Fabrika ili tvornica je radni prostor, zgrada ili niz povezanih zanatskih/privrednih prostora gdje se u velikoj količini, industrijski proizvode, obrađuju ili montiraju određeni ili razni proizvodi za specijalnu ili masovnu potrošnju. Ona je tehnički, organizacijski i funkcionalni okvir masovne proizvodnje, sa obično mehaniziranim proizvodnim procesima, u kooperaciji mašina. alata i specijaliziranih radnika za pojedine radne operacije.[1]

Ulaz u mletački arsenal kod Canalettoa, 1732.
Enterijer mlina Lyme Regis (Ujedinjeno Kraljevstvo, 14. stoljeće).

Moderni fabrički sistem proizvodnje započeo primjenom parnog kotla, kao izvora energije za pogon mašina. Organizacija takve proizvodnje u pravom smislu prvo je primijenjena u britanskoj tekstilnoj industriji, što je bio jedan od glavnih pokretača industrijske revolucije. Pojavom tvornica ljudski rad diferencirao se na jednostavne mehaničke operacije, inženjerstvo održavanja i upravljanja proizvodnim procesima te rad općega upravljanja tvornicom kao poslovnim sistemom. Mehanizacija radnih operacija oslobodila je velik broj radnika, tako da se povećala ponuda na tržištu rada, a industrija je dobila jeftinu i pokretnu radnu snagu. To je, uz razvoj komunikacija i unaprjeđenje prijevoza plovilima i željeznicom na parni pogon, dovelo do povećanja ekonomskog blagostanja industrijaliziranog dijela svijete. Masovniji proizvodni rad u fabrikama uvjetovao je veliki priliv i koncentraciju stanovništva u gradovima i ostalim industrijskim centrima, a tvornica je postala osnovni model ekonomije i društvenog života u 19. i na početku 20. stoljeća. S novim tehničkim unaprjeđenjima i izvorima energije (električna, naftna, plinska), novim transportnim sredstvima, došlo je i do transformacije velikih industrijskih kompleksa. Tome je posebno pogodovao ubrzan prijenos i obrada informacija, kao i sve veće uloge intelektualnih aktivnosti u ekonomskom životu..[2][3][4]

U drugoj polovini 20. stoljeća, odvija se decentralizacija tvorničkih kapaciteta i premještanje proizvodnje prema centrima potrošnje i intelektualnog rada. Mijenjala se i struktura moderne tvornice, pri čemu je vodeću ulogu imala informatička revolucija i prodor elektronske tehnologije (automati, roboti i računari) u proizvodne procese. U procesu globalizacije posebno je uočljivo premještanje proizvodnih procesa i cjelokupnih tvorničkih sistema iz industrijski razvijenih država u novoindustrijalizirane i države u razvoju, naročito u jugoistočnu Aziju, Kinu i nove članice Evropske unije.

Reference uredi

  1. ^ Landes, David. S. (1969). The Unbound Prometheus: Technological Change and Industrial Development in Western Europe from 1750 to the Present. Cambridge, New York: Press Syndicate of the University of Cambridge. ISBN 0-521-09418-6.
  2. ^ John R. Love – Antiquity and Capitalism: Max Weber and the Sociological Foundations of Roman Civilization Routledge, 25. 4. 1991 Retrieved 12. 7. 2012 ISBN 0415047501
  3. ^ (secondary) JG Douglas, N Douglas – Ancient Households of the Americas: Conceptualizing What Households Do O'Reilly Media, Inc., 15. 4. 2012 Retrieved 12. 7. 2012 ISBN 1457117444
  4. ^ M Weber – General Economic History Transaction Publishers, 1981 Retrieved 12. 7. 2012 ISBN 0878556907