Otvori glavni meni

Marin Čilić profesionalni je hrvatski teniser. Osvajač je US Opena 2014. te finalist Wimbledona 2017. i Australian Opena 2018. godine. S reprezentacijom Hrvatske osvojio je i Davis Cup 2018. Najbolji plasman na ATP-listi mu je 3. mjesto krajem januara 2018.

Marin Čilić
Cilic WM18 (62) (43932286881).jpg
Nadimak Čila
Država Hrvatska
Rođenje (1988-09-28) 28. septembar 1988 (30 god)
Međugorje, SFRJ
Visina 198 cm
Težina 89 kg
Prof. početak 2005.
Ruka kojom igra Desna (dvoručni bekhend)
Trener(i)
Novčane nagrade

27.302.364 $

Službeni sajt marin-cilic.net/hr/
Pojedinačno
Pobjede–porazi 498–266 (65,18%)
Osvojeni turniri 18
Najbolji plasman 3 (29. 1. 2018)
Trenutni plasman 28 (9. 9. 2019)
Uspjeh na Grand Slamu pojedinačno
Australian Open F (2018)
Roland Garros ČF (2017, 2018)
Wimbledon F (2017)
US Open P (2014)
Ostali turniri
Masters Cup GF (2014, 2016, 2017, 2018)
Olimpijske igre 3K (2016)
Parovi
Pobjede–porazi 78–85 (47,85%)
Najbolji plasman 49 (15. 4. 2013)
Timska takmičenja
Davis Cup P (2018)
Laver Cup P (2017)
Ažurirano: 9. 9. 2019.

Od aprila 2018. u braku je s Kristinom Milković.

Juniorske godineUredi

Njegov najveći uspjeh u juniorskoj karijeri bilo je osvajanje juniorskog Roland Garrosa 2005, što ga je dovelo na 2. mjesto na rang-listi najboljih juniora, da bi sljedeće godine postao prvi junior svijeta. Najbolji rezultat u seniorskoj karijeri ostvario je osvojivši US Open 2014.[1]

Nakon odlaska Ivana Ljubičića iz hrvatske reprezentacije postao je standardni reprezentativac. Kao vrlo mlad i talentiran teniser istakao se vrlo brzo. Senzacionalna je bila njegova pobjeda 6:3, 1:6, 6:3 protiv tada 25. igrača na ATP-listi, Rusa Andrejeva, na Zagreb ATP Indoorsu.

Titula na juniorskom Roland Garrosu 2005.Uredi

Pobjedom u finalu Roland Garrosa nad Holanđaninom Antalom Van Der Duimom (6:3, 6:1), Čilić je Hrvatskoj donio ukupno četvrtu Grand Slam titulu u juniorskoj konkurenciji.

Čilićev put do titule na juniorskom Roland Garrosu:

Kolo Protivnik Rezultat
1. kolo   Thiemo de Bakker 6:4, 6:3
2. kolo   Yannick Thivant 4:6, 6:0, 6:4
1/8 finala   Sun-Yong Kim 6:1, 6:3
1/4 finala   Sergej Bubka ml. 7:65, 6:2
Polufinale   Andy Murray 7:5, 6:3
Finale   Antal Van Der Duim 6:3, 6:1

Seniorska karijeraUredi

Profesionalnu karijeru uspješno je počeo 2006. Ušao je među najboljih 200 na svijetu, a na turniru u Gstaadu igrao je polufinale. Godine 2007. već počinje igrati i na Grand Slam turnirima, dok je na turniru na travi u Queen's Clubu pobijedio Tima Henmana te pokušao izboriti drugo polufinale u karijeri protiv Andyja Roddicka (poraz 4:6, 6:7). Krajem sezone ulazi u polufinale turnira u Sankt Peterburgu i godinu završava na 71. mjestu ATP-liste, a u toj sezoni posebno treba istaći dvije pobjede nad Nikolajem Davidenkom, tada 4. igračem svijeta.

2008.Uredi

 
Susret Čilića (plava majica) i Đokovića na US Openu 2008.

Godinu 2008. otvorio je sjajnim nastupom u Chennaiju, gdje je tek u polufinalu, nakon izjednačenog meča, izgubio od Mihaila Južnog, što ga lansira na 59. mjesto ATP-liste. Na Australian Openu stigao je do 1/8 finala. Na putu dotle izbacio je 27. nosioca, Nicolása Almagra, 3:0 u setovima, zatim Jürgena Melzera s novih 3:0, te 7. nosioca i prošlogodišnjeg finalista, Fernanda Gonzáleza (3:1). Nakon Australian Opena zabilježio je novi najbolji rejting karijere - 39. mjesto.

Slijedilo je 4. kolo Wimbledona i poraz od Arnauda Clémenta te osvajanje prvog ATP-turnira u karijeri, Pilot Pen Tennisa u New Havenu. Do finala je pobijedio Troickog, Melzera, Andrejeva, Gregorca i, u finalu, Fisha sa 6:4, 4:6, 6:2. U 3. kolu US Opena poražen je od Novaka Đokovića sa 7:67, 5:7, 4:6, 6:70 u meču koji je trajao gotovo četiri sata. Godinu je završio na 22. mjestu kao najbolji hrvatski teniser.

2009.Uredi

Čilić ponovo sjajno igra u Chennaiju i ovaj ga put osvaja. Na putu do titule pobijedio je Alberta Martína, Denisa Istomina, Janka Tipsarevića, Marcela Granollersa i, u finalu, domaćeg tenisera, Somdeva Devvarmana. Taj uspjeh doveo ga je prvi put u karijeri među 20 najboljih tenisera svijeta.

Na Australian Openu na putu do osmine finala izbacio je Kevina Andersona, Tipsarevića i Davida Ferrera. Uslijedio je poraz od Argentinca Del Potra, (7:5, 4:6, 4:6, 2:6). Čilić prvi put osvaja turnir na domaćem terenu, Zagreb Indoors, pritom pobijedivši Marija Ančića u finalu 6:3, 6:4. U Dubaiju se plasirao u četvrtfinale, gdje ga je izbacio 3. teniser svijeta, Novak Đoković. U uvodu za Roland Garros upisuje četvrtfinale u Münchenu.

 
Susret s Albertom Martínom u Wimbledonu 2009.

Na Roland Garrosu je stigao do osmine finala, gdje ga izbacuje 4. igrač svijeta Andy Murray. Ostat će upisano da je Čilić u prvoj sedmici turnira postavio rekord po najmanjem broju izgubljenih gemova od svih tenisera.[2]

U 3. kolu Wimbledona odigrao je gotovo epski meč protiv Nijemca Tommyja Haasa (kasnijeg polufinalista). U susretu koji se protegao na dva dana gubio je 0:2 u setovima da bi stigao do servisa za meč, koji nije iskoristio, kao ni meč-loptu sljedećeg dana i poražen je 5:7, 5:7, 6:1, 7:6, 8:10.

U meču Davis Cupa protiv SAD-a u porečkoj dvorani Žatika Čilić u još jednom trileru pobjeđuje Fisha 4:6, 6:3, 6:7, 6:1, 8:6. U odlučujućem meču sjajnom igrom pobjedio je Jamesa Blakea 6:3, 6:3, 4:6, 6:2 te uveo Hrvatsku u polufinale Davis Cupa.

Uvod u posljednji Grand Slam sezone bio je loš: američku turneju počeo je porazom 5:7, 4:6 od Devvarmana u Washingtonu, koji mu je tako uzvratio za poraz u finalu Chennaija. Uslijedio je još jedan poraz, i to od Južnog, 6:4, 6:74, 1:6, na turniru iz serije Masters 1000 u Montréalu, da bi na Mastersu u Cincinnatiju pružio solidne igre, pritom pobijedivši Španca Juana Carlosa Ferrera te izgubivši od njegovog zemljaka, Davida Ferrera. Unatoč slabijoj formi, na US Openu napravio je senzaciju: u 1/8 finala uvjerljivo je pobijedio 2. igrača svijeta i 2. nosioca,, Andyja Murraya (7:5, 6:2, 6:2). Prije toga je na putu do četvrtfinala savladao Amerikance Ryana Sweetinga i Jesseja Levinea (u meču gdje je okrenuo 0:2 u setovima prvi put u karijeri) te Uzbekistanca Denisa Istomina. U četvrtfinalu ga je sa 4:6, 6:3, 6:2 i 6:1 zaustavio kasniji pobjednik turnira Juan Martín del Potro.

Uslijedilo je polufinale Davis Cupa protiv Češke u Poreču i meč protiv Berdycha, koji je Čilić izgubio u 5 setova.[3] Češka je susret dobila ukupnim rezultatom 1:4 nakon što su Čilić i Lovro Zovko izgubili i meč parova.

 
Čilić na US Openu 2009.

Nakon toga je nastupio u Kini, na turniru u Pekingu, na kojem je stigao do finala. U četvrtfinalu je pobijedio Davidenka 6:4, 6:4, a u polufinalu 2. tenisera svijeta, Rafaela Nadala, s uvjerljivih 6:2, 6:3. U finalu je poražen od Đokovića 2:6, 6:7. Uslijedila je evropska dvoranska sezona, koju je otvorio finalom u Beču, gdje je izgubio od domaćeg tenisera Jürgena Melzera u dva seta. Zatim je stigao do četvrtfinala turnira u Baselu, gdje je ispao od Štěpáneka. Na putu do četvrfinala pobijedio je Viktora Troickog u meču u kojem je spasio tri vezane meč-lopte u tie-breaku 3. seta, od kojeg su dvije bile na odličan servis protivnika.

Odličnu završnicu sezone upotpunio je vrlo dobrim nastupom na Mastersu u Parizu, gdje je stigao do četvrtfinala. Na putu do tog uspjeha u dva meča preokrenuo je 0:1 u setovima: prvo protiv Poljaka Kubota, a zatim protiv španskog top 10 igrača Fernanda Verdasca. U četvrtfinalu je poražen od domaće uzdanice Gaëla Monfilsa u potpuno izjednačenom meču u 3 seta.

Sezonu je završio na 14. mjestu.

2010.Uredi

Uspješno je otvorio i 2010. odbranom titule u Chennaiju. U finalu je savladao Švicarca Stanislasa Wawrinku (7:62, 7:63). Zatim je na Australian Openu u 1. kolu pobijedio Fabricea Santoroa, u drugom Bernarda Tomića, u trećem Wawrinku, a u četvrtom Del Potra. U četvrtfinalu, u meču u pet setova, pobijedio je Andyja Roddicka i tako osigurao mjesto u top 10. U polufinalu je, nakon odličnog prvog seta, ipak izgubio od Murraya.

Na PBZ Zagreb Indoorsu u 1. kolu pobijedio je Jana Hájeka, u 2. kolu Daniela Köllerera, u četvrtfinalu Ivu Karlovića te u polufinalu Melzera. Pobjedom u finalu nad Nijemcem Michaelom Berrerom (6:4, 6:75, 6:3) odbranio je titulu na ovom turniru.

2011.Uredi

 
Čilić nakon meča protiv Nijemca Floriana Mayera u Davis Cupu 2011.

Čilić je 2011. odigrao četiri finala, a pobijedio je na turniru u Sankt Peterburgu. U finalu je igrao protiv Janka Tipsarevića. Konačni rezultat bio je 6:3, 3:6, 6:2. Tri turnira na kojima je došao do finala i izgubio jesu Marseille, Umag i Peking, a izgubio ih je od Robina Söderlinga u Marseilleu (4:6, 6:3, 3:6), Aleksandra Dolgopolova u Umagu (4:6, 6:3, 3:6) te Tomáša Berdycha u Pekingu (6:3, 4:6, 1:6).[4]

2013.Uredi

Sezona je počela odlično osvajanjem PBZ Zagreb Indoorsa pobjedom nad Melzerom, ali predajom u 2. kolu Wimbledona sve se zakompliciralo, tj. prestao je igrati, a tek se kasnije saznalo da je igrao pod dopingom. Dobio je devetomjesečnu zabranu igranja, na što se žalio Arbitražnom sudu za sport, koji mu je smanjio kaznu na četiri mjeseca, od 25. juna do 25. oktobra 2013, te je već sedmicu nakon isteka zabrane nastupio na turniru iz serije ATP Masters 1000 u Parizu (u dvorani Bercy). Nakon ovog turnira, na kojem je u 2. kolu izgubio od Argentinca Del Potra, Čilić je potvrdio da mu je novi trener Goran Ivanišević. Godinu 2013. završio je na 33. mjestu.

Ove godine odigrao je i svoje prvo finale u parovima. U Umagu je s Lovrom Zovkom rezultatom 3:6, 7:5, [7:10] izgubio od Italijana Simonea Bolellija i Fabija Fogninija.[4]

2014.Uredi

Godinu je počeo ispadanjem s Australian Opena, ali 9. februara po četvrti je put osvojio Zagreb Indoors i tako postao najuspješniji igrač na tom turniru ikada. Dvije sedmice kasnije osvojio je i turnir u Delray Beachu, na kojem je igrao prvi put u karijeri, savladavši u finalu Andersona.

2015.Uredi

  Ova sekcija zahtijeva proširenje.

2016.Uredi

  Ova sekcija zahtijeva proširenje.

2017.Uredi

  Ova sekcija zahtijeva proširenje.

2018.Uredi

  Ova sekcija zahtijeva proširenje.

2019.Uredi

  Ova sekcija zahtijeva proširenje.

StatistikeUredi

Grand Slam finalaUredi

Pojedinačno: 3 (1–2)Uredi

Ishod Godina Turnir Podloga Protivnik Rezultat
Pobjednik 2014. US Open Tvrda   Kei Nishikori 6–3, 6–3, 6–3
Finalist 2017. Wimbledon Trava   Roger Federer 3–6, 1–6, 4–6
Finalist 2018. Australian Open Tvrda   Roger Federer 2–6, 7–65, 3–6, 6–3, 1–6

Uspjeh po sezonama na GS turnirimaUredi

Nakon Wimbledona 2019.

Turnir 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. O/I Pob–Por
Grand Slam turniri
Australian Open N 1K 4K 4K PF 4K N 3K 2K N 3K 2K F 4K 0/11 29–11
Roland Garros KV2 1K 2K 4K 4K 1K 3K 3K 3K 4K 1K ČF ČF 2K 0/13 25–13
Wimbledon N 1K 4K 3K 1K 1K 4K 2K* ČF ČF ČF F 2K 2K 0/13 29–12
US Open KV1 KV1 3K ČF 2K 3K ČF N P PF 2K 3K ČF 4K 1/11 36–10
Pob–Por 0–0 0–3 9–4 12–4 9–4 5–4 9–3 5–3 14–3 12–3 8–4 13–4 15–4 8–4 1/48 119–46

ATP-turniriUredi

Pojedinačne titule (18)Uredi

Br. Datum Turnir Protivnik Rezultat
1. 24. 8. 2008.   New Haven   Mardy Fish 6:4, 4:6, 6:2
2. 11. 1. 2009.   Chennai (1)   Somdev Devvarman 6:4, 7:63
3. 8. 2. 2009.   Zagreb (1)   Mario Ančić 6:3, 6:4
4. 10. 1. 2010.   Chennai (2)   Stanislas Wawrinka 7:62, 7:63
5. 7. 2. 2010.   Zagreb (2)   Michael Berrer 6:4, 6:75, 6:3
6. 30. 10. 2011.   St. Peterburg   Janko Tipsarević 6:3, 3:6, 6:2
7. 17. 6. 2012.   Queen's Club   David Nalbandian 6:7, 4:3*
(Nalbandian diskvalificiran)[5]
8. 15. 7. 2012.   Umag   Marcel Granollers 6:4, 6:2[6]
9. 10. 2. 2013.   Zagreb (3)   Jürgen Melzer 6:3, 6:1
10. 9. 2. 2014.   Zagreb (4)   Tommy Haas 6:3, 6:4
11. 23. 2. 2014.   Delray Beach   Kevin Anderson 7:66, 6:77, 6:4
12. 8. 9. 2014.   US Open   Kei Nishikori 6:3, 6:3, 6:3
13. 19. 10. 2014.   Moskva (1)   Roberto Bautista Agut 6:4, 6:4
14. 25. 10. 2015.   Moskva (2)   Roberto Bautista Agut 6:4, 6:4
15. 21. 8. 2016.   Cincinnati   Andy Murray 6:4, 7:5
16. 30. 10. 2016.   Basel   Kei Nishikori 6:1, 7:65
17. 7. 5. 2017.   Istanbul   Miloš Raonić 7:63, 6:3
18. 24. 6. 2018.   Queen's Club   Novak Đoković 5:7, 7:64, 6:3

Pojedinačna finala (14)Uredi

Br. Datum Turnir Protivnik Rezultat
1. 11. 10. 2009.   Peking (1)   Novak Đoković 2:6, 6:74
2. 1. 11. 2009.   Beč   Jürgen Melzer 4:6, 3:6
3. 9. 5. 2010.   München (1)   Mihail Južni 3:6, 6:4, 4:6
4. 20. 2. 2011.   Marseille (1)   Robin Söderling 4:6, 6:3, 3:6
5. 31. 7. 2011.   Umag   Aleksandar Dolgopolov 4:6, 6:3, 3:6
6. 9. 10. 2011.   Peking (2)   Tomáš Berdych 6:3, 4:6, 1:6
7. 6. 5. 2012.   München (2)   Philipp Kohlschreiber 6:7, 3:6
8. 16. 6. 2013.   Queen's Club (London)   Andy Murray 7:5, 5:7, 3:6
9. 16. 2. 2014.   Rotterdam   Tomáš Berdych 4:6, 2:6
10. 21. 2. 2016.   Marseille (2)   Nick Kyrgios 2:6, 6:73
11. 21. 5. 2016.   Ženeva   Stanislas Wawrinka 4:6, 6:711
12. 25. 6. 2017.   Queen's Club (London)   Feliciano López 6:4, 6:72, 6:78
13. 16. 7. 2017.   Wimbledon   Roger Federer 3:6, 1:6, 4:6
14. 28. 1. 2018.   Australian Open   Roger Federer 2:6, 7:65, 3:6, 6:3, 1:6

Finala u parovima (1)Uredi

Br. Datum Turnir Partner Protivnici Rezultat
1. 31. 7. 2011.   Umag   Lovro Zovko   Simone Bolelli
Fabio Fognini
3:6, 7:5, [7:10]

Challenger i Futures turniriUredi

Pojedinačne titule (4)Uredi

Br. Datum Turnir Protivnik Rezultat
1. 8. 8. 2005.   Vinkovci   Lukáš Lacko 6:3, 6:1
2. 13. 2. 2006.   Zagreb   Dieter Kindlmann 6:4. 6:2
3. 9. 4. 2007.   Casablanca   Simone Bolelli 4:6, 6:3, 6:4
4. 7. 5. 2007.   Rijeka   Lukáš Lacko 7:5, 6:2

Pojedinačna finala (1)Uredi

Br. Datum Turnir Protivnik Rezultat
1. 26. 2. 2006.   Zagreb   Mischa Zverev 6:75, 6:3, 6:77

Titule u parovima (1)Uredi

Br. Datum Turnir Partner Protivnici Rezultat
1. 8. 8. 2005.   Vinkovci   Ivan Dodig   Daniel Lustig
Karel Tříska
3:6, 6:4, 6:3

Finala u parovima (2)Uredi

Br. Datum Turnir Partner Protivnici Rezultat
1. 29. 8. 2004.   Zagreb   Ivan Cerović   Luka Kukulić
Marin Vukelić
3:6, 3:6
2. 25. 2. 2005.   Zagreb   Ante Nakić-Alfirević   Rok Jarc
Boštjan Osabnik
6:73, 2:6

Ekipna finalaUredi

Davis Cup: 2 (1–1)Uredi

Ishod Br. Datum Turnir Podloga Partner(i) Protivnici Rezultat
Poraz 1. 25–27. 11. 2016. Davis Cup, Zagreb Tvrda (d) Ivo Karlović
Ivan Dodig
Franko Škugor
  Juan Martín del Potro
  Federico Delbonis
  Leonardo Mayer
  Guido Pella
2–3
Pobjeda 1. 23–25. 11. 2018. Davis Cup, Lille Zemlja (d) Borna Ćorić
Franko Škugor
Mate Pavić
Ivan Dodig
  Jérémy Chardy
  Jo-Wilfried Tsonga
  Lucas Pouille
  Pierre-Hugues Herbert
  Nicolas Mahut
3–1

ReferenceUredi

Vanjski linkoviUredi