Wikipedia

Načini primjene lijeka

Način primjene ili način uzimanja ili davanja, u farmakologiji i toksikologiji je put kojim se lijek, tečnost, otrov ili druga supstanca unosi u tijelo.[1]

Oralna primjena tečnosti

Načini primjene obično se klasificiraju prema mjestu na kojem se supstanca primjenjuje. Uobičajeni primjeri uključuju oralnu i intravensku primjenu. Rute se također mogu klasificirati na osnovu toga gdje je cilj akcije. Djelovanje može biti lokalno, enteralno (sistemski efekat, ali isporučen kroz gastrointestinalni trakt - GI) ili parenteralno (sistemsko djelovanje, ali isporučeno putem koji nije GI trakt). |Način primjene i oblik doziranja aspekti su isporuke lijeka.

Klasifikacija

uredi

Načini primjene obično se klasificiraju prema mjestu aplikacije (ili izlaganju). Put ili putevi kojima aktivna supstanca kreće od mjesta primjene do mjesta na kojem ima ciljni učinak obično je u oblasti farmakokinetike (u vezi s procesima unosa, distribucije i eliminacije lijekova). Izuzeci uključuju transkožne ili transmukozne puteve, koji se još uvijek nazivaju putevi davanja .

Lokacije ciljnog učinka aktivnih tvari obično su stvar farmakodinamike (u vezi s npr. fiziološkim učincima lijekova[2]). Izuzetak je lokalna primjena, što općenito znači da su i mjesto primjene i njihov učinak lokalni.[3]

Lokalna primjena ponekad se definira i kao lokalno mjesto primjene i kao lokalni farmakodinamički efekt,[3] a ponekad i samo kao lokalna pozicvija aplikacije, bez obzira na lokaciju efekata.[4][5]

Prema lokaciji primjene

uredi

Enteralna / gastrointestinalna

uredi

Primjena kroz gastrointestinalni trakt ponekad se naziva "enteralnom ili enternom primjenom" (što doslovno znači "kroz crijeva"). Enteralna / enterna primjena obično uključuje oralnu [6] (kroz usta) i rektumsku (u rektum)[6] primjenu, u smislu da ih zauzimaju crijeva. Međutim, unos lijekova koji se daju oralno također se može dogoditi već u želucu, i kao takav "gastrointestinalni sistem" (duž gastrointestinalnog trakta) može biti prikladniji izraz za ovaj način primjene. Nadalje, neke lokacije aplikacija često se klasificiraju kao enteralne, kao što je podjezična[6] (ispod jezika) i sublabijalna ili bukalna (između obraza i desni / gingiva), uzimaju se u proksimalnom dijelu gastrointestinalnog trakta bez dopiranja do crijeva. Strogo se enteralna primjena (direktno u crijeva) može koristiti za sistemsku primjenu, kao i lokalna (koja se ponekad naziva i aktualna), kao što je kontrastni klistir, pri čemu se unose kontrastni mediji u crijeva radi snimanja. Međutim, u svrhe klasifikacije zasnovane na mjestu učinka, pojam enteralno rezerviran je za supstance sa sistemskim djelovanjem.

 
Medicinski radnik ubrizgava lijek u želučanu sondu.

Mnogi lijekovi kao tablete, kapsule ili kapi uzimaju se oralno. Metode davanja direktno u želudac uključuju one pomoću želučane sonde za hranjenje ili gastrostomi. Supstance se takođe mogu staviti u tanko crevo, kao kod hranjenja dvanaestopalačnog creva i enteralna ishrana. Enterno obložene tablete dizajnirane su da se rastvore u crijevima, a ne u želucu, jer lijek u tableti izaziva iritaciju u želucu.

 
Rektalno davanje lijekova

Rektumski put učinkovit je način primjene za mnoge lijekove, posebno one koji se koriste pri kraju života.[7][8][9][10][11][12][13] Zidovi rektuma apsorbiraju mnoge lijekove brzo i efikasno.[14] Lijekovi koji se stavljaju na distalnu trećinu rektuma barem djelomično izbjegavaju "efekt prvog prolaska" kroz jetru, što omogućava veću bioraspoloživost mnogih lijekova nego oralnih. Rektalna sluznica je visoko vaskularizovano tkivo koje omogućava brzu i efikasnu apsorpciju lijekova.[15] Supozitorij je čvrsti oblik doziranja koji odgovara za rektumsku prikmjenu. U hospicijskoj njezi, specijalizovani rektalni kateter, dizajniran da pruži ugodno i diskretno davanje tekućih lijekova, pruža praktičan način za isporuku i zadržavanje tečnih formulacija u distalnom dijelu rektuma, dajući zdravstvenim radnicima način da iskoriste utvrđene blagodati rektalne primjene.

Parenteralno

uredi
 
Uglovi umetanja igle za četiri tipa parenteralne primjene lijekova: intramuskularno, potkožno, intravenozno i intradermalno ubrizgavanje.

Parenteralni put je bilo koji put koji nije enteralna (para-, par- + enteralna).

Parenteralna primjena može se izvesti pomoću injekcija, odnosno upotrebom igle (obično hipodermn igle) i šprice,[16] ili umetanjem stalnog katetera.

Lokacije primjene parenteralne primjene uključuju:

* Epiduralna (sinonim: periduralna) (injekcija ili infuzija u epiduralni prostor), npr. epiduralna anestezija.
* Intracerebralna (u veliki mozak) primjena direktnim ubrizgavanjem u mozak. Koristi se u eksperimentalnim istraživanjima hemikalija [17] i kao tretman za maligne bolesti mozga.[18] Unutarcerebralni put takođe može prekinuti zadržavanje krvno-moždane barijere na narednim putevima.[19]
 
Transdermalni flaster koji dostavlja lijekove nanosi se na kožu. Flaster je označen vremenom i datumom početka primjene, kao i inicijalima administratora.
 
Medicinski radnik daje kapi za nos.
 
Unutaročna primjena

Lokalno

uredi
Glavni članak: Lokalni lijekovi

Definicija lokalnog načina primjene ponekad navodi da su i mjesto primjene i farmakodinamički učinak lokalni.[3]

U drugim slučajevima, lokalno definira se kao primijena na lokalizirano područje tijela ili na površinu dijela tijela, bez obzira na mjesto učinka. Prema ovoj definiciji, lokalna primjena također uključuje transdermnu primjenu, gdje se supstanca daje na kožu, ali se apsorbuje u tijelo da bi se postigla sistemsku distribuciju.

Ako se strogo definira kao lokalni efekat, lokalni put primjene može također uključivati enteralnu primjenu lijekova koji gastrointestinalni trakt slabo apsorbira. Jedan slabo apsorbirani antibiotik je vankomicin, koji se preporučuje oralno za liječenje teškog [[Clostridium difficile kolitisa kojeg izaziva Clostridium difficile.[24]

Izbor puteva

uredi

Razlozi za izborr načina primjene lijeka ovise o raznim faktorima:

  • Fizička i hemijska svojstva lijeka. Fizička svojstva su čvrsta, tečna i plinska. Hemijska svojstva su topljivost, stabilnost, pH, nadražljivost itd.
  • Mjesto željene akcije: akcija može biti lokalizirana i dostupna ili generalizirana i nedostupna.
  • Stopa opsega apsorpcije lijeka iz različitih puteva.
  • Učinak na probavni sok i metabolizam lijekova koji prvi prolaze.
  • Stanje pacijenta.

U akutnim situacijama, kao što ih ima hitna medicina i medicina intenzivne nege, lijekovi se najčešće daju intravenozno. To je najpouzdaniji put, jer kod akutno bolesnih apsorpcija supstanci iz tkiva i probavnog trakta često može biti nepredvidljiva zbog promijenjenog krvotoka ili pokretljivosti crijeva.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ TheFreeDictionary.com > route of administration Arhivirano 12. 6. 2011. na Wayback Machine Citing: Jonas: Mosby's Dictionary of Complementary and Alternative Medicine. 2005, Elsevier.
  2. ^ Lees P, Cunningham FM, Elliott J (2004). "Principles of pharmacodynamics and their applications in veterinary pharmacology". J. Vet. Pharmacol. Ther. 27 (6): 397–414. doi:10.1111/j.1365-2885.2004.00620.x. PMID 15601436.
  3. ^ a b c "topical". Merriam-Webster dictionary. Arhivirano s originala, 30. 7. 2017. Pristupljeno 30. 7. 2017.
  4. ^ thefreedictionary.com > topical Arhivirano 5. 12. 2010. na Wayback Machine Citing: The American Heritage Dictionary of the English Language, Fourth Edition, 2000
  5. ^ "topical". dictionary.com. Arhivirano s originala, 30. 7. 2017. Pristupljeno 30. 7. 2017.
  6. ^ a b c "Oklahoma Administrative Code and Register > 195:20-1-3.1. Pediatric conscious sedation utilizing enteral methods (oral, rectal, sublingual)". Arhivirano s originala, 22. 7. 2011. Pristupljeno 18. 1. 2009.
  7. ^ Davis MP, Walsh D, LeGrand SB, Naughton M (2002). "Symptom control in cancer patients: the clinical pharmacology and therapeutic role of suppositories and rectal suspensions". Support Care Cancer. 10 (2): 117–38. doi:10.1007/s00520-001-0311-6. PMID 11862502.
  8. ^ De Boer AG, Moolenaar F, de Leede LG, Breimer DD (1982). "Rectal drug administration: clinical pharmacokinetic considerations". Clin Pharmacokinetics. 7 (4): 285–311. doi:10.2165/00003088-198207040-00002. PMID 6126289.
  9. ^ Van Hoogdalem EJ, de Boer AG, Breimer DD (1991). "Pharmacokinetics of rectal drug administration, Part 1". Clin Pharmacokinet. 21 (1): 11–26. doi:10.2165/00003088-199121010-00002. PMID 1717195.
  10. ^ Van Hoogdalem EJ, de Boer AG, Breimer DD (1991). "Pharmacokinetics of rectal drug administration, Part 2". Clin Pharmacokinet. 21 (2): 110–128. doi:10.2165/00003088-199121020-00003. PMID 1884566.
  11. ^ Moolenaar F, Koning B, Huizinga T (1979). "Biopharmaceutics of rectal administration of drugs in man. Absorption rate and bioavailability of phenobarbital and its sodium salt from rectal dosage forms". International Journal of Pharmaceutics. 4 (2): 99–109. doi:10.1016/0378-5173(79)90057-7.
  12. ^ Graves NM, Holmes GB, Kriel RL, Jones-Saete C, Ong B, Ehresman DJ (1989). "Relative bioavailability of rectally administered phenobarbital sodium parenteral solution". DICP: The Annals of Pharmacotherapy. 23 (7–8): 565–568. doi:10.1177/1060028089023007-806. PMID 2763578.
  13. ^ Moolenaar S, Bakker S, Visser J, Huizinga T (1980). "Biopharmaceutics of rectal administration of drugs in man IX. Comparative biopharmaceutics of diazepam after single rectal, oral, intramuscular and intravenous administration in man". International Journal of Pharmaceutics. 5 (2): 127–137. doi:10.1016/0378-5173(80)90017-4.
  14. ^ [1] Arhivirano 26. 1. 2013. na Wayback Machine Nee, Douglas, Pharm D, MS. "Rectal Administration of Medications at the End of Life". HPNA Teleconference, December 6, 2006, accessed November 2013.
  15. ^ "Use of Rectal Meds for Palliative Care Patients. End of Life / Palliative Education Resource Center, Medical College of Wisconsin". mcw.edu. Arhivirano s originala, 2. 6. 2014. Pristupljeno 14. 4. 2018.
  16. ^ "injection". Cambridge dictionary. Arhivirano s originala, 30. 7. 2017. Pristupljeno 30. 7. 2017.
  17. ^ "MDMA (ecstasy) metabolites and neurotoxicity: No occurrence of MDMA neurotoxicity from metabolites when injected directly into brain, study shows". Neurotransmitter.net. Arhivirano s originala, 7. 8. 2010. Pristupljeno 19. 8. 2010.
  18. ^ McKeran RO, Firth G, Oliver S, Uttley D, O'Laoire S; Firth, G; Oliver, S; Uttley, D; O'Laoire, S (6. 7. 2010). "A potential application for the intracerebral injection of drugs entrapped within liposomes in the treatment of human cerebral gliomas". Journal of Neurology, Neurosurgery, and Psychiatry. 48 (12): 1213–1219. doi:10.1136/jnnp.48.12.1213. PMC 1028604. PMID 2418156.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  19. ^ Wright JL, Merchant RE (1994). "Blood–brain barrier changes following intracerebral injection of human recombinant tumor necrosis factor-α in the rat". Journal of Neuro-Oncology. 20 (1): 17–25. doi:10.1007/BF01057957. PMID 7807180.
  20. ^ "Acute Decreases in Cerebrospinal Fluid Glutathione Levels after Intracerebroventricular Morphine for Cancer Pain". Anesthesia-analgesia.org. 22. 6. 1999. Arhivirano s originala, 6. 1. 2006. Pristupljeno 19. 8. 2010.
  21. ^ "Crystal Meth: The Effects". Fenway Community Health. Fenway Health. Arhivirano s originala, 10. 12. 2010.
  22. ^ Malenka, Eric J. Nestler, Steven E. Hyman, Robert C. (2009). Molecular Neuropharmacology: A Foundation for Clinical Neuroscience (2nd izd.). New York: McGraw-Hill Medical. ISBN 978-0-07-148127-4.
  23. ^ Mylonaki I, Allémann É, Saucy F, Haefliger J-A, Delie F, Jordan O (2017). "Perivascular medical devices and drug delivery systems: Making the right choices". Biomaterials. 128: 56–68. doi:10.1016/j.biomaterials.2017.02.028. PMID 28288349.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  24. ^ "Vancocin". The American Society of Health-System Pharmacists. Arhivirano s originala, 6. 9. 2015. Pristupljeno Sep 4, 2015.

Vanjski linkovi

uredi


Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Načini_primjene_lijeka&oldid=3548005"