Wikipedia

Poljski vojni kontingent u Bosni i Hercegovini

Poljski vojni kontingent u Bosni i Hercegovini (poljski: Polski Kontyngent Wojskowy w Bośni i Hercegowinie – PKW Bośnia i Hercegowina) – predstavlja odvojenu komponentu poljskih oružanih snaga koja je namijenjena operativnim aktivnostima u sklopu NATO-a, IFOR-a i SFOR-a, od 2004. EUFOR Althea Evropske unije u BiH. Vojna jedinica 2059 (PJW) i 4810 (PKW).

Bosna i Hercegovina

Poljski vojni kontingent u Bosni i Hercegovini je tokom godina imao razna službena imena:

  • 1995–1996: Poljski vojni kontingent u Implementacijskim snagama u Bosni i Hercegovini (PMC IFOR),
  • 1996–1998: Poljski vojni kontingent u Stabilizacijskim snagama u Bosni i Hercegovini (PMC SFOR)
  • 1998–2000: Poljska vojna jedinica u Stabilizacijskim snagama u Bosni i Hercegovini (PJW SFOR),
  • 2000–2003: Poljski vojni kontingent u Stabilizacijskim snagama u Republici Bosni i Hercegovini (PKW SFOR),
  • 2003–2004: Poljski vojni kontingent u Stabilizacijskim snagama u Republici Bosni i Hercegovini, Kosovu, Srbiji i Crnoj Gori, Bivšoj jugoslovenskoj republici Makedoniji i Republici Albaniji (PKW SFOR),
  • 2004–2014: Poljski vojni kontingent u vojnoj operaciji Evropske unije u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Srbiji i Crnoj Gori, Bivše jugoslovenske Republika Makedonija i Republika Albanija (PMC EUFOR),
  • od 2014: Poljski vojni kontingent u vojnoj operaciji Evropske unije u Bosni i Hercegovini (PMC EUFOR / MTT).

Historija uredi

 
Zona odgovornosti (AOR) POLBN-a
 
Poljski vojnici na straži
 
Poljski vojnici
 
Poljski vojnici

IFOR uredi

14. novembra 1995. godine, zavađene strane koje su učestvovale u građanskom ratu u Bosni i Hercegovini zaključile su Dejtonski sporazum – mirovni sporazum za okončanje sukoba. Stupanjem na snagu Daytonskog sporazuma, srpske i bošnjačko-hrvatske vojne jedinice obustavile su borbene operacije i započele demilitarizaciju. Sprovođenje odredbi sporazuma trebale su nadgledati Implementacijske snage IFOR, kojima je upravljao NATO, djelujući na osnovu mandata Vijeća sigurnosti UN-a. Oni su preuzeli odgovornost od neefikasnih UN-ovih Zaštitnih snaga – UNPROFOR-a.

Za Poljsku, koja je težila članstvu u NATO-u, bilo je od vitalnog interesa učešće u IFOR-u, te je 6. novembra 1995. generalni sekretar NATO-a primio pismo po tom pitanju. Nakon saglasnosti, Vijeće ministara je deklaracijom 5. decembra 1995. odlučilo stvoriti vojni kontingent za misiju. Na taj način su poljske jedinice prvi put učestvovale u vojnoj operaciji u okviru sjevernoatlantskih struktura.

Za razliku od podjedinica nordijskih zemalja, jedinica poljskih oružanih snaga u IFOR-u nije bila poljski odred u mirovnim snagama UN-a (povučena je u decembru 1995). Poljski kontingent, koji je brojao oko 670 vojnika, stvoren je na bazi 16. vazdušno-desantnog odreda 6. vazdušno-jurišne brigade, jedinice koja je u januaru 1995. ušla u program Partnerstvo za mir. Prva grupa oficira poslana je u Dansku već u oktobru 1995. kako bi formirala zapovjedništvo zajedničke brigade, njen premještaj u Bosnu i Hercegovinu započeo je 20. decembra. Ostatak poljskog vojnog kontingenta, nakon priprema koje su trajale nekoliko sedmica, krenuo je prema Bosni i Hervegovini sa pet željezničkih transportera (19. januara pripremna grupa, 29, 30. i 31. glavni dio bataljona).[1]

5. februara 1996. poljski odred od 624 vojnika (POLBAT ili POLBN) službeno je započeo misiju. Operativno je bio podređen Nordijsko-poljskoj jedinici (NORDPOLBDE), koja je dio Multinacionalne divizije Sjever / Task Force Eagle (zasnovana na američkoj 1. oklopnoj diviziji). Zadaci ove jedinice su bili:

  • osiguranje na izborima u septembru 1996;
  • obezbjeđivanje sigurnosti civilima i međunarodnim snagama;
  • demilitarizacija podređenog područja;
  • deopunjavanje osoblja i kontrolnih centara;
  • podrška humanitarne pomoći.

Poljske podjedinice bile su smještene u gradovima Teslić, Žepče i Jelah, na granici Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (Nacionalni element snabdjevanja (NSE) u okviru nordijsko-poljske grupe za snabdjevanje bio je raspoređen u mađarskom gradu Pečuh). S obzirom na prirodu operacija, jurišne brigade bile su opremljene sa 10 borbenih vozila BWP–1 (1 ksz) i 42 oklopna vozila BRDM-2 (2 i 3 ksz).[1]

SFOR uredi

Mandat IFOR-a istekao je 20. decembra 1996. godine zbog neispunjavanja svih odredbi sporazuma, a na njegovo mjesto imenovane su Stabilizacijske snage – SFOR. NATO jedinice u Bosni i Hercegovini smanjene su sa oko 60.000 do 32.000 vojnika. Također se smanjio i poljski vojni kontingent na oko 500 vojnika, uključujući 443 u POLBAT-u, te je opet bio zasnovan na 16. vazdušno-desantnom odredu. Spektar izvršenih zadataka ostao je približan, sa većim naglaskom na stabilizaciju situacije na terenu.

U sklopu vježbe Dynamic Response 98, u periodu između marta i aprila 1998. godine, u Bosnu i Hercegovinu poslana je strateška jedinica SFOR-a – 18. desantno-jurišna jedinica (u tom momentu u Bosni je bilo oko 1.000 poljskih vojnika).[1]

Progresivna normalizacija situacije u Bosni i Hercegovini, kao i stvaranje multinacionalnih snaga KFOR – a na Kosovu (koja je uključivala Poljsku stratešku vojnu jedinicu (PJW) ) rezultirali su smanjenjem veličine SFOR-a i promjenama u organizacionoj strukturi. 5. januara 2000. nordijsko-poljska jedinica službeno je svedena na oblik nordijsko-poljske borbene grupe (NORDPOLGB), predstavljajući ekvivalent ojačanog odreda.[2] Kao rezultat ovih promjena smanjen je poljski kontingent koji je također bio premješten u Doboj, gdje je ujedinjen sa danskim odredom u sklopu borbene grupe. U Doboj je također premješten i NSE nakon raspada nordijsko – poljske grupe za snabdjevanje u Pečuhu, Mađarska.[3]

U sklopu vježbe Dynamic Response 2001, u periodu između aprila i maja 2001. godine, poljski kontingent pojačan je 2. mehaniziovanom jedinicom iz 10. mehanizovanog odreda 10. oklopne pješadijske jedinice nove Strateške jedinice PJW. Nakon vježbi, brigada je dobila zadatak da ojača kontingent na Kosovu.[4] Za posljednje vježbe u ovom ciklusu uz učestvovanje OS PJW, Dynamic Response 2002 u septembru 2002. poslani su samo elementi osoblja koji su za vrijeme trajanja obuke preuzeli zapovjedništvo nad poljskim jedinicama NORDPOLBG.[5]

U januaru 2003. godine uslijedila je još jedna restrukturizacija Stabilizacijskih snaga: multinacionalne divizije svedene su u rang brigada. Promjene su zahvatile i nordijsko-poljsku borbenu grupu koja je 5. januara 2003. zvanično transformisana u Multinacionalnu borbenu grupu (MNBG), koju su zajedno stvorili poljski, portugalski i slovenački kontingent. Kao rezultat, MNGB je formirao dva odvojena pješačka odreda (poljski i portugalski).[6]

EUFOR uredi

Evropska unija je 2. decembra 2004. godine preuzela od NATO-a odgovornost za nadgledanje implementacije Daytonskog sporazuma – SFOR je zamijenjen EUFOR-om Althea.[7] Nakon toga došlo je do restrukturisanja mirovnih snaga, uključujući i Poljski vojni kontingent. Zbog raspada Multinacionalne borbene grupe i stvaranja poljsko-portugalsko-turskog manevarskog odreda u okviru Sjeverne operativne grupe (MNTF-N), srž poljskog vojnog kontingenta bila je manevarska jedinica u bazi Camp Eagle u Tuzli. Zadaci ove jedinice bili su:

  • obezbjeđivanje sigurnosti lokalnim vlastima u cilju provođenja Daytonskog sporazuma;
  • održavanje vojnog prisustva, uključujući sprovođenje patrola;
  • zaštita vojnika i osoblja EUFOR-a, uključujući VIP osobe i timove za vezu i posmatranje.[8]

Drugim elementem bili su timovi za vezu i posmatranje kako bi:

  • pratili trenutnu situaciju;
  • održavali civilno-vojne kontakte.

2007. godine, u sklopu smanjenja mirovnih snaga EU i prilagođavanja strukture EUFOR-a situaciji na prostorima misije:

  • 26. aprila 2007. radne snage su raspuštene i njihovi zadaci prebačeni su u Multinacionalni manevrski odred (MNMB). Poljski element odreda bila je manevarska jedinica koju je osnovala Vojna policija;
  • 27. juna 2007. godine vojna baza Camp Eagle Base u Tuzli predana je Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Manevrska jedinica i Nacionalni element snabdjevanja premješteni su u kamp Butmir kod Sarajeva.

Poljski vojni kontingent EUFOR Althea 1. decembra 2010. godine službeno je predao zapovjedništvo poljskom vojnom kontingentu EUFOR / MTT (Mobile Training Teams – pokretni timovi za obuku . Razlog je bio smanjenje poljskih oružanih snaga u Bosni i Hercegovini (gornja granica bila je postavljena na 50 vojnika i zaposlenih) i promjena zadataka koji uključuju:

  • obuku Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, te savjetovanje u oblasti izgradnje vojnih sposobnosti (u sklopu timova za obuku);
  • civilno-vojnu saradnju (u sklopu timova za vezu i posmatranje);
  • pružanje humanitarne pomoći.

Na taj način završena je faza stabilizacije u historiji kontingenta, a započela je faza savjetovanja i obuka.[9]

Pored toga, u periodu između 2003. i 2014. (nakon što su odustali od održavanja PJW OS), poljski vojni kontingenti u međunarodnim snagama Bosne i Hercegovine (SFOR, EUFOR) i Kosovu (KFOR) mogli su jedni drugima pomagati u prijetećoj situaciji. Zbog promjene prirode zadataka PKW EUFOR / MTT nema takve sposobnosti.

Pored vojnog kontingenta, u Bosni i Hercegovini bio je smješten i poljski policijski u periodu od 1997. do 2011. godine.

Komandanti uredi

  • 02.1996–02.1997 – Marek Żerdecki
  • 02.1997–07.1998 – Edward Gruszka
  • 07.1998–07.1999 – Tadeusz Sapierzyński
  • 07.1999–07.2000 – Krzysztof Motacki
  • 07.2000–2005 – ?
  • 02.2005–07.2005 – Jarosław Grygierczyk
  • 07.2005–07.2006 – Adam Stępień
  • 07.2006–01.2007 – Krzysztof Tytko
  • 02.2007–07.2007 – Paweł Skuza
  • 07.2007–01.2008 – Grzegorz Parol
  • 01.2008–07.2008 – Dariusz Pałaczyński
  • 07.2008–01.2009 – Grzegorz Parol
  • 01.2009–08.2009 – Tomasz Adamczyk
  • 08.2009–02.2010 – Krzysztof Krawczak
  • 02.2010–12.2010 – Robert Majdecki
  • 12.2010–07.2011 – Dariusz Pałaczyński
  • 07.2011–02.2012 – Jacek Chamera
  • 02.2012–09.2012 – Jacek Zienkowicz
  • 09.2012–03.2013 – Tomasz Adamczyk
  • 03.2013–09.2013 – Mirosław Zyber
  • 09.2013–03.2014 – Jarosław Jalowski
  • 03.2014–09.2014 – Krzysztof Karczewski
  • 09.2014–03.2015 – Andrzej Szybisty
  • 03.2015–09.2015 – Zygmunt Głogowski
  • 09.2015–03.2016 – Roman Kociński
  • 03.2016–09.2016 – Paweł Jędryczka
  • 09.2016–03.2017 – Tomasz Stachera
  • 03.2017–09.2017 – Dariusz Huryń
  • 09.2017–03.2018 – Wojciech Luzak
  • 03.2018–09.2018 – Tomasz Adamczyk
  • 09.2018–03.2019 – Jarosław Bondalski
  • 03.2019–10.2019 – Paweł Jędryczka
  • 10.2019–04.2020 – Grzegorz Pawełko
  • 04.2020–10.2020 – Arkadiusz Rożnowski
  • 04.2020–05.2021 – Tomasz Kocikowski
  • 05.2021–11.2021 – Radosław Kozielewicz
  • 11.2021–05.2022 – Marcin Samburski
  • 05.2022–11.2022 – Wojciech Adamowicz
  • 11.2022–05.2023 – Wojciech Turowski
  • 05.2023–11.2023 – Marcin Michalec
  • 11.2023– – Dominik Kasperek

Nagrade za učešće u kontingentu uredi

  •  
    Medalja za EUFOR Althea
  •  
    Medalja XVI promjene PKW EUFOR Althea
  •  
    Medalja PKW EUFOR/MTT i PKW EUFOR

Kontingent u masovnoj kulturi uredi

Vojnici poljskog vojnog kontingenta IFOR bili su glavni likovi ratnog filma ''Demoni rata'' (Demony wojny), snimljenog prema Goyi iz 1998. godine, u režiji Władysława Pasikowskog. Radnja filma predstavlja potpuno izmišljenu akciju spašavanja poljskih vojnika, dok su proizvođači napravili nekoliko značajnih grešaka u kada su u pitanju poljsko-nordijske jedinice koje se u filmu definišu kao "poljsko-nordijski kontingent IFOR-a" (od imena, do vremena i mjesta gdje su smještene poljske vojne jedinice).[10]

Poljski vojnici pojavili su se i u senzacionalnom filmu The Peacemake iz 1997. godine, gdje su u kratkoj sceni pretražili dom bosanskog teroriste (ponovo su ih prikazali sa lošom opremom).[10]

Reference uredi

  1. ^ a b c Ciechanowski, Grzegorz (2010). Polskie kontyngenty wojskowe w operacjach pokojowych 1990–1999 (jezik: poljski). Toruń: Wydawnictwo Adam Marszałek. str. 249–256, 259, 266–268. ISBN 978-83-7611-531-3.
  2. ^ "NATO/SFOR Informer: One mission, one team, the NORPOLs motto". www.nato.int (jezik: engleski). 22. 11. 2000. Pristupljeno 23. 4. 2021.
  3. ^ Polski Kontyngent Wojskowy w Bośni i Hercegowinie (jezik: poljski), 30. 10. 2020, pristupljeno 23. 4. 2021
  4. ^ "NATO/SFOR Informer: The Polish strategic reserve on the field again". www.nato.int. 16. 5. 2001. Pristupljeno 23. 4. 2021.
  5. ^ "SFOR Informer Online: Six nations, one mission". www.nato.int (jezik: engleski). 26. 9. 2002. Pristupljeno 23. 4. 2021.
  6. ^ "SFOR Informer Online: Same mission, another team". www.nato.int (jezik: engleski). 23. 1. 2003. Pristupljeno 23. 4. 2021.
  7. ^ "NATO Update: NATO ends SFOR mission - 2 Dec. 2004". www.nato.int (jezik: engleski). 2. 12. 2004. Pristupljeno 23. 4. 2021.
  8. ^ Kulczycki, Marek (2011). "Polska w kształtowaniu europejskiego systemu bezpieczeństwa – aspekt militarny". Zeszyty Naukowe WSOWL. 3 (161) (jezik: poljski). Wrocław: Wyższa Szkoła Oficerska Wojsk Lądowych: 37. ISSN 1731-8157.
  9. ^ "PKW w Bośni i Hercegowinie (EUFOR ALTHEA)". gov.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 23. 4. 2021.
  10. ^ a b "POLSKA BROŃ W FILMIE – nie tylko zagranicznym". Film.org.pl (jezik: poljski). 11. 11. 2017. Pristupljeno 23. 4. 2021.

Literatura uredi

  • Ciechanowski, Grzegorz (2010). Polskie kontyngenty wojskowe w operacjach pokojowych 1990–1999 (jezik: poljski). Toruń: Wydawnictwo Adam Marszałek. ISBN 978-83-7611-531-3.
  • Gaj, Krzysztof; Zuziak, Janusz (2011). Jasiński, Grzegorz (ured.). "Wojsko polskie w międzynarodowych misjach pokojowych (1953–2011)". Przegląd Historyczno-Wojskowy. 5 (238) (jezik: poljski). Warszawa: Wojskowe Centrum Edukacji Obywatelskiej. ISSN 1640-6281.
  • Kulczycki, Marek (2011). "Polska w kształtowaniu europejskiego systemu bezpieczeństwa – aspekt militarny". Zeszyty Naukowe WSOWL. 3 (161) (jezik: poljski). Wrocław: Wyższa Szkoła Oficerska Wojsk Lądowych. ISSN 1731-8157.
  • "PKW EUFOR". Wojsko-Polskie.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 23. 4. 2021.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Poljski_vojni_kontingent_u_Bosni_i_Hercegovini&oldid=3565624"