Oleksandra Matvijčuk

Oleksandra Matvijčuk (ukrajinski: Олександра В’ячеславівна Матвійчук; rođena 8. oktobra 1983) ukrajinski je borac za ljudska prava i liderka civilnog društva sa sjedištem u Kijevu. Na čelu je neprofitne organizacije Centar za građanske slobode i zalaže se za demokratske reforme u svojoj zemlji i regiji.[1]

Oleksandra Matvijčuk
Rođenje
Олександра В’ячеславівна Матвійчук

(1983-10-08) 8. oktobar 1983.
NacionalnostUkrajinka
ZanimanjeAdvokatica, aktivistica

Obrazovanje

uredi

Pohađala je Nacionalni univerzitet "Taras Ševčenko" u Kijevu, a diplomirala je 2007. stekavši zvanje magistrice prava. Godine 2017. je postala prva žena koja je učestvovala u ukrajinskom programu za nove lidere Univerziteta Stanford.[2][3]

Karijera

uredi

Počela je raditi za neprofitnu organizaciju Centar za građanske slobode 2007, kada je i osnovana.[4]

Godine 2012. postaje član Savjetodavnog vijeća pri komesarijatu za ljudska prava ukrajinskog parlamenta.[5][6]

Nakon nasilnog gušenja mirnih demonstracija na Trgu nezavisnosti u Kijevu 30. novembra 2013, koordinirala je građansku inicijativu Euromajdan SOS, čija je svrha bila pružanje pravne pomoći žrtvama Euromajdana u Kijevu i drugim ukrajinskim gradovima, kao i prikupljanje i analiza informacija radi zaštite demonstranata i pružanje privremenih procjena situacije.[7] Otad je vodila više međunarodnih mobilizacijskih kampanja za oslobađanje političkih zatvorenika, kao što su kampanja "#letmypeoplego" i globalna akcija "#SaveOlegSentsov" za oslobađanje ilegalno zatvorenih ljudi u Rusiji i na okupiranom Krimu i u Donbasu.[8] Autorica je niza izvještaja raznim tijelima UN-a, Vijeća Evrope, Evropske unije, OSCE-a i nekoliko podnesaka Međunarodnom krivičnom sudu u Den Haagu.[3][9]

Dana 4. juna 2021. nominirana je u Komitet Ujedinjenih nacija protiv mučenja[10] i ušla u historiju kao prva žena kandidat Ukrajine za UN.[11] Kandidovala se na platformi za ograničavanje nasilja nad ženama u sukobima.

Između Revolucije dostojanstva i 2022. fokusirala se na dokumentovanje ratnih zločina tokom rata u Donbasu. Susrevši se s tadašnjim potpredsjednikom Sjedinjenih Država Joeom Bidenom 2014, založila se za veću podršku u oružju kako bi se okončao rat.[12]

Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. pojavila se u brojnim međunarodnim medijima kako bi predstavljala ukrajinsko civilno društvo, posebno u vezi s pitanjima koja se odnose na interno raseljena lica i ratne zločine, kao i druga pitanja ljudskih prava. Prema Foreign Policyju, zalagala se za stvaranje posebnog "hibridnog suda" koji bi istraživao pitanja ratnih zločina i kršenja ljudskih prava zbog velikog broja pitanja.[13] Pozvala je da se Vladimiru Putinu i ruskim vojnicima sudi na specijalnom sudu za rusku invaziju na Ukrajinu, navodeći da bi to moglo imati efekt zastrašivanja za "brutalnost kršenja ljudskih prava koja ruske trupe čine".[14]

Nagrade i priznanja

uredi
  • 2007: Nagrada "Vasil Stus", ukrajinski centar PEN Internationala[15]
  • 2015: Nagrada za demokratiju i ljudska prava "Sjur Lindebrække", koju dodjeljuje norveška politička stranka desnog centra Høyre[16]
  • 2016: Nagrada "Branilac demokratije", Parlamentarna skupština OSCE-a[17][18][19]
  • 2017: Nagrada "Hrabre žene Ukrajine" od Ambasade Sjedinjenih Američkih Država.[19][20]
  • 2021: Kandidat Ukrajine za Komitet UN-a protiv mučenja[10]
  • 2022: Nagrada za ispravan život

Reference

uredi
  1. ^ "Oleksandra Matviychuk – Ukraine". Coalition for the International Criminal Court. Pristupljeno 17. 8. 2021.
  2. ^ "Ukrainian Emerging Leaders Cohort 2017-18". fsi.stanford.edu (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 8. 2021.
  3. ^ a b "Oleksandra Matviichuk | CivilMPlus" (jezik: francuski). 27. 4. 2018. Pristupljeno 17. 8. 2021.
  4. ^ Todorov, Svetoslav (14. 2. 2022). "Meet Oleksandra Matviichuk from Ukraine" (jezik: engleski). Fondacija "Friedrich Naumann". Pristupljeno 7. 10. 2022.
  5. ^ "Про створення консультативної ради". Офіційний вебпортал парламенту України (jezik: ukrajinski). Pristupljeno 17. 8. 2021.
  6. ^ "Women Pursue a Democratic Future for Ukraine". National Endowment for Democracy (jezik: engleski). 7. 3. 2022. Pristupljeno 13. 6. 2022.
  7. ^ "Євромайдан SOS". maidanmuseum.org (jezik: ukrajinski). Pristupljeno 17. 8. 2021.
  8. ^ "Oleksandra Matviichuk". religiousfreedom.in.ua. Pristupljeno 17. 8. 2021.
  9. ^ "Oleksandra Matviichuk" (jezik: engleski). Skopje Youth Summit. Pristupljeno 17. 8. 2021.
  10. ^ a b "18th Meeting of States parties - Elections 2021". www.ohchr.org. Pristupljeno 17. 8. 2021.
  11. ^ "Оголошення про результати добору кандидата для висунення на обрання членом комітету ООН проти катувань". minjust.gov.ua (jezik: ruski). 4. 6. 2021. Pristupljeno 1. 4. 2022.
  12. ^ "Activist who met Biden in 2014 says 'Putin war crimes could have been stopped'". The Independent (jezik: engleski). 29. 3. 2022. Pristupljeno 13. 6. 2022.
  13. ^ Mackinnon, Robbie Gramer, Amy. "Ukraine's 'Nuremberg Moment' Amid Flood of Alleged Russian War Crimes" (jezik: engleski). Foreign Policy. Pristupljeno 13. 6. 2022.
  14. ^ Rankin, Jennifer (27. 2. 2023). "Ukrainian Nobel peace laureate calls for special tribunal to try Putin". The Guardian (jezik: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 27. 2. 2023.
  15. ^ Zayec, Serhij; Matvijčuk, Oleksandra; Pečončik, Tetjana; Sviridova, Darija; Skripnik, Olga (20. 4. 2015). The Fear Peninsula: Chronicle of Occupation and Violation of Human Rights in Crimea (jezik: engleski). Crimea is Ukraine.
  16. ^ "Awarded for human rights efforts in Ukraine". 24. 4. 2015.
  17. ^ "Ukrainian Activist Oleksandra Matviychuk Receives Democracy Defender Award". U.S. Mission to the OSCE (jezik: engleski). 24. 2. 2016. Pristupljeno 17. 8. 2021.
  18. ^ "Ukrainian Wins Democracy Defender Award". VOA (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 8. 2021.
  19. ^ a b "Citizens need to hold power to account because 'even an angel can turn into the devil' — EUAM Ukraine" (jezik: engleski). 2. 7. 2020. Pristupljeno 17. 8. 2021.
  20. ^ "Remarks by Ambassador Yovanovitch at the "Honoring Ukrainian Women of Courage" Event". U.S. Embassy in Ukraine (jezik: engleski). 31. 3. 2017. Arhivirano s originala, 2. 6. 2021. Pristupljeno 17. 8. 2021.