Rakova maglina

Rakova maglina (također poznata kao Messier 1, M1, NGC 1952 i Taurus A) je ostatak supernove iz 1054. godine u sazviježđu Bika. Maglinu je prvi posmatrao John Bevis 1731. godine, a 1758. godine Charles Messier uvrstio je kao prvi objekt u svoj katalog (Messierov katalog).

Messier 1
Crab Nebula.jpg
Rakova maglina
Podaci posmatranja
Epoha: J2000,0
Sazviježđe Bik
Rektascenzija 05h 34m 31.97s
Deklinacija +22° 00′ 52.1″
Udaljenost 6.5 ± 1.6 kilo s.g. (2.0 ± 0.5 kilops)
Tip Ostatak supernove
Prividne dimenzije 420″ × 290″
Prividna magnituda (V) +8.4
Karta
Taurus constellation map-bs.svg
Locator Dot2.gif
Portal
Portal Astronomija

PorijekloUredi

Maglina je nastala kada je 4. jula 1054. godine eksplodirala supernova u sazviježđu Bika. Njenu pojavu su zabilježili kineski i arapski astronomi istovremeno. [1][2] Kineski astronomi opisali su supernovu kao 4 puta sjajniju od Venere što znači da je imala prividnu magnitudu od -6. Supernova je bila 23 dana vidljiva po danu i još 653 dana po noći. [3] Prema tim podacima pretpostavlja se da je SN 1054 (oznaka te supernove) bila Tip-2 supernova. Vjeruje se da je masa zvijezde koja je eksplodirala u SN 1054 bila između 8 i 12 sunčevih masa.

Zahvaljujući posmatranjima astronoma s Bliskog i Dalekog istoka ova maglica je bila prvi posmatrani astronomski objekt prepoznat kao supernova. [2]

Messier ju je primijetio 1758. godina kada je posmatrao sjajnu kometu. Kada je ugledao mislio je da se radi o još jednoj kometi. Prateći njen položaj kroz više noći uvidio je da se maglina ne pomiče što je dokazivalo da se ne radi o kometi. Da bi izbjegao dalje zabune odlučio je izraditi katalog maglina koje je mogao vidjeti svojim teleskopom.

KarakteristikeUredi

Supernova je iza sebe ostavila oblak užarenog gasa koji se polahko širi. Taj ovalni oblak gasa ima dimenzije od 6' dužine i 4' širine. Na udaljenosti od 6,300 s.g. to odgovara dimenzijama od 11 s.g. Plin koji danas vidimo se većinom sastoji od ioniziranog helija ili hidrogena s primjesama karbona, kisika, neona, nitrogena, željeza i sumpora. Fotografije otkrivaju njenu vlaknastu strukturu, specifičnu za ostatke supernovih, sjajnije središe i optički pulsar. Upoređujući s ranijim fotografijama, otkrivena je i brzina širenja od 1500km/s. Temperatura gasa je od 11,000 K do 18,000 K, a njegova gustina oko 1.300 čestica po cm3. [4]

 
M1, Rakova maglina snimljena 80 mm teleskopom

Prvi radiovalovi iz M1 otkriveni su 1949. godine. X-zraci otkriveni su 1963. godine, a pravo iznenađenje je bilo otkrivanje pravilnih pulseva elektromagnetskog zračenja iz središta. U početku su naučnici mislili da se radi o vanzemaljskoj civilizaciji. Dodatna istraživanja potvrdila su postojanje pulsara 1968. godine.

Vjeruje se da je pulsar u M1 tijelo prečnika 28-30 km [5] koje svake 33 milisekunde odašilje puls zračenja. [6] Period pulsiranja se polahko usporava zbog interakcije magnetnog polja s okolnom materijom. Danas se zna da su pulsari brzo rotirajuće neutronske zvijezde koje imaju snažna magnetna polja iz kojih u dva smjera probija tanka zraka zračenja.

Zbog zračenja i blizine ekpliptike, M1 se često koristi prilikom okultacija. Tako je otkriveno da Titan ima atmosferu debelu 880 km. [7]

Također pogledajteUredi

Note i referenceUredi

  1. ^ Lundmark, K. (1921). "Suspected New Stars Recorded in Old Chronicles and Among Recent Meridian Observations". Publications of the Astronomical Society of the Pacific. 33: 225. Bibcode:1921PASP...33..225L. doi:10.1086/123101.
  2. ^ a b Mayall, N.U. (1939). "The Crab Nebula, a Probable Supernova". Astronomical Society of the Pacific Leaflets. 3: 145. Bibcode:1939ASPL....3..145M.
  3. ^ Collins, George W., II; Claspy, William P.; Martin, John C. (1999). "A Reinterpretation of Historical References to the Supernova of A.D. 1054". Publications of the Astronomical Society of the Pacific. 111 (761): 871–880. arXiv:astro-ph/9904285. Bibcode:1999PASP..111..871C. doi:10.1086/316401.
  4. ^ Fesen, R. A.; Kirshner, R. P. (1982). "The Crab Nebula. I - Spectrophotometry of the filaments". Astrophysical Journal. 258 (1): 1–10. Bibcode:1982ApJ...258....1F. doi:10.1086/160043.
  5. ^ Bejger, M.; Haensel, P. (2002). "Moments of inertia for neutron and strange stars: Limits derived for the Crab pulsar". Astronomy and Astrophysics. 396 (3): 917–921. arXiv:astro-ph/0209151. Bibcode:2002A&A...396..917B. doi:10.1051/0004-6361:20021241.
  6. ^ Harnden, F. R.; Seward, F. D. (1984). "Einstein observations of the Crab nebula pulsar". Astrophysical Journal. 283: 279–285. Bibcode:1984ApJ...283..279H. doi:10.1086/162304.
  7. ^ Mori, K.; Tsunemi, H.; Katayama, H.; Burrows, D. N.; Garmire, G. P.; Metzger, A. E. (2004). "An X-Ray Measurement of Titan's Atmospheric Extent from Its Transit of the Crab Nebula". Astrophysical Journal. 607 (2): 1065–1069. arXiv:astro-ph/0403283. Bibcode:2004ApJ...607.1065M. doi:10.1086/383521. Chandra images used by Mori et al. can be viewed here [1].