama je bacila 64,51 m u drugoj seriji, što je bilo dovoljno za drugo mjesto.[41] U finalu je Kubanka Denia Caballero već u prvoj seriji bacila 69,28 m, dok je Perković prestupila. To je ponovila u trećoj i petoj seriji, a u posljednjoj je seriji[42] bacila 67,39 m[43] i time osvojila srebrnu medalju.[44] Dana 8. septembra nastupila je na 65. Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu,[45] gdje je pred domaćom publikom potpuno opravdala status najbolje bacačice diska.[46] Dvaput je rušila rekord mitinga,[47] koji je prije držala Gia Lewis Smallwood (66,29 m)[48] da bi u posljednjoj seriji bacila 69,88 m,[49] čime je za 3 m oborila rekord mitinga.[50][51]

2016. uredi

I sezona 2016. bila je trijumfalna za Perković. Pobijedila je na svim mitinzima Dijamantne lige na kojima je nastupila i još jednom uvjerljivo osvojila prvo mjesto u ukupnom poretku svoje discipline. Također je četvrti put uzastopno postala evropska prvakinja pobijedivši na Evropskom prvenstvu u Amsterdamu[52] da bi sve okrunila na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru odbranivši zlatnu medalju iz Londona, i to samo jednim ispravnim hicem, u trećoj seriji, nakon dva prestupa.[53]

2017. uredi

U ovoj sezoni vratila se na svjetski tron deklasiravši konkurenciju na Svjetskom prvenstvu u Londonu.[54] U Dijamantnoj ligi nastupila je na četiri mitinga i ostvarila tri pobjede i jedno drugo mjesto. Jedini poraz, prvi nakon 36 uzastopnih pobjeda, doživjela je od Kubanke Yaimé Pérez u Stockholmu.[55]

Lični život uredi

Perković je pobožna rimokatolkinja.[56] Tečno govori engleski i ima osnovno razumijevanje italijanskog.

Politička karijera uredi

Bila je kandidatkinja na parlamentarnim izborima 2015, predstavljajući socijaldemokratsku stranku Milan Bandić 365 - stranka rada i solidarnosti kao druga na stranačkoj listi za 2. izbornu jedinicu.[57] Ta stranka osvojila je jedno zastupničko mjesto iz te izborne jedinice, ali s obzirom na to da nosilac liste, koji je bio gradonačelnik Zagreba, sam Milan Bandić, nije preuzeo svoj mandat uslijed nekompatibilnosti pozicija gradonačelnika i saborskog zastupnika, Perković je postala zastupnica u Hrvatskom saboru i položila zakletvu na prvoj sjednici novog saziva. Međutim, nije učestvovala u radu Sabora jer nije prisustvovala nijednoj sjednici osim prve, konstituirajuće.[58] Njen mandat istekao je 15. jula 2016. samoraspuštanjem Sabora, koje je dovelo do održavanja vanrednih parlamentarnih izbora. Tokom mandata Perković je bila članica Odbora za porodicu, mlade i sport.[59]

Rezultati uredi

 
Dodjela medalja u ženskom disku na OI 2012.
Godina Takmičenje Mjesto Daljina
2007. Kadetsko SP 2. 51,25 m
Juniorsko EP 2. 55,42 m
2009. Juniorsko EP 1. 62,44 m
Svjetsko prvenstvo 9. 60,77 m
2010. Evropsko prvenstvo 1. 64,67 m
2012. Evropsko prvenstvo 1. 67,62 m
Olimpijske igre 1. 69,11 m
2013. Mediteranske igre 1. 66,21 m
Svjetsko prvenstvo 1. 67,99 m
2014. Evropsko prvenstvo 1. 71,08 m
2015. Svjetsko prvenstvo 2. 67,39 m
2016. Evropsko prvenstvo 1. 69,97 m
Olimpijske igre 1. 69,21 m
2017. Svjetsko prvenstvo 1. 70,31 m
2018. Mediteranske igre 1. 66,46 m
Evropsko prvenstvo 1. 67,62 m
2019. Svjetsko prvenstvo 3. 66,72 m
2021. Olimpijske igre 4. 65,01 m
2022. Svjetsko prvenstvo 2. 68,45 m
Evropsko prvenstvo 1. 67,95 m
2023.
Svjetsko prvenstvo 5. 66,57 m

Reference uredi

  1. ^ "Perković u HAAK Mladosti". sport.hrt.hr. HRT. 15. 1. 2014. Arhivirano s originala, 8. 4. 2014. Pristupljeno 7. 4. 2014.
  2. ^ "Sandra Perković". Sports Reference. Arhivirano s originala, 13. 8. 2012. Pristupljeno 31. 7. 2016.
  3. ^ a b c d e f g h i Mikolčević, Sanja (18. 5. 2010). "Dobro da nemam dečka, nemam vremena i za vezu". Jutarnji list. Arhivirano s originala, 3. 3. 2016. Pristupljeno 31. 7. 2010.
  4. ^ Hrga, T. (9. 2. 2012). "Zaista imam 85 kilograma, a nemam celulita!". sportski.net.hr. Arhivirano s originala, 1. 2. 2014. Pristupljeno 14. 7. 2012.
  5. ^ "Čudesna Sandra Perković srušila rekord!". Sportske novosti. 18. 7. 2017. Pristupljeno 18. 7. 2017.
  6. ^ Peter Larsson (16. 7. 2017). "All-time women's best discus throw". Pristupljeno 19. 7. 2017.
  7. ^ "Sandra Perković šokirala konkurenciju: Punih 25 godina ništa slično nije viđeno!". tportal.hr. 19. 7. 2017. Pristupljeno 19. 7. 2017.
  8. ^ "Popis novih saborskih zastupnika koji su dali prisegu". Hrvatski sabor.
  9. ^ a b Hebar, Srđan; Mrvec, Damir (29. 7. 2010). "Sandra je već dva puta bila na rubu smrti, a danas živi san". Večernji list. Pristupljeno 3. 8. 2010.
  10. ^ "Top Lists: Outdoor/Junior/2008/Women". iaaf.org. IAAF. 16. 2. 2009. Pristupljeno 13. 7. 2012.
  11. ^ a b c d "Ten rising stars to watch in 2010". SPIKES. Haymarket Network. Arhivirano s originala, 23. 2. 2012. Pristupljeno 23. 3. 2010.
  12. ^ a b c "Sandra Perković zlatna na juniorskom EP u Novom Sadu". ezadar.hr. Elektronski Zadar d.o.o. 26. 7. 2009. Pristupljeno 3. 8. 2010.
  13. ^ Minshull, Phil (27. 7. 2009). "Euro Junior Champs, Final Day". iaaf.org. IAAF. Arhivirano s originala, 1. 10. 2009. Pristupljeno 5. 8. 2010.
  14. ^ Smolčić, Pero (21. 8. 2009). "Sandra Perković deveta u finalu diska". Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 4. 8. 2010.
  15. ^ "Top Lists: Outdoor/Junior/2009/Women". IAAF. 5. 2. 2010. Pristupljeno 13. 7. 2012.
  16. ^ "Pregled dobitnika nagrade "Dražen Petrović" od 2007. do 2010. godine" (PDF). Hrvatski olimpijski odbor. 26. 7. 2011. Arhivirano s originala (PDF), 16. 8. 2012. Pristupljeno 25. 6. 2012.
  17. ^ "Perkovic makes her plans for Arles, Barcelona and Split". Evropska atletska asocijacija (EAA). 9. 3. 2010. Arhivirano s originala, 14. 4. 2013. Pristupljeno 7. 7. 2012.
  18. ^ "Slovenia's Ratej provides big surprise at European Cup Winter Throwing". EAA. 21. 3. 2010. Arhivirano s originala, 14. 4. 2013. Pristupljeno 7. 7. 2012.
  19. ^ Ramsak, Bob (21. 6. 2010). "Strong throwing in Budapest and Belgrade – European Team champs 1st and 2nd Leagues". IAAF. Arhivirano s originala, 26. 10. 2012. Pristupljeno 5. 8. 2010.
  20. ^ "Croatia's Perkovic claims discus gold". EAA. 9. 3. 2010. Arhivirano s originala, 14. 4. 2013. Pristupljeno 7. 7. 2012.
  21. ^ Ramsak, Bob (28. 7. 2009). "Lemaitre, Abeylegesse and Perkovic steal centre stage in Barcelona – European champs, day 2". IAAF. Arhivirano s originala, 26. 10. 2012. Pristupljeno 5. 8. 2010.
  22. ^ "Overview Disciplines – 27. 8. 2010: Discus Throw – Women". Diamond League AG. 27. 8. 2010. Arhivirano s originala, 22. 11. 2010. Pristupljeno 27. 8. 2010.
  23. ^ "Croatia's Perković voted women's Rising Star of the Year". EAA. 28. 9. 2010. Arhivirano s originala, 5. 9. 2012. Pristupljeno 7. 7. 2012.
  24. ^ "Perković do rekorda u disku i kugli". Hrvatska radiotelevizija. 26. 2. 2011. Arhivirano s originala, 27. 6. 2010. Pristupljeno 26. 2. 2011.
  25. ^ "Sandra Perković ozlijedila leđa". 3. 3. 2011. Arhivirano s originala, 24. 3. 2012. Pristupljeno 16. 5. 2011.
  26. ^ "Finland's Pitkämäki and Croatia's Vlašić equal world leads in Shanghai". EAA. 15. 5. 2011. Arhivirano s originala, 14. 4. 2013. Pristupljeno 7. 7. 2012.
  27. ^ a b Ilić, Igor (27. 6. 2011). "European champion Perkovic faces suspension for failed drugs test". Reuters. Arhivirano s originala, 29. 6. 2011. Pristupljeno 31. 7. 2011.
  28. ^ a b c Gabrovec, Gordan (26. 6. 2011). "Sandra Perković bit će suspendirana na šest mjeseci!". Jutarnji list. Arhivirano s originala, 31. 8. 2011. Pristupljeno 1. 8. 2011.
  29. ^ a b "Ivančić je odgovoran za Sandrinu dramu". Zadarski list. 28. 6. 2011. Arhivirano s originala, 4. 10. 2011. Pristupljeno 4. 8. 2011.
  30. ^ a b Smolčić, P. (22. 7. 2011). "Perković ipak smije na Igre: Sretna sam, iako ni šest mjeseci nije malo". Slobodna Dalmacija. Arhivirano s originala, 30. 3. 2012. Pristupljeno 4. 8. 2011.
  31. ^ "Perković u Varaždinu do rezultata sezone i hrvatskog rekorda!". Večernji list. 4. 6. 2011. Pristupljeno 4. 6. 2011.
  32. ^ "17–18 March Throws, Bar (MNE)". Tilastopaja. Pristupljeno 29. 3. 2012.
  33. ^ Len Johnson (19. 5. 2012). "Liu Xiang and G. Dibaba the standouts in rainy Shanghai – Samsung Diamond League". IAAF. Arhivirano s originala, 28. 8. 2012. Pristupljeno 2. 6. 2012.
  34. ^ Gains, Paul (2. 6. 2012). "Dibaba 30:24.39 and Kiprop 27:01.98 on stunning but wet first night in Eugene – Samsung Diamond League". IAAF. Arhivirano s originala, 4. 6. 2012. Pristupljeno 3. 6. 2012.
  35. ^ Bilić, Toni (3. 3. 2012). "Sandra Perković ispunila normu za Olimpijske igre". Novi list. Pristupljeno 25. 6. 2012.
  36. ^ "Preview – Women's throws: Pulsating discus battle between Perković and Müller on the cards". EAA. Arhivirano s originala, 14. 4. 2013. Pristupljeno 13. 7. 2012.
  37. ^ "Perkovic holds her nerve to retain the title". EAA. Arhivirano s originala, 3. 7. 2012. Pristupljeno 13. 7. 2012.
  38. ^ "Od Sandre se medalja očekuje, a što mogu ostali?". tportal.hr. 21. 8. 2015.
  39. ^ "Beijing 2015: Timetable". Beijing 2015. 11. 8. 2015. Arhivirano s originala, 29. 8. 2015. Pristupljeno 10. 8. 2015.
  40. ^ "Startna lista" (PDF). IAAF. Pristupljeno 3. 9. 2015.
  41. ^ Mihaela Bradovski (24. 8. 2015). "Sandra Perković s drugim rezultatom kvalifikacija do finala Svjetskog prvenstva". hrsport.hr. Arhivirano s originala, 26. 8. 2016. Pristupljeno 3. 10. 2016.
  42. ^ Marko Pavić (25. 8. 2015). "Sandra Perković posljednjim hicem osvojila srebro, Caballero slavila". Večernji list.
  43. ^ "Sandra Perković srebrna na Svjetskom prvenstvu! Zadnjim hicem stigla do medalje u Pekingu!". germanijak.hr. 25. 8. 2015.
  44. ^ "Sandra Perković osvojila srebrno odličje na SP-u". HOO. 25. 8. 2015. Arhivirano s originala, 17. 9. 2016. Pristupljeno 3. 10. 2016.
  45. ^ Pero Smolčić (8. 9. 2015). "Hanžekovićev memorijal: Sandra srušila rekord, Powell ispod 10 sekundi". Slobodna Dalmacija.
  46. ^ "Sandra ispunila obećanje i dva puta rušila rekord Hanžeka!". Večernji list. 8. 9. 2015.
  47. ^ "Perković oborila rekord Hanžeka!". Glas Istre. 8. 9. 2015.
  48. ^ "Hanžek: Sandra Perković dva puta popravljala rekord mitinga". index.hr. 8. 9. 2015.
  49. ^ Marko Šnidarić (8. 9. 2015). "Sandra Perković srušila rekord mitinga i slavila na Hanžeku". 24 sata.
  50. ^ "Ovacije olimpijskoj pobjednici: Perković oborila rekord mitinga". Gol.hr. 8. 9. 2015.
  51. ^ "FANTASTIČNA VEČER ZA HRVATSKU ATLETIKU: Čudesna Sandra Perković dvaput srušila rekord na Hanžeku!". Jutarnji list. 8. 9. 2015. Arhivirano s originala, 21. 10. 2015. Pristupljeno 3. 10. 2016.
  52. ^ "Sjajna Sandra Perković osvojila četvrti europski naslov u nizu". Večernji list. 8. 7. 2016. Pristupljeno 3. 10. 2016.
  53. ^ "[VIDEO] Sandra Perković s jednim ispravnim hicem obranila zlato". HRT. 16. 8. 2016. Arhivirano s originala, 20. 9. 2016. Pristupljeno 3. 10. 2016.
  54. ^ "Atletsko SP: Zlatna medalja za Perković". Al Jazeera Balkans. 13. 8. 2017. Pristupljeno 23. 9. 2017.
  55. ^ "Iznenađenje u Stockholmu: Perković druga nakon 36 uzastopnih pobjeda". drukciji.ba. 18. 6. 2017. Pristupljeno 23. 9. 2017.[mrtav link]
  56. ^ "Saša jači od Sandre Perković". YouTube.
  57. ^ "Službena lista kandidata za 2. izbornu jedinicu na Parlamentarnim izborima 2015" (PDF). izbori.hr. Arhivirano s originala (PDF), 4. 3. 2016. Pristupljeno 3. 10. 2016.
  58. ^ "Sandra Perković kuka jer nije dobila stipendiju, a za izostanke iz Sabora dobit će 63 tisuće kuna". index.hr. 16. 5. 2016. Pristupljeno 3. 10. 2016.
  59. ^ "Zastupnici 8. saziva Hrvatskoga sabora: Sandra Perković". Hrvatski sabor. Arhivirano s originala, 25. 8. 2016. Pristupljeno 3. 10. 2016.

Vanjski linkovi uredi