Minska polja u Bosni i Hercegovini

Kontaminiranost nagaznim minama u Bosni i Hercegovini ozbiljna je posljedica rata u BiH koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Tokom ovog vremenskog perioda, sve 3 sukobljene strane (ARBiH, HVO i VRS) postavile su mine u blizini današnjih granica političkih entiteta, što je rezultiralo time da je država imala najteže probleme sa nagaznim minama na svijetu.

Znak upozorenja za nagazne mine

Historija uredi

Rat u Bosni i Hercegovini bio je oružani sukob koji se odvijao između 1992. i 1995. godine , sve do potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kojim su zvanično okončana neprijateljstva. Sukob je dio jugoslavenskih ratova koji su se odigrali između 1991. i 2001. godine, nakon raspada SFR Jugoslavije. U nasilnom sukobu sudjelovale su tri glavne nacionalne skupine: Srbi, Hrvati i Bošnjaci. već 1993. nekoliko snaga UN- a bilo je raspoređeno na cijeloj teritoriji.

Početkom 1992. godine održan je referendum o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine. Sukob koji je uslijedio doveo je do različitih epizoda etničkog čišćenja, dok su suprotstavljene vojske postavljale mine i bombe duž političkih granica, čineći teritoriju jednim od najzagađenijih minama u Evropi i do danas. Raspodjela minskog polja približna je liniji sučeljavanja vojski; nakon administrativne podjele unutar Bosne i Hercegovine, na Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, većina se trenutno nalazi na teritoriji Federacije.[1]

Korištene mine uredi

Vrste korištenih mina uredi

Mine su oružje punjene eksplozivom, projektovane da ubije ili teško povrijedi ljude; često ih se naziva "savršenim vojnicima" jer se mogu godinama skrivati ​​u zemlji ili vegetaciji čak i nakon završetka sukoba. Kopnene mine mogu se klasificirati kao protupješadijska mine, ili kao protutenkovske mine. Mine (ili eksplozivne naprave) koje su postavile tri vojske tokom 4 godine rata prilično su različite. Međutim, postoji određeni model koji je prouzročio brojne smrtne slučajeve među pirotehničarima i civilima, jer ima posebnu dinamiku detonacije. Većina neeksplodiranih uređaja na teritoriji BiH upravo je vrsta mina nazvana PROM-1. Pored mina, neeksplodirani ostaci rata (engleski: ERW) također uzrokuju štetu i moraju se ukloniti; mogu se klasificirati kao neeksplodirana ubojna sredstva (NUS) ili napuštena eksplozivna naprava (engleski: AXO). Oni su dio NUS bombi, rakete i žitnice, koje za razliku od nagaznih mina uzrokuju velike katastrofe. Umjesto toga, kratica AXO odnosi se na municiju napuštenu na kraju oružanog sukoba.

PROM-1 uredi

PROM-1 (Protivpješadijska rasprskavajuća odskočna mina) je rasprskavajuća mina jugoslavenske proizvodnje, koja spada u kategoriju "odskočnih mina". Ove vrste mina se obično zakopavaju ostavljajući izložena tri zuba koja omogućavaju okidač pritiskom ili zatezanjem žice. Nagib zubaca, zbog gaženja ili napetosti, pokreće mali naboj pogonskog goriva koji se nalazi u vanjskom kućištu mine. Nakon sadržane detonacije, pravo cilindrično tijelo mine projicira se u zrak za oko 65 centimetara, što je jednako dužini žice kojom je povezana sa zemljom. Zapravo je napetost ove posljednje žice ta koja određuje stvarnu detonaciju bombe.[2] Zajedno s eksplozivnim nabojem, u trupu mine odvojeni su brojni metalni dijelovi, koji se u trenutku eksplozije razbacaju svuda, formirajući oblak metalnih dijelova, koji mogu doći do 50 metara dalje. PROM-1 imaju tendenciju katastrofalnog vremenskog propadanja, što znači da okidač godinama raste u osjetljivosti; rad pirotehničara je stoga izuzetno opasan.  Upravo zbog svoje ekstremne osjetljivosti, ovaj uređaj ne može se razmrviti na licu mjesta poput ostalih vrsta mina, ali ga mora bomba odvojiti i aktivirati na daljinu. PROM-1 ima brojne karakteristike koje podsjećaju na S-Mine, istoimeni koji su nacisti koristili tokom Drugog svjetskog rata.

Stanje nagaznih mina uredi

 
Stanje nagaznih mina u septembru 2008.
 
Norveški pirotehničar 2007.

Kontaminacija Bosne i Hercegovine nagaznim minama proizlazi isključivo iz rata u 1992–95. Do 1996. godine oko dva miliona kopnenih mina i neeksplodirane municije prostirali su Bosnu i Hercegovinu. Do septembra 2013. godine, nagazne mine i neeksplodirana municija ostali su razbacani na 28.699 lokacija. Iskopano je ukupno 1.230,70 km² (2,4% teritorije zemlje).[3] Opsežna klizišta i poplave u maju 2014. godine, otkrile su i pomjerile nagazne mine zbog kojih su vlasti morale poslati radnike za uklanjanje mina da lociraju i deaktiviraju mine koje su prijetile stambenim područjima.[4]

Čišćenje mina obavljaju razne vladine agencije i nevladine organizacije, kao i neke vojne jedinice NATO-a. Između 1996. i 2017. godine, više od 3.000 kvadratnih kilometara očišćeno je od mina. Strateška vizija Bosne i Hercegovine u 2008. godini bila je uklanjanje svih nagaznih mina do 2019. godine. U aprilu 2017. stručnjaci su mislili da će trebati najmanje 5 godina duže, navodeći nedostatak sredstava kao primarnu prepreku. Procijenjeno je da 80.000 mina još uvijek nije razjašnjeno i nalaze se na 2.2% (1.125 km²) teritorije zemlje.[5][6]

Dana 4. aprila, na Međunarodni dan borbe protiv mina, vlada, UN i brojne druge međunarodne i lokalne nevladine organizacije informiraju građane o opasnostima od nagaznih mina i naporima na njihovom uklanjanju.[5]

Šteta prouzrokovana minama uredi

Teritorija uredi

Prostor koji zauzimaju mine u BiH procjenjuje se na 2.2% (1.125 km²). Ovaj prostor podijeljen je na 8.525 područja koja su identificirana i definirana kao rizične zone, u kojima se, prema gruboj procjeni, nalazi 80.000 nagaznih mina, municije i neeksplodiranih ubojnih sredstava. Oko 129 gradova i 1398 zajednica pogođeno je ovim problemom. 13% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine direktno je pod utjecajem kontaminacije minama i kasetnom municijom na tom teritoriju.

Tehničko istraživanje uredi

Od 1996. godine, kada su započele akcije melioracije, smanjeno je i očišćeno približno 210,3 km², u kojima je pronađeno 67.560 protupješadijskih mina, 8.540 protutenkovskih mina i 59.289 neeksplodiranih ubojnih sredstava. Operacija koje su provedene u 2019. godini, njih 106, omogućile su melioraciju 3,842.660 m² zemljišta.

Žrtve uredi

Od završetka rata, odgovorna tijela brinula su o uzimanju u obzir žrtve i ranjene kao rezultat protupješadijskih mina prisutnih na teritoriju BiH. Sljedeća tabela prikazuje podatke o žrtvama od mina.[5][7]

Žrtve nagaznih mina

u periodu 1996-2021

Godina Ubijenih Ranjenih Ukupno
1996 110 510 620
1997 103 316 419
1998 51 129 180
1999 43 94 137
2000 41 91 132
2001 36 72 108
2002 26 73 99
2003 28 63 91
2004 26 61 87
2005 32 57 89
2006 28 51 79
2007 17 48 65
2008 34 64 98
2009 9 28 37
2010 6 14 20
2011[8] 9 23 32
2012 9 12 21
2013 3 13 16
2014 6 18 24
2015 1 1 2
2016 6 12 18
2017 3 7 10
2018 1 4 5
2019 2 4 6
2020 0 0 0
2021
Ukupno 630 1.714 2.395

Reference uredi

  1. ^ "Mine u Bosni i Hercegovini: nevidljiva smrt".
  2. ^ "PROM-1" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 27. 4. 2021. Pristupljeno 11. 6. 2021.
  3. ^ "Bosnia and Herzegovina mine situation September 2013". BH MAC. juli 2014. Arhivirano s originala, 15. 2. 2015. Pristupljeno 12. 7. 2014.
  4. ^ "Landmines unearthed by shifting mud in flooded Balkans". Big News Network. Pristupljeno 19. 5. 2014.
  5. ^ a b c Igor Spaic (4. 4. 2017). "Bosnia 'Failing to Meet Landmine Removal Target'". Balkan Insight. Pristupljeno 22. 11. 2018.
  6. ^ Matthew Clayfield (14. 10. 2017). "Bosnia and Herzegovina may never be clear of landmines". Australian Broadcasting Corporation. Pristupljeno 22. 11. 2018.
  7. ^ Lakić, Mladen (2. septembar 2019). "Wartime Landmines Still Taking Lives in Bosnia". Balkan Insight. BIRN. Pristupljeno 11. juni 2021.
  8. ^ "Casualties Overview". The Monitor. 21. 9. 2012. Pristupljeno 11. 2. 2014.

Vanjski linkovi uredi