Kobaš
Kobaš (prije Bosanski Kobaš) jest naseljeno mjesto u općini Srbac, Bosna i Hercegovina.
Kobaš | |
|---|---|
(naselje) | |
  Kobaš | |
| Koordinate: 45°05′40″N 17°43′48″E / 45.0944°N 17.73°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina | Srbac |
| Nadmorska visina | 96 m |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 536 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 51 |
| Matični broj | 222909[1] |
| Matični broj općine | 20559 |
Geografija
urediKobaš se nalazi u Lijevču, na samoj desnoj obali Save, na nadmorskoj visini od oko 96 m.
Smješten je ispod brda Kobaš (oko 290 m), a između desnih pritoka Save, Lipaje i Osovice. Kroz mjesto prolazi magistralna cesta M-14.1.[2][3]
Historija
urediU historijskom kontekstu, Kobaš je poznat po Kobaškoj kapetaniji.
Kobaška kapetanija je bila jedna od 39 (po nekim izvorima i 48) kapetanija u osmanlijskoj Bosni i Hercegovini. Sjedište joj je bilo najprije u Bosanskom Kobašu (na Savi). Nakon učestalih upada austrougarskih uhoda i vojnika, preseljena je u Kotor (Kotorgrad, naselje Kotor današnjeg Kotor-Varoša). Time je ujedno ostvaren i standard da svaka kapetanija mora imati kapetana i kulu. Uvjeti za formiranje ove kapetanije su stvoreni 1535./1536., kada su dolinu Vrbanje i njen administativni centar, srednjevjekovni grad Kotor, Osmanlije zaposjele 1519., tek 56 godina nakon pada Bosne (1463.).[4] Zatim, pedvođeni Gazi Husrev-begom, osvajaju i Banjaluku, 1521.
Nadirući prema Savi, su zaposjeli i gradove Kobaš i Levač i prešli u Slavoniju. Tada ovo područje ulazi u sastav kobaškog kadiluka, banjalučkog ejalata i Sandžak Bosne.
Austrijsko-turski rat (1716-18.) je okončan Požarevačkim mirovnim ugovorom koji je potpisan 21. juna 1718, u Požarevcu Tu je prihvaćeno načelo da svaka strana zadrži osvojeno. Austrija je dobila Bijeljinu i uski pojas južno od Save (Brčko, Bosanski Brod, Kobaš, Bosanska Dubica i Furjan[potrebna odrednica]). U Kobašku kapetaniju i sjevernu Bosnu, tada su pristigle mnogobrojne izbjeglice i prognanici iz Slavonije, Mačve (Šabac i Loznica) i ostalih izgubljenih teritorija Carevine.[5] Može se vjerodostojno pretpostaviti da su današnje bošnjačke enklave u Posavini – Kobaš (općina Srbac) i Orahova (općina Bosanska Gradiška) potomci stanovništva iz vremena Kobaške kapetanije.
U kotorsku utvrdu ova kapetanija je preseljena 1723. Sve kapetanije su nazivane po imenu glavnog grada ili utvrde svoje teritorije. Imena kapetanija se nisu mijenjala nakon premještanja sjedišta na neku drugu lokaciju. Zato je onovremeno nastajala zbrka oko svakodnevnog imenovanja administrativnih jedinica. Imale su službeno ime, a narod ih je nazivao po sjedištu kapetana.[6] Saglasno toj općoj praksi, može se pretpostaviti da je Kobaška kapetanija bila poznata i kao Kotorska.
Harem Kobaške ili Hudar-efendije džamije u Bosanskom Kobašu, proglašen je 2004. historijskim područjem: Status spomenika -> Nacionalni spomenik ("Službeni glasnik BiH", broj 47/04).[7]
Stanovništvo
uredi| Sastav stanovništva – naselje Kobaš | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[8] | 1991.[9] | 1981.[10] | 1971.[11] | ||||
| Osoba | 536 (100,0%) | 1 014 (100,0%) | 1 145 (100,0%) | 1 140 (100,0%) | |||
| Bošnjaci | 345 (64,37%) | 798 (78,70%)1 | 678 (59,21%)1 | 868 (76,14%)1 | |||
| Srbi | 157 (29,29%) | 100 (9,862%) | 123 (10,74%) | 160 (14,04%) | |||
| Nisu se izjasnili | 14 (2,612%) | – | – | – | |||
| Hrvati | 11 (2,052%) | 16 (1,578%) | 37 (3,231%) | 74 (6,491%) | |||
| Ostali | 8 (1,493%) | 24 (2,367%) | 20 (1,747%) | 19 (1,667%) | |||
| Bosanci | 1 (0,187%) | – | – | – | |||
| Jugoslaveni | – | 76 (7,495%) | 271 (23,67%) | 14 (1,228%) | |||
| Albanci | – | – | 9 (0,786%) | 5 (0,439%) | |||
| Romi | – | – | 3 (0,262%) | – | |||
| Crnogorci | – | – | 2 (0,175%) | – | |||
| Makedonci | – | – | 1 (0,087%) | – | |||
| Slovenci | – | – | 1 (0,087%) | – | |||
Reference
uredi- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2015.
- ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
- ^ Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo, ISBN 9958-766-00-0.
- ^ Imamović M. (1997): Historija Bošnjaka. „Preporod“, Sarajevo, UDK 949.715-323.1(=864).
- ^ Kreševljaković H. (1950): Kapetanije i kapetani u Bosni i Hercegovini. Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, Godina II: 89-141.
- ^ Pelidija E. (2002): Banjalučki boj iz 1737 - Uzroci i posljedice. El-Kalem, Sarajevo.
- ^ "Harem Kobaške ili Hudar efendije džamije u (Bosanskom) Kobašu". kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 29. 11. 2015.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 96)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 29. 11. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 29. 11. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 29. 11. 2015.