Nasilje nad ženama (VAW), poznato i kao rodno uvjetovano nasilje[1] i spolno i rodno zasnovano nasilje (SGBV),[2] su nasilna djela primarno ili isključivo počinjena protiv žena ili djevojčica. Takvo se nasilje često smatra oblikom zločina iz mržnje,[3] počinjeno nad ženama ili djevojčicama posebno zato što su žene, i može imati mnoge oblike.
Mapa svijeta sa ubojstvima na 100.000 stanovnika počinjenim nad ženama, 2019.
Nasilje nad ženama ima vrlo dugu historiju iako su incidenti i intenzitet takvog nasilja varirali tokom vremena, pa čak i danas variraju od društva do društva. Na takvo se nasilje često gleda kao na mehanizam za podjarmljivanje žena, bilo u društvu općenito ili u međuljudskim odnosima. Takvo nasilje može proizaći iz osjećaja ovlaštenja, superiornosti, mizoginije ili sličnih stavova počinitelja ili njegove nasilne prirode, posebno prema ženama.
UN-ova Deklaracija o eliminaciji nasilja nad ženama navodi, "nasilje nad ženama je manifestacija povijesno nejednakih odnosa moći između muškaraca i žena" i "nasilje nad ženama je jedan od ključnih društvenih mehanizama pomoću kojih su žene prisiljene u podređeni položaj u usporedbi s muškarcima."[4]
Nasilje nad ženama i djevojčicama je problem razmjera pandemije. Najmanje jedna od svake tri žene diljem svijeta bila je pretučena, prisiljena na seks ili na neki drugi način zlostavljana tokom života, a zlostavljač je obično neko ko joj je poznat (UNIFEM).[5]
Nasilje nad ženama u Peruu – NeNasilje nad ženama u Peruu – hapšenje
Razna međunarodna tijela donijela su niz instrumenata kojima je cilj eliminirati nasilje nad ženama i nasilje u porodici. Oni općenito počinju s definicijom šta je takvo nasilje, s ciljem borbe protiv takve prakse. Istanbulska konvencija (Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici) Vijeća Evrope opisuje nasilje nad ženama "kao kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije žena" i definira nasilje nad ženama kao "sva djela rodno uvjetovanog nasilja koja dovode do ili će vjerojatno rezultirati fizičkom, seksualnom, psihološkom ili ekonomskom štetom ili patnjom žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode, bilo da se događa u javnosti ili u privatnom životu.[6]
Nadalje, pojam „rodno zsnovano nasilje“ odnosi se na „svaka djela ili prijetnje radnjama koje imaju za cilj povrijediti ili učiniti da žene pate fizički, seksualno ili psihički, a koje pogađaju žene zato što su žene ili pogađaju žene nerazmjerno".[12] "Rodno zasnovano nasilje" često se koristi kao sinonim za "nasilje nad ženama",[13] a neki članci o nasilju nad ženama ponavljaju ove koncepcije, navodeći da su muškarci glavni počinitelji ovog nasilja.[14] Štaviše, definicija navedena u Deklaraciji o eliminaciji nasilja nad ženama iz 1993. također je podržavala ideju da je nasilje ukorijenjeno u nejednakosti između muškaraca i žena kada se izraz "nasilje" koristi zajedno s izrazom "utemeljeno na spolu".[13]
U Preporuci Rec(2002)5 Odbora ministara državama članicama o zaštiti žena od nasilja, Vijeće Evrope je odredilo da nasilje nad ženama "uključuje, ali nije ograničeno na sljedeće":[15]
a. nasilje koje se događa u popodici ili porfodičnoj zajednici, uključujući, "između ostalog", tjelesnu i mentalnu agresiju, emocijsko i psihičko zlostavljanje, silovanje i seksualno zlostavljanje, incest, silovanje između supružnika, stalnih ili povremenih partnera i suživotnika, zločine počinjene u ime časti, žensko genitalno i spolno sakaćenje i druge tradicijske prakse štetne za žene kao što su prisilni brakovi;
b. nasilje koje se događa unutar opće zajednice uključujući, inter alia, silovanje, seksualno zlostavljanje, seksualno uznemiravanje i zastrašivanje na poslu, u institucijama ili drugdje, trgovinu ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja, te ekonomsko iskorištavanje i seks turizam;
c. nasilje koje je počinila ili odobrila država ili njezini službenici;
d. kršenje ljudskih prava žena u situacijama oružanog sukoba, posebice uzimanje talaca, prisilno raseljavanje, sustavno silovanje, seksualno ropstvo, prisilna trudnoća i trgovina u svrhu seksualnog iskorištavanja i ekonomskog iskorištavanja.
Neki ove definicije nasilja nad ženama kao rodno utemeljene smatraju nezadovoljavajućim i problematičnim. Ove definicije koncipirane su u shvaćanju društva kao patrijarhalnog, označavajući neravnopravne odnose između muškaraca i žena.[16] Protivnici takvih definicija tvrde da definicije zanemaruju nasilje nad muškarcima i da se termin spol, kako se koristi u rodno zasnovanom nasilju, odnosi samo na žene. Drugi kritičari tvrde da korištenje izraza "rod" na ovaj određeni način može uvesti pojmove inferiornosti i podređenosti za ženstvenost i superiornosti za muškost.[17][18] Ne postoji široko prihvaćena sadašnja definicija koja pokriva sve dimenzije rodno zasnovanog nasilja osim one za žene koja ima tendenciju reproduciranja koncepta binarnih opozicija: muškosti nasuprot ženstvenosti.[19]
Usporedba definicija u instrumentima ljudskih prava
'Definicija diskriminacije uključuje rodno uvjetovano nasilje, odnosno nasilje koje je usmjereno protiv žene zato što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene.'[20]
'...termin "nasilje nad ženama" znači svaki čin rodno zasnovanog nasilja koji rezultira, ili bi mogao rezultirati, fizičkom, seksualnom ili psihičkom ozljedom ili patnjom žena'.[21]
'...nasilje nad ženama podrazumijeva svaki čin ili ponašanje, temeljeno na spolu, koje uzrokuje smrt ili fizičku, seksualnu ili psihičku štetu ili patnju žena, bilo u javnoj ili privatnoj sferi.'[22]
'„Nasilje nad ženama” znači sva djela počinjena protiv žena koja im uzrokuju ili bi mogla nanijeti fizičku, seksualnu, psihološku i ekonomsku štetu, uključujući prijetnju poduzimanjem takvih djela; ili poduzimati nametanje proizvoljnih ograničenja ili oduzimanje temeljnih sloboda u privatnom ili javnom životu u mirnodopsko vrijeme i tijekom situacija oružanih sukoba ili rata...'[23]
'..."nasilje nad ženama" shvaća se kao kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije žena i označava sve radnje rodno zasnovanog nasilja koje rezultiraju ili bi mogle rezultirati fizičkim, seksualnim, psihičkim ili ekonomsku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode, bilo da se događa u javnom ili privatnom životu; ... "rod" će značiti društveno konstruirane uloge, ponašanja, aktivnosti i atribute koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce; "rodno zasnovano nasilje nad ženama" znači nasilje koje je usmjereno protiv žene zato što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene...'. U preambuli se navodi: '...Uviđajući da su žene i djevojčice izložene većem riziku od rodno zasnovanog nasilja od muškaraca; Priznajući da porodično nasilje nerazmjerno pogađa žene, te da muškarci također mogu biti žrtve porodičnog nasilja...'[24]
WHO je u svom istraživanju o nasilju nad ženama analizirao i kategorizirao različite oblike nasilja nad ženama koji se javljaju u svim fazama života, od prije rođenja do starosti..[25]
Komisija za ravnopravnost spolova Vijeća Evrope identificira devet oblika nasilja nad ženama na temelju teme i konteksta, a ne životnog ciklusa ili vremenskog razdoblja:[28][29]
'Nasilje u porodici ili porodično nasilje'
'Silovanje i seksualno nasilje'
'Seksualno uznemiravanje'
'Nasilje u institucionalnom okruženju'
"Sakaćenje ženskih genitalija"
'Prisilni brakovi'
'Nasilje u sukobima i postkonfliktnim situacijama'
'Ubojstva u ime časti'
'Nepoštivanje slobode izbora u pogledu reprodukcije'
Pobačaj prema spolu; učinci batinanja tokom trudnoće na ishod poroda
Djetinjstvo
Žensko čedomorstvo; fizičko, seksualno i psihičko zlostavljanje
Djevojaštvo
Dječji brak; sakaćenje ženskih genitalija; fizičko, seksualno i psihičko zlostavljanje; incest; dječja prostitucija i pornografija
Adolescencija i odrasla dob
Nasilje u vezi i udvaranje (npr. bacanje kiseline i silovanje na spoju); ekonomski prisilan seks (npr. seks učenica sa "sugar daddies" u zamjenu za školarinu); incest; seksualno zlostavljanje na radnom mjestu; silovanje; spolno uznemiravanje; prisilna prostitucija i pornografija; trgovina ženama; partnersko nasilje; bračno silovanje; zloporabe miraza i ubojstva; partnersko ubojstvo; psihičko zlostavljanje; zlostavljanje žena s invaliditetom; prisilna trudnoća
Starije osobe
Prisilno "samoubojstvo" ili ubojstvo udovica iz ekonomskih razloga; seksualno, fizičko i psihičko zlostavljanje[25]
Značajan napredak u zaštiti žena od nasilja postignut je na međunarodnoj razini kao proizvod zajedničkih napora lobiranja mnogih pokreta za ženska prava; međunarodne organizacije skupinama civilnog društva. Kao rezultat toga, svjetske vlade i međunarodne organizacije kao i organizacije civilnog društva aktivno rade na borbi protiv nasilja nad ženama kroz različite programe. Među glavnim postignućima pokreta za ženska prava protiv nasilja nad djevojčicama i ženama, značajna postignuća su "Deklaracija o uklanjanju nasilja nad ženama" koja implicira "političku volju za rješavanje problema nasilja nad ženama" i pravno obvezujući sporazum, "Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW)".[30] Osim toga, rezolucijom Generalne skupštine UN-a, 25. novembar također proglašen je kao Međunarodni dan eliminacije nasilja nad ženama.[31]
Tipologija slična WHO-ovoj iz članka o nasilju nad ženama objavljenog u akademskom časopisu The Lancet pokazuje različite tipove nasilja počinjenog nad ženama prema razdoblju u životu žene u kojem se nasilje događa. Međutim, također klasificira vrste nasilja prema počinitelju. Jedna važna stvar koju treba napomenuti je da više vrsta nasilja nad ženama počinje neko koga žena poznaje, bilo član obitelji ili intimni partner, a ne stranac.
UN-ova Deklaracija o uklanjanju nasilja nad ženama iz 1993. bila je prvi međunarodni instrument koji eksplicitno definira i bavi se nasiljem nad ženama. Ovaj se dokument posebno odnosi na povijesno uvijek prisutnu prirodu rodnih nejednakosti u razumijevanju nasilja nad ženama.[32] (Ovdje uključite sadašnji 2. paragraf). Ova Deklaracija, kao i Svjetska konferencija iste godine, često se posmatra kao „prekretnica“ u kojoj se razmatranje nasilja nad ženama od strane međunarodne zajednice počelo shvaćati mnogo ozbiljnije, a nakon koje se sve više zemalja mobiliziralo oko ovaj problem.[33][34]
Međunarodna konferencija o stanovništvu i razvoju iz 1994. povezuje nasilje nad ženama s reproduktivnim zdravljem i pravima, te daje preporuke vladama o tome kako spriječiti i odgovoriti na nasilje nad ženama i djevojčicama.[32]
Godine 1996. Svjetska zdravstvena skupština (WHA) proglasila je nasilje velikim javnozdravstvenim problemom, a u priznate podtipove uključila je nasilje od strane intimnog partnera i seksualno nasilje, dva tipa nasilja koje se često čini kao nasilje nad ženama. Nakon toga uslijedio je izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2002. (vidi dolje).[35] UN su također kreirale Zakladu za potporu akcijama za uklanjanje nasilja nad ženama.[36]
Godine 2002., kao nastavak WHA deklaracije iz 1996. o nasilju kao velikom problemu javnog zdravlja, WHO je objavio prvi Svjetski izvještaj o nasilju i zdravlju, koji se bavilo mnogim tipovima nasilja i njihovim učinkom na javno zdravlje, uključujući oblici nasilja koji posebno snažno pogađaju žene. U izvještaju se posebno ističe nagli porast organizacija civilnog društva i aktivnosti usmjerenih na odgovor na rodno zasnovano nasilje nad ženama od 1970-ih do 1990-ih.[35]
WHO je 2004. godine objavila svoju "Multi-country study on Women's Health and Domestic Violence against Women", studiju o zdravlju žena i nasilju u porodici anketiranjem preko 24.000 žena u 10 zemalja iz svih regija svijeta, koje procijenili su prevalenciju i opseg nasilja nad ženama, posebno nasilja od strane intimnih partnera, i povezali to sa zdravstvenim ishodima žena, kao i dokumentiranjem strategija i usluga koje žene koriste kako bi se nosile s nasiljem od strane intimnih partnera.[34]
"Produbljena studija o svim oblicima nasilja nad ženama" genedralnog sekretara UN-a iz 2006., prvi sveobuhvatni međunarodni dokument o tom pitanju.
U 2013. Komisija Ujedinjenih nacija za status žena (CSW) donijela je, konsenzusom, Dogovorene zaključke o uklanjanju i prevenciji svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama (ranije nije bilo dogovorenih zaključaka).[32]
Također 2013. Generalna skupština UN-a donijela je svoju prvu rezoluciju pozivajući na zaštitu branitelja ljudskih prava žena.[37] Rezolucija poziva države da uspostave rodno specifične zakone i politike za zaštitu ženskih braniteljica ljudskih prava i da osiguraju da same braniteljice budu uključene u osmišljavanje i provedbu tih mjera, te poziva države da zaštite braniteljice ženskih ljudskih prava od odmazde zbog suradnje s UN-om i osigurati im nesmetan pristup i komunikaciju s međunarodnim tijelima i mehanizmima za ljudska prava.[38]
Dodatno, na nacionalnoj razini, pojedine zemlje također su organizirale napore (pravno, politički, društveno) za sprječavanje, smanjenje i kažnjavanje nasilja nad ženama. Kao posebna studija slučaja, evo nekih razvoja od 1960-ih u Sjedinjenim Državama u suprotstavljanju i liječenju nasilja nad ženama:[39]
1967: Jedno od prvih skloništa za žrtve obiteljskog nasilja u zemlji otvoreno je u Maineu.
1972: U Washingtonu, D.C., otvorena je prva telefonska linija za pomoć u slučaju silovanja.
1978.: Formirane su dvije nacionalne koalicije, Nacionalna koalicija protiv seksualnog napada i Nacionalna koalicija protiv nasilja u porodici, kako bi se podigla svijest o ova dva oblika nasilja nad ženama.
1984.: Glavni državni odvjetnik SAD-a osnovao je radnu skupinu Ministarstva pravosuđa za porodično nasilje, kako bi se pozabavili načinima na koje bi kaznenopravni sistem i odgovor zajednice na porodično nasilje trebali biti poboljšani.
1994.: Donošenje Zakona o nasilju nad ženama ili VAWA, zakona uključenog u Zakon o kontroli nasilnog kriminala i provođenju zakona iz 1994., sponzoriran od strane tadašnjeg senatora Josepha Bidena, koji je zahtijevao pojačani odgovor zajednice na zločina porodičnog nasilja i seksualnog napada, pojačane savezne kazne za ponovljene seksualne prijestupnike i pojačanu zakonsku zaštitu žrtava, među mnogim drugim odredbama.
2000: Predsjednik Bill Clinton potpisao je zakon o VAWA-i iz 2000., dodatno ojačavši savezne zakone i naglašavajući pomoć žrtvama imigranata, starijim žrtvama, žrtvama s invaliditetom i žrtvama nasilja u vezama.
2006.: Predsjednik George Bush potpisao je zakon VAWA iz 2006., s naglaskom na programe za rješavanje problema nasilja nad mladima žrtvama i uspostavljanje programa za uključivanje muškaraca i mladih te kulturno i jezično specifične usluge.
2007: Otvorena Nacionalna telefonska linija za zlostavljanje na spojevima tinejdžera.
2009: Predsjednik Barack Obama proglasio je travanj mjesecom podizanja svijesti o seksualnim napadima.
2013.: Predsjednik Obama potpisao je zakon VAWA iz 2015., koji je indijanskim plemenima dao mogućnost da kazneno gone počinitelje koji nisu domorodci, i regulirao prijave seksualnog napada na sveučilišnim kampusima.[40][41]
Ostale zemlje također su donijele usporedive zakonodavne, političke i društvene instrumente za rješavanje problema nasilja nad ženama. Međutim, stručnjaci u međunarodnoj zajednici uglavnom smatraju da samo donošenje kaznenih zakona za prevenciju i kažnjavanje nasilja nad ženama nije dovoljno za rješavanje problema. Naprimjer, iako su u Bangladešu doneseni puno strožiji zakoni o nasilju nad ženama, nasilje nad ženama još uvijek raste.[33] A nasilje nad ženama dramatično je poraslo diljem svijeta od kasnih 2010-ih unatoč sličnim mjerama koje su poduzete u mnogim regijama, kao i povećanoj svijesti i raspravi o toj temi.[42][43][44] Umjesto toga, smatra se da će široke društvene promjene za rješavanje pitanja rodne nejednakosti i osnaživanje žena biti način da se smanji nasilje nad ženama.[33][45][46]
^Russo, Nancy Felipe; Pirlott, Angela (novembar 2006). "Gender-based violence: concepts, methods, and findings". Annals of the New York Academy of Sciences. Taylor and Francis and Oxfam. 1087 (Violence and Exploitation Against Women and Girls): 178–205. Bibcode:2006NYASA1087..178R. doi:10.1196/annals.1385.024. PMID17189506. S2CID34389352.
^Sen, Purna (novembar 1998). "Development practice and violence against women". Gender & Development. Taylor and Francis and Oxfam. 6 (3): 7–16. doi:10.1080/741922827. JSTOR4030497. PMID12294415.
^Ertürk, Yakin (2009). "Towards a post-patriarchal gender order: confronting the universality and the particularity of violence against women". Sociologisk Forskning. Sveriges Sociologförbund [Swedish Sociological Association]. 46 (4): 61–70. doi:10.37062/sf.46.19221. JSTOR20853687. S2CID248629521Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
^Visaria, Leela (13. 5. 2000). "Violence against women: a field study". Economic and Political Weekly. Sameeksha Trust, Mumbai, India. 35 (20): 1742–1751. JSTOR4409296.
^Michau, Lori (mart 2007). "Approaching old problems in new ways: community mobilisation as a primary prevention strategy to combat violence against women". Gender & Development. Taylor and Francis and Oxfam. 15 (1): 95–109. doi:10.1080/13552070601179144. JSTOR20461184. S2CID73218820.
^ abPrügl, Elisabeth (Director) (25. 11. 2013). Violence Against Women. Gender and International Affairs Class 2013. Lecture conducted from The Graduate Institute of International and Development Studies (IHEID). Geneva, Switzerland.
^Fawole, Olufunmilayo I.; Ajuwon, Ademola J.; Osungbade, Kayode O.; Faweya, Olufemi C. (april 2003). "Interventions for violence prevention among young female hawkers in motor parks in South-Western Nigeria: a review of effectiveness". African Journal of Reproductive Health. Women's Health and Action Research Centre (WHARC). 7 (1): 71–82. doi:10.2307/3583347. hdl:1807/2587. JSTOR3583347. PMID12816315.
Almosaed, Nora (2004). "Violence against women: a cross‐cultural perspective". Journal of Muslim Minority Affairs. Taylor and Francis. 24 (1): 67–88. doi:10.1080/1360200042000212124. S2CID144455844.
Dobash, Russell P.; Dobash, R. Emerson (2016). Women, violence and social change. Abingdon, Oxon: Routledge. ISBN9781138174023.
Durham, Meenakshi G. (februar 2013). ""Vicious Assault Shakes Texas Town": the politics of gender violence in The New York Times' coverage of a schoolgirl's gang rape". Journalism Studies. Taylor & Francis. 14 (1): 1–12. doi:10.1080/1461670X.2012.657907. S2CID141709189.
Heise, Lori L.; Pitanguy, Jacqueline; Germain, Adrienne (1994). Violence against women: the hidden health burden. World Health Statistics Quarterly. Rapport Trimestriel de Statistiques Sanitaires Mondiales. 46. Washington, D.C: World Bank. str. 78–85. ISBN9780821329801. PMID8237054. Discussion Paper No. 255
James, Stanlie M. (Summer 1998). "Shades of othering: reflections on female circumcision/genital mutilation". Signs: Journal of Women in Culture and Society]]. University of Chicago Press. 23 (4): 1031–1048. doi:10.1086/495300. JSTOR3175202. S2CID144380933.
Kelly, Liz (decembar 2005). "Inside outsiders: Mainstreaming violence against women into human rights discourse and practice". International Feminist Journal of Politics. Taylor and Francis. 7 (4): 471–495. doi:10.1080/14616740500284391. S2CID143985481.
