Marin Čilić
Marin Čilić hrvatski je teniser. Osvajač je US Opena 2014. te finalist Wimbledona 2017. i Australian Opena 2018. S reprezentacijom Hrvatske osvojio je i Davis Cup 2018. Najbolji plasman na ATP-listi mu je treće mjesto krajem januara 2018. Također je osvajač srebrne medalje s Olimpijskih igara 2020. u Tokiju u paru s Ivanom Dodigom.
Marin Čilić | |
---|---|
Nadimak | Mrnja Čila |
Država | Hrvatska |
Rođenje | Međugorje, SFRJ | 28. septembar 1988
Visina | 198 cm |
Težina | 89 kg |
Prof. početak | 2005. |
Ruka kojom igra | Desna (dvoručni bekhend) |
Trener(i) |
|
Novčane nagrade | 31.143.257 $ |
Službeni sajt | marin-cilic |
Pojedinačno | |
Pobjede–porazi | 580–324 (64,16%) |
Osvojeni turniri | 20 |
Najbolji plasman | 3 (29. 1. 2018) |
Trenutni plasman | 14 (10. 10. 2022) |
Uspjeh na Grand Slamu pojedinačno | |
Australian Open | F (2018) |
Roland Garros | PF (2022) |
Wimbledon | F (2017) |
US Open | P (2014) |
Ostali turniri | |
Masters Cup | GF (2014, 2016, 2017, 2018) |
Olimpijske igre | 3K (2016) |
Parovi | |
Pobjede–porazi | 88–99 (47,06%) |
Najbolji plasman | 49 (15. 4. 2013) |
Timska takmičenja | |
Davis Cup | P (2018) |
Laver Cup | P (2017) |
Ažurirano: 10. 10. 2022. |
Jedan je od petorice aktivnih tenisera koji su došli najmanje do polufinala na sva četiri Grand Slam turnira i jedan od šestorice aktivnih s 20 ili više titula u karijeri. Također ima plasmane najmanje u četvrtfinale na svih devet turnira iz serije Masters 1000.
Od aprila 2018. u braku je s Kristinom Milković. Imaju dva sina.
Juniorske godine
urediNjegov najveći uspjeh u juniorskoj karijeri bilo je osvajanje juniorskog Roland Garrosa 2005, što ga je dovelo na 2. mjesto na rang-listi najboljih juniora, da bi sljedeće godine postao prvi junior svijeta. Najbolji rezultat u seniorskoj karijeri ostvario je osvojivši US Open 2014.[1]
Nakon odlaska Ivana Ljubičića iz hrvatske reprezentacije postao je standardni reprezentativac. Kao vrlo mlad i talentiran teniser istakao se vrlo brzo. Senzacionalna je bila njegova pobjeda 6:3, 1:6, 6:3 protiv tada 25. igrača na ATP-listi, Rusa Andrejeva, na Zagreb ATP Indoorsu.
Titula na juniorskom Roland Garrosu 2005.
urediPobjedom u finalu Roland Garrosa nad Holanđaninom Antalom Van Der Duimom (6:3, 6:1), Čilić je Hrvatskoj donio ukupno četvrtu Grand Slam titulu u juniorskoj konkurenciji.
Čilićev put do titule na juniorskom Roland Garrosu:
Kolo | Protivnik | Rezultat |
1. kolo | Thiemo de Bakker | 6:4, 6:3 |
2. kolo | Yannick Thivant | 4:6, 6:0, 6:4 |
1/8 finala | Sun-Yong Kim | 6:1, 6:3 |
1/4 finala | Sergej Bubka ml. | 7:65, 6:2 |
Polufinale | Andy Murray | 7:5, 6:3 |
Finale | Antal Van Der Duim | 6:3, 6:1 |
Seniorska karijera
urediProfesionalnu karijeru uspješno je počeo 2006. Ušao je među najboljih 200 na svijetu, a na turniru u Gstaadu igrao je polufinale. Godine 2007. već počinje igrati i na Grand Slam turnirima, dok je na turniru na travi u Queen's Clubu pobijedio Tima Henmana te pokušao izboriti drugo polufinale u karijeri protiv Andyja Roddicka (poraz 4:6, 6:7). Krajem sezone ulazi u polufinale turnira u Sankt Peterburgu i godinu završava na 71. mjestu ATP-liste, a u toj sezoni posebno treba istaći dvije pobjede nad Nikolajem Davidenkom, tada 4. igračem svijeta.
2008.
urediGodinu 2008. otvorio je sjajnim nastupom u Chennaiju, gdje je tek u polufinalu, nakon izjednačenog meča, izgubio od Mihaila Južnog, što ga lansira na 59. mjesto ATP-liste. Na Australian Openu stigao je do 1/8 finala. Na putu dotle izbacio je 27. nosioca, Nicolása Almagra, 3:0 u setovima, zatim Jürgena Melzera s novih 3:0, te 7. nosioca i prošlogodišnjeg finalista, Fernanda Gonzáleza (3:1). Nakon Australian Opena zabilježio je novi najbolji rejting karijere - 39. mjesto.
Slijedilo je 4. kolo Wimbledona i poraz od Arnauda Clémenta te osvajanje prvog ATP-turnira u karijeri, Pilot Pen Tennisa u New Havenu. Do finala je pobijedio Troickog, Melzera, Andrejeva, Gregorca i, u finalu, Fisha sa 6:4, 4:6, 6:2. U 3. kolu US Opena poražen je od Novaka Đokovića sa 7:67, 5:7, 4:6, 6:70 u meču koji je trajao gotovo četiri sata. Godinu je završio na 22. mjestu kao najbolji hrvatski teniser.
2009.
urediČilić ponovo sjajno igra u Chennaiju i ovaj ga put osvaja. Na putu do titule pobijedio je Alberta Martína, Denisa Istomina, Janka Tipsarevića, Marcela Granollersa i, u finalu, domaćeg tenisera, Somdeva Devvarmana. Taj uspjeh doveo ga je prvi put u karijeri među 20 najboljih tenisera svijeta.
Na Australian Openu na putu do osmine finala izbacio je Kevina Andersona, Tipsarevića i Davida Ferrera. Uslijedio je poraz od Argentinca Del Potra, (7:5, 4:6, 4:6, 2:6). Čilić prvi put osvaja turnir na domaćem terenu, Zagreb Indoors, pritom pobijedivši Marija Ančića u finalu 6:3, 6:4. U Dubaiju se plasirao u četvrtfinale, gdje ga je izbacio 3. teniser svijeta, Novak Đoković. U uvodu za Roland Garros upisuje četvrtfinale u Münchenu.
Na Roland Garrosu je stigao do osmine finala, gdje ga izbacuje 4. igrač svijeta Andy Murray. Ostat će upisano da je Čilić u prvoj sedmici turnira postavio rekord po najmanjem broju izgubljenih gemova od svih tenisera.[2]
U 3. kolu Wimbledona odigrao je gotovo epski meč protiv Nijemca Tommyja Haasa (kasnijeg polufinalista). U susretu koji se protegao na dva dana gubio je 0:2 u setovima da bi stigao do servisa za meč, koji nije iskoristio, kao ni meč-loptu sljedećeg dana i poražen je 5:7, 5:7, 6:1, 7:6, 8:10.
U meču Davis Cupa protiv SAD-a u porečkoj dvorani Žatika Čilić u još jednom trileru pobjeđuje Fisha 4:6, 6:3, 6:7, 6:1, 8:6. U odlučujućem meču sjajnom igrom pobjedio je Jamesa Blakea 6:3, 6:3, 4:6, 6:2 te uveo Hrvatsku u polufinale Davis Cupa.
Uvod u posljednji Grand Slam sezone bio je loš: američku turneju počeo je porazom 5:7, 4:6 od Devvarmana u Washingtonu, koji mu je tako uzvratio za poraz u finalu Chennaija. Uslijedio je još jedan poraz, i to od Južnog, 6:4, 6:74, 1:6, na turniru iz serije Masters 1000 u Montréalu, da bi na Mastersu u Cincinnatiju pružio solidne igre, pritom pobijedivši Španca Juana Carlosa Ferrera te izgubivši od njegovog zemljaka, Davida Ferrera. Unatoč slabijoj formi, na US Openu napravio je senzaciju: u 1/8 finala uvjerljivo je pobijedio 2. igrača svijeta i 2. nosioca,, Andyja Murraya (7:5, 6:2, 6:2). Prije toga je na putu do četvrtfinala savladao Amerikance Ryana Sweetinga i Jesseja Levinea (u meču gdje je okrenuo 0:2 u setovima prvi put u karijeri) te Uzbekistanca Denisa Istomina. U četvrtfinalu ga je sa 4:6, 6:3, 6:2 i 6:1 zaustavio kasniji pobjednik turnira Juan Martín del Potro.
Uslijedilo je polufinale Davis Cupa protiv Češke u Poreču i meč protiv Berdycha, koji je Čilić izgubio u 5 setova.[3] Češka je susret dobila ukupnim rezultatom 1:4 nakon što su Čilić i Lovro Zovko izgubili i meč parova.
Nakon toga je nastupio u Kini, na turniru u Pekingu, na kojem je stigao do finala. U četvrtfinalu je pobijedio Davidenka 6:4, 6:4, a u polufinalu 2. tenisera svijeta, Rafaela Nadala, s uvjerljivih 6:2, 6:3. U finalu je poražen od Đokovića 2:6, 6:7. Uslijedila je evropska dvoranska sezona, koju je otvorio finalom u Beču, gdje je izgubio od domaćeg tenisera Jürgena Melzera u dva seta. Zatim je stigao do četvrtfinala turnira u Baselu, gdje je ispao od Štěpáneka. Na putu do četvrfinala pobijedio je Viktora Troickog u meču u kojem je spasio tri vezane meč-lopte u tie-breaku 3. seta, od kojeg su dvije bile na odličan servis protivnika.
Odličnu završnicu sezone upotpunio je vrlo dobrim nastupom na Mastersu u Parizu, gdje je stigao do četvrtfinala. Na putu do tog uspjeha u dva meča preokrenuo je 0:1 u setovima: prvo protiv Poljaka Kubota, a zatim protiv španskog top 10 igrača Fernanda Verdasca. U četvrtfinalu je poražen od domaće uzdanice Gaëla Monfilsa u potpuno izjednačenom meču u 3 seta.
Sezonu je završio na 14. mjestu.
2010.
urediUspješno je otvorio i 2010. odbranom titule u Chennaiju. U finalu je savladao Švicarca Stanislasa Wawrinku (7:62, 7:63). Zatim je na Australian Openu u 1. kolu pobijedio Fabricea Santoroa, u drugom Bernarda Tomića, u trećem Wawrinku, a u četvrtom Del Potra. U četvrtfinalu, u meču u pet setova, pobijedio je Andyja Roddicka i tako osigurao mjesto u top 10. U polufinalu je, nakon odličnog prvog seta, ipak izgubio od Murraya.
Na PBZ Zagreb Indoorsu u 1. kolu pobijedio je Jana Hájeka, u 2. kolu Daniela Köllerera, u četvrtfinalu Ivu Karlovića te u polufinalu Melzera. Pobjedom u finalu nad Nijemcem Michaelom Berrerom (6:4, 6:75, 6:3) odbranio je titulu na ovom turniru.
2011.
urediČilić je 2011. odigrao četiri finala, a pobijedio je na turniru u Sankt Peterburgu. U finalu je igrao protiv Janka Tipsarevića. Konačni rezultat bio je 6:3, 3:6, 6:2. Tri turnira na kojima je došao do finala i izgubio jesu Marseille, Umag i Peking, a izgubio ih je od Robina Söderlinga u Marseilleu (4:6, 6:3, 3:6), Aleksandra Dolgopolova u Umagu (4:6, 6:3, 3:6) te Tomáša Berdycha u Pekingu (6:3, 4:6, 1:6).[4]
2013.
urediSezona je počela odlično osvajanjem PBZ Zagreb Indoorsa pobjedom nad Melzerom, ali predajom u 2. kolu Wimbledona sve se zakompliciralo, tj. prestao je igrati, a tek se kasnije saznalo da je igrao pod dopingom. Dobio je devetomjesečnu zabranu igranja, na što se žalio Arbitražnom sudu za sport, koji mu je smanjio kaznu na četiri mjeseca, od 25. juna do 25. oktobra 2013, te je već sedmicu nakon isteka zabrane nastupio na turniru iz serije ATP Masters 1000 u Parizu (u dvorani Bercy). Nakon ovog turnira, na kojem je u 2. kolu izgubio od Argentinca Del Potra, Čilić je potvrdio da mu je novi trener Goran Ivanišević. Godinu 2013. završio je na 33. mjestu.
Ove godine odigrao je i svoje prvo finale u parovima. U Umagu je s Lovrom Zovkom rezultatom 3:6, 7:5, [7:10] izgubio od Italijana Simonea Bolellija i Fabija Fogninija.[4]
2014.
urediGodinu je počeo ispadanjem s Australian Opena, ali 9. februara po četvrti je put osvojio Zagreb Indoors i tako postao najuspješniji igrač na tom turniru ikada. Dvije sedmice kasnije osvojio je i turnir u Delray Beachu, na kojem je igrao prvi put u karijeri, savladavši u finalu Andersona.
2015.
urediOvaj odlomak potrebno je proširiti. |
2016.
urediOvaj odlomak potrebno je proširiti. |
2017.
urediOvaj odlomak potrebno je proširiti. |
2018.
urediOvaj odlomak potrebno je proširiti. |
2019.
urediOvaj odlomak potrebno je proširiti. |
2020–2021.
urediOvaj odlomak potrebno je proširiti. |
2022.
urediOvaj odlomak potrebno je proširiti. |
Statistike
urediGrand Slam finala
urediPojedinačno: 3 (1–2)
urediIshod | Godina | Turnir | Podloga | Protivnik | Rezultat |
---|---|---|---|---|---|
Pobjednik | 2014. | US Open | Tvrda | Kei Nishikori | 6–3, 6–3, 6–3 |
Finalist | 2017. | Wimbledon | Trava | Roger Federer | 3–6, 1–6, 4–6 |
Finalist | 2018. | Australian Open | Tvrda | Roger Federer | 2–6, 7–65, 3–6, 6–3, 1–6 |
Uspjeh po sezonama na GS turnirima
urediNakon US Opena 2022.
Turnir | 2006. | 2007. | 2008. | 2009. | 2010. | 2011. | 2012. | 2013. | 2014. | 2015. | 2016. | 2017. | 2018. | 2019. | 2020. | 2021. | 2022. | O/I | Pob–Por |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Grand Slam turniri | |||||||||||||||||||
Australian Open | N | 1K | 4K | 4K | PF | 4K | N | 3K | 2K | N | 3K | 2K | F | 4K | 4K | 1K | 4K | 0/14 | 35–14 |
Roland Garros | KV2 | 1K | 2K | 4K | 4K | 1K | 3K | 3K | 3K | 4K | 1K | ČF | ČF | 2K | 1K | 2K | PF | 0/16 | 31–16 |
Wimbledon | N | 1K | 4K | 3K | 1K | 1K | 4K | 2K* | ČF | ČF | ČF | F | 2K | 2K | NO | 3K | N | 0/14 | 31–13 |
US Open | KV1 | KV1 | 3K | ČF | 2K | 3K | ČF | N | P | PF | 2K | 3K | ČF | 4K | 3K | 1K | 4K | 1/14 | 41–13 |
Pob–Por | 0–0 | 0–3 | 9–4 | 12–4 | 9–4 | 5–4 | 9–3 | 5–3 | 14–3 | 12–3 | 8–4 | 13–4 | 15–4 | 8–4 | 5–3 | 3–4 | 11–3 | 1/58 | 138–56 |
- Na Wimbledonu 2013. Čilić se povukao s turnira prije meča drugog kola.
ATP-turniri
urediPojedinačne titule (20)
urediBr. | Datum | Turnir | Protivnik | Rezultat |
1. | 24. 8. 2008. | New Haven | Mardy Fish | 6:4, 4:6, 6:2 |
2. | 11. 1. 2009. | Chennai (1) | Somdev Devvarman | 6:4, 7:63 |
3. | 8. 2. 2009. | Zagreb (1) | Mario Ančić | 6:3, 6:4 |
4. | 10. 1. 2010. | Chennai (2) | Stanislas Wawrinka | 7:62, 7:63 |
5. | 7. 2. 2010. | Zagreb (2) | Michael Berrer | 6:4, 6:75, 6:3 |
6. | 30. 10. 2011. | St. Peterburg | Janko Tipsarević | 6:3, 3:6, 6:2 |
7. | 17. 6. 2012. | Queen's Club | David Nalbandian | 6:7, 4:3* (Nalbandian diskvalificiran)[5] |
8. | 15. 7. 2012. | Umag | Marcel Granollers | 6:4, 6:2[6] |
9. | 10. 2. 2013. | Zagreb (3) | Jürgen Melzer | 6:3, 6:1 |
10. | 9. 2. 2014. | Zagreb (4) | Tommy Haas | 6:3, 6:4 |
11. | 23. 2. 2014. | Delray Beach | Kevin Anderson | 7:66, 6:77, 6:4 |
12. | 8. 9. 2014. | US Open | Kei Nishikori | 6:3, 6:3, 6:3 |
13. | 19. 10. 2014. | Moskva | Roberto Bautista Agut | 6:4, 6:4 |
14. | 25. 10. 2015. | Moskva (2) | Roberto Bautista Agut | 6:4, 6:4 |
15. | 21. 8. 2016. | Cincinnati | Andy Murray | 6:4, 7:5 |
16. | 30. 10. 2016. | Basel | Kei Nishikori | 6:1, 7:65 |
17. | 7. 5. 2017. | Istanbul | Miloš Raonić | 7:63, 6:3 |
18. | 24. 6. 2018. | Queen's Club | Novak Đoković | 5:7, 7:64, 6:3 |
19. | 13. 6. 2021. | Stuttgart | Félix Auger-Aliassime | 7:62, 6:3 |
20. | 31. 10. 2021. | St. Peterburg (2) | Taylor Fritz | 7:63, 4:6, 6:4 |
Pojedinačna finala (16)
urediBr. | Datum | Turnir | Protivnik | Rezultat |
1. | 11. 10. 2009. | Peking (1) | Novak Đoković | 2:6, 6:74 |
2. | 1. 11. 2009. | Beč | Jürgen Melzer | 4:6, 3:6 |
3. | 9. 5. 2010. | München (1) | Mihail Južni | 3:6, 6:4, 4:6 |
4. | 20. 2. 2011. | Marseille (1) | Robin Söderling | 4:6, 6:3, 3:6 |
5. | 31. 7. 2011. | Umag | Aleksandar Dolgopolov | 4:6, 6:3, 3:6 |
6. | 9. 10. 2011. | Peking (2) | Tomáš Berdych | 6:3, 4:6, 1:6 |
7. | 6. 5. 2012. | München (2) | Philipp Kohlschreiber | 6:7, 3:6 |
8. | 16. 6. 2013. | Queen's Club (London) | Andy Murray | 7:5, 5:7, 3:6 |
9. | 16. 2. 2014. | Rotterdam | Tomáš Berdych | 4:6, 2:6 |
10. | 21. 2. 2016. | Marseille (2) | Nick Kyrgios | 2:6, 6:73 |
11. | 21. 5. 2016. | Ženeva | Stanislas Wawrinka | 4:6, 6:711 |
12. | 25. 6. 2017. | Queen's Club (London) | Feliciano López | 6:4, 6:72, 6:78 |
13. | 16. 7. 2017. | Wimbledon | Roger Federer | 3:6, 1:6, 4:6 |
14. | 28. 1. 2018. | Australian Open | Roger Federer | 2:6, 7:65, 3:6, 6:3, 1:6 |
15. | 24. 10. 2021. | Moskva | Aslan Karacev | 2:6, 4:6 |
16. | 2. 10. 2022. | Tel Aviv | Novak Đoković | 3:6, 4:6 |
Finala u parovima (1)
urediBr. | Datum | Turnir | Partner | Protivnici | Rezultat |
1. | 31. 7. 2011. | Umag | Lovro Zovko | Simone Bolelli Fabio Fognini |
3:6, 7:5, [7:10] |
Challenger i Futures turniri
urediPojedinačne titule (4)
urediBr. | Datum | Turnir | Protivnik | Rezultat |
1. | 8. 8. 2005. | Vinkovci | Lukáš Lacko | 6:3, 6:1 |
2. | 13. 2. 2006. | Zagreb | Dieter Kindlmann | 6:4. 6:2 |
3. | 9. 4. 2007. | Casablanca | Simone Bolelli | 4:6, 6:3, 6:4 |
4. | 7. 5. 2007. | Rijeka | Lukáš Lacko | 7:5, 6:2 |
Pojedinačna finala (1)
urediBr. | Datum | Turnir | Protivnik | Rezultat |
1. | 26. 2. 2006. | Zagreb | Mischa Zverev | 6:75, 6:3, 6:77 |
Titule u parovima (1)
urediBr. | Datum | Turnir | Partner | Protivnici | Rezultat |
1. | 8. 8. 2005. | Vinkovci | Ivan Dodig | Daniel Lustig Karel Tříska |
3:6, 6:4, 6:3 |
Finala u parovima (2)
urediBr. | Datum | Turnir | Partner | Protivnici | Rezultat |
1. | 29. 8. 2004. | Zagreb | Ivan Cerović | Luka Kukulić Marin Vukelić |
3:6, 3:6 |
2. | 25. 2. 2005. | Zagreb | Ante Nakić-Alfirević | Rok Jarc Boštjan Osabnik |
6:73, 2:6 |
Ekipna finala
urediDavis Cup: 2 (1–1)
urediIshod | Br. | Datum | Turnir | Podloga | Partner(i) | Protivnici | Rezultat |
---|---|---|---|---|---|---|---|
Poraz | 1. | 25–27. 11. 2016. | Davis Cup, Zagreb | Tvrda (d) | Ivo Karlović Ivan Dodig Franko Škugor |
Juan Martín del Potro Federico Delbonis Leonardo Mayer Guido Pella |
2–3 |
Pobjeda | 1. | 23–25. 11. 2018. | Davis Cup, Lille | Zemlja (d) | Borna Ćorić Franko Škugor Mate Pavić Ivan Dodig |
Jérémy Chardy Jo-Wilfried Tsonga Lucas Pouille Pierre-Hugues Herbert Nicolas Mahut |
3–1 |
Reference
uredi- ^ M. Šljivak (9. 9. 2014). "Ivanišević dobio nasljednika: Marin Čilić osvojio US Open". sportsport.ba.
- ^ Čilić u osmini finala Roland Garrosa bez izgubljenog seta!, index.hr, 29. 5. 2009.
- ^ Davis Cup: Hrvatska – Češka 0-2[mrtav link], nacional.hr, 19. 9. 2009.
- ^ a b ATP World Tour - Marin Čilić; preuzeto: 30. 10. 2011.
- ^ "Nalbandian diskvalificiran protiv Čilića". Večernji list. 18. 6. 2012.
- ^ "Finale 23. Vegeta Croatia Opena - Marin Čilić osvojio Umag!" Arhivirano 23. 10. 2015. na Wayback Machine, 15. 7. 2012; pristupljeno: 17. 8. 2012.
Vanjski linkovi
uredi- Zvanični sajt
- ATP-profil
- ITF-profil Arhivirano 7. 9. 2009. na Wayback Machine