Kapitalizam

ekonomski sistem zasnovan na privatnom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju

Kapitalizam je ekonomski sistem zasnovan na privatnom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju i njihovom radu za profit.[1][2][3][4] Centralne karakteristike kapitalizma uključuju akumulaciju kapitala, konkurentna tržišta, sistem cijena, privatno vlasništvo, priznavanje imovinskih prava, dobrovoljnu razmjenu i najamni rad.[5][6] U tržišnoj ekonomiji, donošenje odluka i ulaganja određuju vlasnici bogatstva, imovine ili sposobnost upravljanja kapitalom ili proizvodnom sposobnošću na kapitalnim i finansijskim tržištima — dok su cijene i distribucija dobara i usluga uglavnom određeni konkurencijom u robi i tržišta usluga.[7]

U početku korištene u bankarstvu i trgovini, kapitalističke metode su u vrijeme industrijske revolucije primjenjene i na industrijsku proizvodnju. U svom najčešćem obliku, kapitalizam minimalizira ulogu države u ekonomskoj politici i potiče slobodno tržište. Sa druge strane, kada kapitalistička industrija zatraži aktivnu intervenciju države protiv strane konkurencije, to se naziva sistemom zaštitne carine. Međunarodni politički i ekonomski razvoj u 20. vijeku doveo je do promjene u kapitalističkim društvima, koja su se kretala od socijalno osjetljivog kapitalizma u zapadnoevropskim državama i intervencionalizma New deala predsjednika F. D. Roosevelta, do koncepta miješane ekonomije, u kojoj je proizvodnja nekih dobara i usluga nacionalizirana, dok je ostatak ekonomije u rukama privatnikama.

Ekonomisti, historičari, politički ekonomisti i sociolozi usvojili su različite perspektive u svojim analizama kapitalizma i prepoznali njegove različite oblike u praksi. To uključuje laissez-faire ili kapitalizam slobodnog tržišta, anarho-kapitalizam, državni kapitalizam i kapitalizam blagostanja. Različiti oblici kapitalizma karakterišu različite stepene slobode tržišta, javnog vlasništva,[8] prepreka slobodnoj konkurenciji i socijalne politike koju sankcioniše država. Stepen konkurencije na tržištima i uloga intervencije i regulacije, kao i obim državnog vlasništva, variraju u različitim modelima kapitalizma.[9][10] U kojoj mjeri su različita tržišta slobodna i pravila koja definiraju privatnu svojinu stvar su politike. Većina postojećih kapitalističkih ekonomija su mješovite ekonomije koje kombinuju elemente slobodnog tržišta sa državnom intervencijom i u nekim slučajevima ekonomskim planiranjem.[11]

Kapitalizam u svom modernom obliku nastao je iz agrarizma u Engleskoj 16. vijeka i merkantilističke prakse evropskih zemalja u 16. do 18. vijeku. Industrijska revolucija 18. vijeka uspostavila je kapitalizam kao dominantan način proizvodnje, koji je karakterizirao rad u fabrici i složena podjela rada. Kroz proces globalizacije, kapitalizam se širio svijetom u 19. i 20. stoljeću, posebno prije Prvog svjetskog rata i nakon završetka Hladnog rata. Tokom 19. stoljeća kapitalizam je uglavnom bio neregulisan od strane države, ali je postao reguliraniji u periodu nakon Drugog svjetskog rata kroz kejnzijanizam, nakon čega je uslijedio povratak više neregulisanog kapitalizma počevši od 1980-ih kroz neoliberalizam.

Tržišne ekonomije su postojale pod mnogim oblicima vlasti i u mnogo različitih vremena, mjesta i kultura. Moderna industrijska kapitalistička društva razvila su se u zapadnoj Evropi u procesu koji je doveo do industrijske revolucije. Ekonomski rast je karakteristična tendencija kapitalističkih ekonomija.[12]

Historija uredi

 
Cosimo de' Medici, koji je uspio izgraditi međunarodno finansijsko carstvo i bio je jedan od prvih Mediči bankara

Kapitalizam, u njegovom modernom obliku, može se pratiti od pojave agrarnog kapitalizma i merkantilizma u ranoj renesansi, u gradovima-državama poput Firence.[13] Kapital je u početku postojao u malom obimu vijekovima[14] u obliku trgovačkih, iznajmljivanja i pozajmljivanja, a povremeno i kao mala industrija sa nešto najamnog rada. Prosta robna razmjena, a samim tim i jednostavna robna proizvodnja, koja je početna osnova za rast kapitala iz trgovine, imaju veoma dugu historiju. Tokom zlatnog doba islama, Arapi su proglasili kapitalističku ekonomsku politiku kao što su slobodna trgovina i bankarstvo. Njihova upotreba indoarapskih brojeva olakšala je vođenje knjigovodstva. Ove inovacije su migrirale u Evropu preko trgovinskih partnera u gradovima kao što su Venecija i Piza. Italijanski matematičari putovali su Mediteranom razgovarajući sa arapskim trgovcima i vratili se da popularišu upotrebu indoarapskih brojeva u Evropi.[15]

Agrarizam uredi

Ekonomske osnove feudalnog poljoprivrednog sistema počele su značajno da se menjaju u Engleskoj u 16. vijeku kako se vlastelinski sistem raspao i zemlja je počela da se koncentriše u rukama manjeg broja zemljoposjednika sa sve većim imanjima. Umjesto sistema rada zasnovanog na kmetu, radnici su se sve više zapošljavali kao dio šire ekonomije zasnovane na novcu. Sistem je vršio pritisak i na zemljodavce i na zakupce da povećaju produktivnost poljoprivrede kako bi ostvarili profit; oslabljena prinudna moć aristokratije da izvuče seljačke viškove ohrabrila ih je da isprobaju bolje metode, a zakupci su također imali poticaj da poboljšaju svoje metode kako bi procvjetali na konkurentnom tržištu rada. Uslovi rente za zemljište postajali su podložni ekonomskim tržišnim silama, a ne prethodnom stagnirajućem sistemu običaja i feudalnih obaveza.[16][17]

Merkantilizam uredi

Ekonomska doktrina koja je preovladavala od 16. do 18. vijeka obično se naziva merkantilizam.[18][19] Ovaj period, doba otkrića, bio je povezan sa geografskim istraživanjem stranih zemalja od strane trgovaca, posebno iz Engleske i niskih zemalja. Merkantilizam je bio sistem trgovine radi profita, iako se roba još uvijek u velikoj mjeri proizvodila nekapitalističkim metodama.[20] Većina naučnika smatra eru trgovačkog kapitalizma i merkantilizma porijeklom modernog kapitalizma,[19][21] iako je Karl Polanyi tvrdio da je obilježje kapitalizma uspostavljanje generaliziranih tržišta za ono što je nazvao "fiktivne robe", tj. zemlju. , rad i novac. Shodno tome, on je tvrdio da je "u Engleskoj tek 1834. godine uspostavljeno konkurentno tržište rada, pa se stoga ne može reći da je industrijski kapitalizam kao društveni sistem postojao prije tog datuma".[22]

Engleska je započela veliki i integrativni pristup merkantilizmu tokom Elizabetanske ere (1558–1603). Sistematsko i koherentno objašnjenje trgovinskog bilansa objavljeno je u javnosti kroz argument Thomasa Muna Englesko bogatstvo kroz vanjsku trgovinu, ili "Bilans naše vanjske trgovine je pravilo našeg bogatstva". Napisana je 1620-ih i objavljena 1664. godine.[23]

Evropski trgovci, potpomognuti državnom kontrolom, subvencijama i monopolima, najveći dio svog profita ostvarivali su kupovinom i prodajom robe. Po riječima Francisa Bacona, svrha merkantilizma bila je "otvaranje i dobro uravnoteženje trgovine; njegovanje proizvođača; progon besposlice; suzbijanje otpada i suvišnosti zakonima o raskoši; poboljšanje i obrada tla; regulacija cijena...".[24]

Nakon perioda protoindustrijalizacije, Britanska istočnoindijska kompanija i holandska istočnoindijska kompanija, nakon ogromnog doprinosa Mughal Bengala,[25][26] su otvorile ekspanzivnu eru trgovine.[27][28] Ove kompanije su se odlikovale kolonijalnim i ekspanzijskim ovlastima koje su im dale nacionalne države.[27] Tokom ove ere, trgovci, koji su trgovali u prethodnoj fazi merkantilizma, ulagali su kapital u istočnoindijske kompanije i druge kolonije, tražeći povrat ulaganja.

Industrijska revolucija uredi

 
Watt parni stroj, parni stroj koji se prvenstveno pokreće na ugalj, pokrenuo je industrijsku revoluciju u Velikoj Britaniji[48][29]

Sredinom 18. stoljeća grupa ekonomskih teoretičara, predvođena Davidom Humeom (1711–1776)[30] i Adamom Smithom (1723–1790), osporila je temeljne merkantilističke doktrine – kao što je vjerovanje da je svjetsko bogatstvo ostalo konstantno i da je država je mogla samo povećati svoje bogatstvo na račun druge države.

Tokom industrijske revolucije, industrijalci su zamijenili trgovce kao dominantni faktor u kapitalističkom sistemu i uticali na pad tradicionalnih zanatskih vještina zanatlija, cehova i kalfa. Industrijski kapitalizam obilježio je razvoj fabričkog sistema proizvodnje, kojeg karakterizira složena podjela rada između i unutar radnog procesa i rutina radnih zadataka; i konačno uspostavio dominaciju kapitalističkog načina proizvodnje.[31]

Industrijska Britanija je na kraju napustila protekcionističku politiku koju je ranije propisivao merkantilizam. U 19. vijeku, Richard Cobden (1804–1865) i John Bright (1811–1889), koji su svoja uvjerenja zasnivali na Mančesterskoj školi, pokrenuli su pokret za niže carine.[32] Tokom 1840-ih, Britanija je usvojila manje protekcionističku politiku, sa ukidanjem zakona o kukuruzu 1846. godine i ukidanjem zakona o navigaciji 1849. godine.[33] Britanija je smanjila carine i kvote, u skladu sa zagovaranjem slobodne trgovine Davida Ricarda.

Reference uredi

  1. ^ Zimbalist, Andrew; Sherman, Howard J.; Brown, Stuart (oktobar 1988). Comparing Economic Systems: A Political-Economic Approach. Harcourt College Publishing. str. 6–7. ISBN 978-0-15-512403-5. Pure capitalism is defined as a system wherein all of the means of production (physical capital) are privately owned and run by the capitalist class for a profit, while most other people are workers who work for a salary or wage (and who do not own the capital or the product).
  2. ^ Rosser, Mariana V.; Rosser, J Barkley (23. 7. 2003). Comparative Economics in a Transforming World Economy. MIT Press. str. 7. ISBN 978-0-262-18234-8. In capitalist economies, land and produced means of production (the capital stock) are owned by private individuals or groups of private individuals organized as firms.
  3. ^ Jenks, Chris. Core Sociological Dichotomies. London; Thousand Oaks, CA; Kapitalizam, kao način proizvodnje, je ekonomski sistem proizvodnje i razmjene koji je usmjeren na proizvodnju i prodaju robe unutar profitnog tržišta, gdje se proizvodnja robe sastoji od korištenja formalno slobodnog rada radnika u zamjenu za plaću za stvaranje robe u kojoj proizvođač izvlači višak vrijednosti iz rada radnika u smislu razlike između plaće isplaćene radniku i vrijednosti robe koju je on proizveo da ostvari taj profit.: SAGE Publishing.
  4. ^ Gilpin, Robert (5. 6. 2018). The Challenge of Global Capitalism : The World Economy in the 21st Century. ISBN 978-0-691-18647-4. OCLC 1076397003.
  5. ^ Heilbroner, Robert L. "Capitalism" Error in Webarchive template: Empty url.. Steven N. Durlauf and Lawrence E. Blume, eds. The New Palgrave Dictionary of Economics. 2nd ed. (Palgrave Macmillan, 2008) doi:10.1057/9780230226203.0198.
  6. ^ Hyman, Louis; Baptist, Edward E. (2014). American Capitalism: A Reader. Simon & Schuster. ISBN 978-1-4767-8431-1. Arhivirano s originala, 22. 5. 2015.
  7. ^ Gregory, Paul; Stuart, Robert (2013). The Global Economy and its Economic Systems. South-Western College Publishing. str. 41. ISBN 978-1-285-05535-0. Kapitalizam karakteriše privatno vlasništvo nad faktorima proizvodnje. Donošenje odluka je decentralizovano i zavisi od vlasnika faktora proizvodnje. Njihovo donošenje odluka koordinira tržište koje pruža potrebne informacije. Za motivaciju učesnika koriste se materijalni poticaji.
  8. ^ Gregory, Paul; Stuart, Robert (28. 2. 2013). The Global Economy and its Economic Systems. South-Western College Publishing. str. 107. ISBN 978-1-285-05535-0. Real-world capitalist systems are mixed, some having higher shares of public ownership than others. The mix changes when privatization or nationalization occurs. Privatization is when property that had been state-owned is transferred to private owners. Nationalization occurs when privately owned property becomes publicly owned.
  9. ^ Macmillan Dictionary of Modern Economics (3rd izd.). 1986. str. 54.
  10. ^ Bronk, Richard (Summer 2000). "Which model of capitalism?". OECD Observer. Vol. 1999 no. 221–22. OECD. str. 12–15. Arhivirano s originala, 6. 4. 2018. Pristupljeno 6. 4. 2018.
  11. ^ Stilwell, Frank (2002). Political Economy: the Contest of Economic Ideas (1st izd.). Melbourne, Australia: Oxford University Press.
  12. ^ Joff, Michael (2011). "The root cause of economic growth under capitalism". Cambridge Journal of Economics. 35 (5): 873–896. doi:10.1093/cje/beq054. The tendency for capitalist economies to grow is one of their most characteristic properties.
  13. ^ "Cradle of capitalism". The Economist. 16. 4. 2009. Arhivirano s originala, 18. 1. 2018. Pristupljeno 9. 3. 2015.
  14. ^ Warburton, David (2003). Macroeconomics from the beginning: The General Theory, Ancient Markets, and the Rate of Interest. Paris: Recherches et Publications. str. 49.
  15. ^ Koehler, Benedikt (2014). Early Islam and the Birth of Capitalism. Lexington Books. str. 2. In Baghdad, by the early tenth century a fully-fledged banking sector had come into being...
  16. ^ Brenner, Robert (1. 1. 1982). "The Agrarian Roots of European Capitalism". Past & Present. 97 (97): 16–113. doi:10.1093/past/97.1.16. JSTOR 650630.
  17. ^ "The Agrarian Origins of Capitalism". juli 1998. Arhivirano s originala, 11. 12. 2019. Pristupljeno 17. 12. 2012.
  18. ^ An Introduction to Marxist Economic Theory. Resistance Books. 1. 1. 2002. ISBN 978-1-876646-30-1. Arhivirano s originala, 11. 12. 2016. Pristupljeno 27. 8. 2016 – preko Google Books.
  19. ^ a b Burnham, Peter (2003). Capitalism: The Concise Oxford Dictionary of Politics. Oxford University Press.
  20. ^ Scott, John (2005). Industrialism: A Dictionary of Sociology. Oxford University Press.
  21. ^ Encyclopædia Britannica (2006)
  22. ^ Polanyi, Karl (1944). The Great Transformation. Boston: Beacon Press. str. 87.
  23. ^ Onnekink, David; Rommelse, Gijs (2011). Ideology and Foreign Policy in Early Modern Europe (1650–1750). Ashgate Publishing. str. 257. ISBN 978-1-4094-1914-3. Arhivirano s originala, 19. 3. 2015. Pristupljeno 27. 6. 2015.
  24. ^ Quoted in Clark, George (1961). The Seventeenth Century. New York: Oxford University Press. str. 24.
  25. ^ Om Prakash, "Empire, Mughal", History of World Trade Since 1450, edited by John J. McCusker, vol. 1, Macmillan Reference USA, 2006, str. 237–240, World History in Context. Pristupljeno 3. 8. 2017
  26. ^ Ray, Indrajit (2011). Bengal Industries and the British Industrial Revolution (1757–1857). Routledge. str. 57, 90, 174. ISBN 978-1-136-82552-1. Arhivirano s originala, 29. 5. 2016. Pristupljeno 20. 6. 2019.
  27. ^ a b Banaji, Jairus (2007). "Islam, the Mediterranean and the rise of capitalism" (PDF). Journal Historical Materialism. 15: 47–74. doi:10.1163/156920607X171591. Arhivirano s originala (PDF), 29. 3. 2018. Pristupljeno 20. 4. 2018.
  28. ^ Economic system:: Market systems. Encyclopædia Britannica. 2006. Arhivirano s originala, 24. 5. 2009. Pristupljeno 4. 1. 2009.
  29. ^ Watt steam engine image located in the lobby of the Superior Technical School of Industrial Engineers of the UPMŠablon:Clarify (Madrid).
  30. ^ Hume, David (1752). Political Discourses. Edinburgh: A. Kincaid & A. Donaldson.
  31. ^ Burnham, Peter (1996). "Capitalism". u McLean, Iain; McMillan, Alistair (ured.). The Concise Oxford Dictionary of Politics. Oxford Quick Reference (3 izd.). Oxford: Oxford University Press (objavljeno 2009). ISBN 978-0-19-101827-5. Arhivirano s originala, 27. 7. 2020. Pristupljeno 14. 9. 2019. Industrial capitalism, which Marx dates from the last third of the eighteenth century, finally establishes the domination of the capitalist mode of production.
  32. ^ "Laissez-faire". Arhivirano s originala, 2. 12. 2008.
  33. ^ Burnham, Peter (1996). "Capitalism". u McLean, Iain; McMillan, Alistair (ured.). The Concise Oxford Dictionary of Politics. Oxford Quick Reference (3 izd.). Oxford: Oxford University Press (objavljeno 2009). ISBN 978-0-19-101827-5. Arhivirano s originala, 27. 7. 2020. Pristupljeno 14. 9. 2019. For most analysts, mid- to late-nineteenth century Britain is seen as the apotheosis of the laissez-faire phase of capitalism. This phase took off in Britain in the 1840s with the repeal of the Corn Laws, and the Navigation Acts, and the passing of the Banking Act.

Bibliografija uredi

Dodatna literatura uredi

Također pogledajte uredi

Vanjski linkovi uredi