Josip Vancaš

Josip Vancaš (Sopron, 22. mart 1859 – Zagreb, 15. decembar 1932) bio je arhitekta.

BiografijaUredi

Josip Vancaš studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču 1876-81, a zatim radio u atelieru F. Fellnera i H. Helmera u svojstvu crtača na projektima za neka pozorišta, pa i za Hrvatsko narodno pozorište u Zagrebu. U tom ateljeu Vancaš je bio orijentiran na renesansni stil, što će mu kasnije naročito dobro doći u Sarajevu. Čekajući na pravo zaposlenje Vancaš se u oktobru 1882. upisuje na Arhitektonski odjel Akademije likovnih umjetnosti gdje se kod Friedricha Schmidta posvetio studiju gotike. Schmidt je na tom polju bio najpozvaniji autoritet.

Na poziv bosanske vlade dolazi 1883. u Sarajevo, gdje je proveo najveći dio života i bio vodeća ličnost u arhitekturi. Proučavao je bosansko narodno graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti "bosanski stil".[1] Bio je neobično produktivan. Za vrijeme djelatnosti u Bosni 1883.-1921. sagradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka,10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela i kafana i izveo niz pregradnja. [2]

Kao zastupnik u bosanskohercegovačkom saboru podnio je 1911. rezoluciju o zaštiti spomenika kulture u Bosni i Hercegovini.

 
Katedrala

Graditelj vjerskih objekataUredi

U Vancaševoj djelatnosti u Sarajevu, sakralna arhitektura zauzima najvažnije mjesto. U sakralnim projektima strogo se držao historicizma, a kao službeni arhitekt i savjetnik Vrhbosanske nadbiskupije, radi ne samo crkve, nego i ostale vjerske objekte kao što su nadbiskupski dvor sa domom kanonika a svojom kvalitetom i brojem realizacija, Vancaš je stekao visoki ugled i autoritet crkvenog graditelja te projektirao najveći broj crkava za novu, Vrhbosansku nadbiskupiju. U to vrijeme, osim vlade, Crkva je bila jedan od glavnih investitora i najbogatijih naručioca.

Prilikom gradnje sakralnih objekata, za njega je bilo važno ispoštovati princip jedinstva stila, tako da su njegove građevine bile stilski cjelovite sa skladnim oblikovanjem interijera, pa nije rijetko da je Vancaš, pored osnovnog arhitektonskog projekta, često puta davao i nacrte za unutarnju opremu crkvi, oblikujući ih na taj način kao cjelovita umjetnička djela, tj. - Gesamkunstwerk.

Njegovi najpoznatiji projekti su:

U periodu 1882. – 1921. godine, po njegovim projektima, izgrađene su i crkve u slijedećim naseljima:

Brčkom (1884–1885); Brestovskom, Bijeljini i Gradačcu (1886); Modriči (1887.), Žepči (1889.), Tuzli (1893.), Domaljevcu (1892–1894.), Komušini (1893.); Gornjem Vakufu, Gučoj Gori i Podhumu (1894.); Šivši (1895.), Kiseljaku (1895.-1897.), Brajkovićima (1894.-1897.), Pećniku (1896–1899.), Banbrdu (1899.), Vitezu (1900.), Plehanu (1898–1902.), Lukavcu (1907.), Bosanskom Brodu i Doboju (1909.), Podmilačju i Tešnju (1910.); Svilaju, Vidovicama, Morančanima, Odžaku, i Olovu (1911.); Konjicu (1912.), Crkvici (1913.), Maglaju (1919.); Mećniku, Uzdolu i Novom Selu (1921.). [11]

Zavod za platni prometUredi

Ovu zgradu Vancaš je, zajedno sa Karlom Paržikom projektovao kao hotel (Grand hotel). Poslije hotela, poznata je kao Landesbank (Zemaljska banka), zatim kao SDK (Služba društvenog knjigovodstva) u SFRJ, a danas ova građevina je poznata kao Zavod za platni promet. Objekat je izgrađen u Sarajevu 1893. godine, a otvoren je 1895. godine. Pročelje zgrade je građeno u duhu rane renesanse. Ispred pročelja zgrade nalazi se Vječna vatra, koja je upaljena 1946. godine kao spomenik oslobodiocima Sarajeva i žrtvama fašizma koji su pali u II svjetskom ratu.

Vojna pošta u SarajevuUredi

Josip Vancaš projektovao je i ovu poznatu zgradu u Sarajevu, što je i zapisano u holu iznad vrata Vojne pošte. Izgrađena je 1913. godine u stilu secesije, uz neodoljivo podsjećanje na Bečku Poštansku kasu. I danas je unutrašnjost ove zgrade ostala ista, ali nedostaju veliki sat, grbovi K. Und K. Monarhije, vojnici i kraljevski sto presvučen zelenom čohom.

 
Grand hotel Union - Ljubljana

Ostale građevineUredi

Osim ovih objekata, Josip Vancaš projektovao je i slijedeće objekte:

  • 1884. godine Katoličko groblje na Koševu;
  • 1885. godine zdanje Zemaljske vlade za BiH, danas zgrada Predsjedništva BiH;
  • 1890. godine Narodno pozorište u Sarajevu, ali ga nije realizirao;
  • Sagradio je sebi vlastitu kuću u Sarajevu, u Titovoj ulici na broju 45, a iz nje je iselio u Zagreb 27.9. 1921. godine, pošto je ustupio Savezu Hrvatskih Seljačkih Zadruga;
  • 1893. godine današnju Muzičku školu, a tadašnji zavod sv. Augustina;
  • 1896. godine paviljon BiH;
  • Istočnu stranu današnje Štrosmajerove ulice, kao i mnogobrojne stambene objekte u Sarajevu; [12]
  • 1901. godine paviljon BiH;
  • 1900 - 1905. godine Knezoškofijski zavod u Šentvidu kod Ljubljane
  • 1905. godine radi na projektu crkve u Bledu;
  • 1904 - 1905. godine Hotel Union u Ljubljani;
  • 1904 - 1905. godine Gradsku štedionicu u Ljubljani;
  • 1906. godine narodnu banku u Ljubljani;
  • 1907, godine crkvu u Prečni (Novo Mesto);
  • 1909. k.u.k. "Militar Comando" (kasnije ZE-MA, pa NA-MA) u Mostaru;
  • 1909. godine zgradu Zemaljske, kasnije Srpske banke (preko puta Narodnog pozorišta) u Mostaru;
  • 1912. godine glavnu poštu u Sarajevu.

Ime ovog istaknutog umjetnika danas nosi i jedna ulica u centru grada Sarajeva.

Također pogledajteUredi

LiteraturaUredi

ReferenceUredi

  1. ^ a b "Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila". Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  2. ^ "Ana Barić CRKVA SVETIH ĆIRILA I METODA U SARAJEVU, DJELO JOSIPA VANCAŠA" (PDF). SVEUČILIŠTE U ZAGREBBU FILOZOFSKI FAKULTET -ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI Zagreb 2014. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  3. ^ Damjanovic, Dragan. "Neogotička arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini (Neo-Gothic Architecture of Josip Vancaš in Bosnia and Herzegovina)". Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam 47, 96-109 (jezik: engleski).
  4. ^ "Ana Barić CRKVA SVETIH ĆIRILA I METODA U SARAJEVU, DJELO JOSIPA VANCAŠA" (PDF). SVEUČILIŠTE U ZAGREBBU FILOZOFSKI FAKULTET -ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI Zagreb 2014. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  5. ^ Andrea Baotić - Historicizam u arhitekturi na primjeru katoličkih sakralnih objekata u Sarajevu, 1878.-1918., „Međunarodna konferencija Bosna i Hercegovina u okviru AustroUgarske 1878.-1918. održana u Sarajevu, 30.-31.3.2009.”, Filozofski fakultet, Sarajevo, 2011.
  6. ^ "Crkva svetog Ante" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  7. ^ "Crkva Uznesenja Marijina na Stupu" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 24. 9. 2017.
  8. ^ "Crkva svetog Ilije". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.
  9. ^ "Župna crkva u Varešu" (PDF). kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.
  10. ^ Samostan u Kraljevoj Sutjesci
  11. ^ "Crkva prečistog srca Marijina". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.
  12. ^ "Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu-". RABIC Sarajevo, 1999. Pristupljeno 9. 2. 2017.

Vanjski linkoviUredi