Potkožna injekcija
Potkožna injekcija, poznata i kao subkutana injekcija se daje u subkutis, sloj kože neposredno ispod derme i epiderme, zajednički nazvan kutis. Potkožne injekcije su visoko efikasne u davanju lijekova kao što su insulin, morfij, diacetilmorfin i goserelin. Potkožna primjena može biti skraćenica kao SC, SQ, sub-cu, sub-Q , SubQ ili subcut. Subcut je preferirana skraćenica za smanjenje rizika od nesporazuma i potencijalnih grešaka.[1]
Potkožno tkivo ima malo krvnih žila, pa su ovdje ubrizgani lijekovi za sporo i trajno usvajanje. Sporije je od unutarmišićnih, ali ipak brže od intradermnih injekcija.
Medicinska upotreba uredi
Potkožna injekcija daje se u masno tkivo potkožnog tkiva, koje se nalazi ispod derme i epiderme. Obično se koriste za davanje lijekova, posebno onih koji se ne mogu davati oralno, jer se ne bi apsorbirali iz gastrointestinalnog trakta. Subkutana injekcija apsorbuje se sporije od supstance koja se injektira intravenozno ili u mišić, ali brže od lijeka koji se daje oralno[2]
Kontraindikacije uredi
Kontraindikacije za potkožne injekcije prvenstveno ovise o određenom lijeku koji se daje. Doze kojima bi trebalo ubrizgati više od 2 ml odjednom ne daju se potkožno.[3] Lijekovi koji mogu uzrokovati nekrozu ili na drugi način štete ili nadražuju tkiva također se ne smiju primjenjivati supkutano.[4] Injekciju ne treba davati na određenom mjestu ako postoji upala ili oštećenje kože.[5]:144
Rizici i komplikacije uredi
Uz normalne doze lijeka (manje od 2 ml), komplikacije ili neželjeni efekti su vrlo rijetki. Najčešće nuspojave nakon primjene potkožnih injekcija nazivaju se "reakcije na mjestu uboda". Ovaj pojam obuhvata bilo koju kombinaciju crvenila, otoka, svraba, modrica ili druge iritacije koja se ne širi izvan neposredne blizine injektiranja.[6] Reakcije na mjestu uboda mogu se svesti na najmanju moguću mjeru ako su potrebne ponovljene injekcije pomicanjem mjesta ubrizgavanja najmanje jedan centimetar od prethodnih injekcija ili korištenjem drugog mjesta ubrizgavanja. Mogu biti i specifične komplikacije povezane sa određenim lijekom koji se daje.
Lokacije uredi
Obično korišćena mjesta za ubrizgavanje uključuju:
- Vanjsko područje nadlaktice.
- Trbuh, izbjegavajući krug od 2–3 cm oko pupka.
- Prednji dio bedra, između 4 inča od vrha bedra i 4 inča iznad koljena.
- Gornji dio leđa.
- Gornje područje stražnjice, odmah iza kosti kuka.
Izbor određenog mjesta injekcije zasniva se na lijeku koji se daje, s tim da se heparin gotovo uvijek daje u trbuh, kao i na preferencijama. Injekcije koje se daju često ili više puta trebaju se davati svaki put na drugom mjestu, bilo na istom općem mjestu ili na drugom, ali najmanje jedan centimetar od nedavnih injekcija.
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ "ISMP's List of Error-Prone Abbreviations, Symbols,and Dose Designations" (PDF). www.ismp.org. 2013. Pristupljeno 13. 5. 2013.
- ^ Taylor, Carol (2011). Fundamentals of nursing : the art and science of nursing care (7th izd.). Philadelphia: Wolters Kluwer Health and Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 978-0781793834.
- ^ Mathaes, Roman; Koulov, Atanas; Joerg, Susanne; Mahler, Hanns-Christian (august 2016). "Subcutaneous Injection Volume of Biopharmaceuticals—Pushing the Boundaries". Journal of Pharmaceutical Sciences. 105 (8): 2255–2259. doi:10.1016/j.xphs.2016.05.029. PMID 27378678.
- ^ Prettyman, J (april 2005). "Subcutaneous or intramuscular? Confronting a parenteral administration dilemma". Medsurg Nursing. 14 (2): 93–98. PMID 15916264.
- ^ Ballweg, Ruth; Brown, Darwin L.; Vetrosky, Daniel T. (2013). Physician assistant : a guide to clinical practice (5th izd.). Philadelphia, PA: Elsevier/Saunders. ISBN 9781455723102.
- ^ Thomaidou, Elena; Ramot, Yuval (2019). "Injection site reactions with the use of biological agents". Dermatologic Therapy. 32 (2): e12817. doi:10.1111/dth.12817. PMID 30637967.