Historija alpinizma u Bosni i Hercegovini

Historija alpinizma u Bosni i Hercegovini počela je 1929. god. Tada je izvršen prvi penjački uspon s izrazitim i svjesnim alpinističkim (planinarskim) ciljevima na planini Romaniji. Tom prilikom je osvojena stijena poznata kao Đeva (Djevojačke stijene).

Stijene Romanije, na kojima je počeo razvoj alpinizma u Bosni i Hercegovini

Počeci

Romanija

Strme stijene Romanije, zbog jednostavnog pristupa i velikog izbora, postale su svojevrstan poligon za obuku, kako alpinista početnika, tako i onih željnih pravih alpinističkih izazova. Najmarkantniji romanijski masiv je lanac Djevojačke - Velike - Bogovićke stijene koji se na južnom dijelu planine, pruža od zapada prema istoku i jugoistoku. To je i razlog što su na ovom dijelu penjani prvi smjerovi i što je njihov broj izuzetno veliki, naročito u Velikim stijenama koje su najpristupačnije i najraznovrsnije. Nekoliko km. sjevernije su Crvene stijene, a privlačni su i stjenoviti masivi: Crne, Hotičke i Rakitske stijene.

Prvi uspon bosanskohercegovačkih alpinista zabilježen je 1929. na Romaniji na Djevojačkim stijenama. U novembru 1929. god. Drago Šefer i Vojo Ilić ovdje su ispenjali I stijenu drugog tornja. To je bio prvi smjer u planinama Bosne i Hercegovine. Godine 1932. alpinisti dobijaju prvi put malo kvalitetniju penjačku opreme: cepin, 30-metarsko uže od 10 mm, tri karabinera, čekić i penjačice, a 1935. god, RTD »Prijatelj prirode« osnovao je Alpinistički odsjek. Do kraja 1938. god. nekoliko smjerova na Romaniji ispenjali su i: Predrag Šaraba, Jakov Gaon, Josip Sigmund, Nikola Sedlar, Čaušević i Krkbešević. Kasnije su Drago Entraut, Muhamed Buturović i Faruk Zahirović ispenjali jedan smjer koji i danas predstavlja izazov za penjače.

Prvu kursevi

U Planinarskom Savezu Bosne i Hercegovine 1949. godine formiran je alpinistička sekcija, koja je bila začetnik osnivanja alpinističkih sekcija i odsjeka u planinarskim društvima. Na saveznom alpinističkom tečaju (prvom alpinističkom tečaju u BiH), za učesnike iz svih republika tadašnje dražave, koji je održan polovinom oktobra 1949. godine na Prenju, na Boračkom jezeru, sudjelovalo je osam pretstavnika Bosne i Hercegovine. Iz Bosne i Hercegovine tečaju je prisustvovalo 8 planinara: Drago Entraut, Muhamed Buturović, Vlado Travner, Mijo Novaković, Vojo Radić, Sonja Fedi, Hidajet Haračić (kasnije poginuo na stijeni Babinog zuba kod Sarajeva uz prisustvo brojnih posmatrača) i Vjekosav Reba. Savez je pozvao instruktore iz Slovenije: Marijan Perko, Evgen Vavken i Rado Kočevar.

Na republičkom alpinističkom tečaju, održanom u septembru 1950. godine na Čvrsnici, sudjelovalo 30 polaznika. Značajno je da su već 1951. i dvije žene pohađale alpinistički tečaj.

Ostale planine

Uz Romaniju, kojoj pripada počasno mjesto u razvoju bosanskohercegovačkog alpinizma, značajno mjesto zauzimaju i planine Prenj, Čvrsnica, Velež, Treskavica...

Godine 1936. na sjevero-istočnu stijenu Lupoglava u Prenju ispenjao se D. Šefer. U Čvrsnici na sjevernu stijenu Klapavice ispenjao se Josip Sigmund. Šefer i Predrag Šaraba ostvarili su uspon u sjevernoj stijeni Otiša (2097 m), 1938. g. penju se u zapadnoj stijeni Osobca u Prenju. Lujo Dic sa skupinom planinara iz društva »Prijatelji prirode« penjali su grebenom Vjetrenih brda od Zelene glave do Lupoglava.

1937. g. Josip Sigmund penje se kaminom u Čabenskim stijenama u Treskavici, a 1939. god. dva penjačka uspona u Čvrsnici: u Pešti brdu i u Velikom kuku

Bosanskohercegovački alpinisti sudjelovali su u alpinističkom skupu na Magliću i Trnovačkom jezeru 1956.god. U zajednici sa slovenskim i hrvatskim alpinistima izveli su nekoliko prvenstvenih uspona u stijenama Maglića, Trnovačkog Durmitora i Volujka. Sudjelovali su: Muhamed Buturović, Drago Tomčić, Lala Mulalić i Josip Nemec.

Godine 1966. g. izvedeni su prvenstveni alpinistički usponi na području Prenja: zapadna stijena Zubca (1897 m), sjeverozapadna stijena Otiša i uspon na Ogorjelu glavu.

U sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća u stijenama prenjskih vrhova ili hercegovačkih Himalaja, kako neki nazivaju Prenj, alpinisti su sticali iskustvo koje im je koristilo u kasnijem savladavanju stijena i vrhova evropskog i svjetskog gorja. Sjeverna stijena Veleža, sa svojom 13 kilometara dugom barijerom, jedna je od najprepoznatljivijih i najvećih u čitavoj jugoistočnoj Evropi. Ta stijena ima bogatu alpinističku historiju, a na njoj je već ispenjano 50-ak alpinističkih smjerova.

Historiju alpinizma u Bosni i Hercegovini stvarali su i: Alojz Rebić, Vojo Prica, Hajro Delić, Hidajet Haračić, Drago Bozja, Danil Pavičević i dr.

Vrh Lupoglava (2.102 m/nv)

Lupoglav

Glavni članak: Zimski uspon na Lupoglav

Prenj je visoki planinski masiv u sjevernom dijelu Hercegovine, a njegov izdvojeni vrh Lupoglav (2.102 m/nv) uživa pomalo kultni status bosanskohercegovačkih alpinista. U zimskim uslovima ostao je neosvojiv do 1970. godine. Ilija Dilber, tada jedan od najboljih BiH alpinista, Zijah Jajatović mladi i perspektivni alpinista, student DIF-a, i Milorad Stjepanović, najmlađi član naveze, 14. februara krenuli su na taj vrh iz planinarskog doma na Jezercu i tragično stradali.. Tek u junu i julu pronađeni su ostaci opreme i njihova tijela. Rekonstrukcija je pokazala da su po lijepom vremenu, preskijavši gotovo cijelu planinu, došli do Lupoglava, popeli se na vrh sa istočne strane, i u vrijeme oluje, pali niz zapadnu stijenu u Barni do.

Sarajevska škole alpinizma

Prvi eksperimentalni kurs (ljetni početnički) Sarajevske škole alpinizma (SŠA) održan je tokom sedam vikenda, od 7. oktobra do 19. novembra 1972. na Romaniji, u planinarskom domu “Slaviša Vajner-Čiča”. SŠA je zvanično startovala u proljeće 1973. kada je na Romaniji održan ljetni početnički tečaj, i od kada se vode dnevnici Škole. Prvobitno nije djelovala u okviru PSBiH, već u okviru Gradskog planinarskog saveza Sarajeva. Kroz školu su prošli brojni alpinisti iz cijele Bosne i Hercegovine. Instruktori (praktične i teoretske nastave) koji su se najviše angažovali u radu SŠA, posebno u njenoj prvoj, “klasičnoj” fazi, od 1972. do 1991. g. bili su: Muhamed Šišić, Slobodan Žalica (idejni osnivači i direktni pokretači Škole), Peter Hilčišin, Muhamed Gafić (jedno vrijeme rukovodilac škole), Faruk Zahirović, Rašid Mulahusić (kasnije dugogodišnji rukovodilac škole) i Miodrag Rakić (utemeljivači Škole).

Usponi

1972 - Matterhorn

Uspon na Matterhorn Muhameda Šišića i Muhameda Gafića izveden je u julu 1971. god. Bio je izveden u vlastitoj organizaciji, sa dosta avanturizma, ali je ostao zapisan kao prvi bosanskohercegovački uspon na ovaj vrh i ulazak u svjetski krug alpinizma.

Elbrus, najviši je vrh Kavkaza i Evrope s visinom od 5642 m. Muhamed Gafić i Muhamed Šišić au prvi bosanskohercegovački alpinisti sa usponom na ovaj vrh

1974 - Elbrus

Kao članovi Prve jugoslavenska kadrovska alpinistička ekspedicija "Kavkaz '74" (PS Jugoslavije), Muhamed Gafić i Muhamed Šišić ostvarili su 1974. god. uspon na Elbrus (5642m). Prepenjali su i sjevernu stijenu Ulu Tau Čana (4207 m).

1976

Prva bosanskohercegovačka alpinistička ekspedicija u organizaciji Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine bila je "Pamir '76". Branimir Maltarić i Alija Vatrenjak dosegli su 7050 m prilikom uspona na Vrh Korženjevskaa (7105 m.). Ostali članovi ekspedicije bili su: Erol Čolaković, Muhamed Šišić, Miodrag Rakić.

1979 - 7.000 metara

• U Jugoslavenskoj ekspediciji na Mount Everest u proljeće 1979. god. učestvovali su Muhamed Šišić i Muhamed Gafić. Dosegli su visinu 7170 metara. Na vrh su se popela četvorica jugoslavenskih alpinista: Nejc Zaplotnik, Andre Štrmfelj i Stane Belak iz Slovenije i Stipe Božić iz Hrvatske.
• U julu 1979. godine Branimir Maltarić i Mujo Mulaosmanović, kao članovi Jugoslavenske ekspedicije na Pamir 1979. popeli su se na Vrh Korženjevske u Pamiru, visok 7105 metara. Bio je to prvi uspon na vrh preko 7.000 metara alpinista iz Bosne i Hercegovine.

1982-1983

Uspon na Uhuru Peak (5895 m) Kilimanjaro, najviši vrh Afrike ostvarili su 1982. godine Branimir Maltarić i Goran Vučičević, a godinu gana kasnije Boris Kovačević i Branislav Pajkanović. 1984.

1984

Godine 1984. alpinisti iz Bosne i Hercegovine učestvovali su u Drugoj vojvođanskoj alpinističkoj ekspediciji “Damavand ‘84“, Elbrus (PSS Vojvodine). Na vrhove Damavand (5671 m) i Ararat (5165 m) ispenjali su se: Milorad Čarapić, Zijo Deljo, Miloš Droca, Murat Gušo, Selver Hadžić, Ozrenka Jakovljević, Ljerka Kušec, Naim Logić, Srećko Mirić, Slobodan Simić, Mehmed Šišić, Halil Udžvarlić, Raza Voloder.

U ekspediciji na Alam Kuhu (4850 m) 1984. god Nail Dervišević, Naim Logić, Mukri Šišić i Alija Vatrenjak ispenjali su nekoliko smjerova.

1985

Druga bosanskohercegovačka alpinistička ekspedicija "Pamir '85" u organizaciji Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine. Goran Gvozderac, Vlado Mičić, Mehmed Pjanić, Željko Rudan uspeli se na vrh – Vrh Komunizma (7495 m.) Ostali članovi ekspedicije bili su: Muhamed Gafić, Edo Kajan, Željko Knez, Goran Sladić, Danijel Felc.

1986

• Uhuru Peak (5895 m), Kilimanjaro: Mišo Blagojević, Ljubo Jovanović, Miloš Šljivić, Slavko Šimić – pristup na vrh
• Ulu Tau Čan (4207 m), Kavkaz: Edin Durmo, Mustafa Hodžić, Željko Knez i Edin Kundalić – ispenjali nekoliko smjerova
• Alpinistička ekspedicija ”Ande '86” (UPSD “Bukovik” Sarajevo):

Huaskaran (6768 m): Goran Černak, Dragan Ilić, Duško Jovanović, Naim Logić, Slobodan Simić, Muhamed Šišić, Alija Vatrenjak – pristup na vrh

Quitijaro (6035 m): Dragan Ilić, Željko Marić, Goran Černak, Duško Jovanović, Alija Vatrenjak, Levko Mojsovski – pristup na vrh

Alpamajo (5947 m): Naim Logić, Dragan Ilić, Željko Marić, Alija Vatrenjak, Muhamed Šišić – pristup na vrh

Toklararaju (6034 m): Alija Vatrenjak, Naim Logić – pristup na vrh

Ranrapalca (6162 m): Alija Vatrenjak, Naim Logić – pristup na vrh

Nevado Pisko (5760 m): Slobodan Simić, Dragan Ilić, Vesna Škramić, Halil Udžvarlić – pristup na vrh

Aconcagua, najviši vrh Južne Amerike

1988 - Akonkagva

Alpinistička ekspedicija “Ande '88” (PD “Bjelašnica” Sarajevo): Akonkagva (6962 m ). Uspon su ostvarili Dragan Ilić i Cvjetin Krnjajić.

1989

• Alpinistička ekspedicija “Pamir '89” (PSS Vojvodine): Vrh Lenjin (7134 m). Uspon su ostvarili Muhamed Gafić i Vlado Mičić. Ostali članovi ekspedicije: Edin Durmo, Salkica Juca, Edo Kajan, Željko Knez, Drago Puhalić, Slobodan Simić, Goran Sladić, Snježana Bilač
• V zagrebačka alpinistička ekspedicija “Everest '89”, Himalaja (PDS “Velebit” Zagreb): Prvo ponavljanje Australijskog smjera u sz. stijeni Mt. Everesta (8848 m ); Boris Kovačević dosegao 7600 m.

1990

Treća bosanskohercegovačka alpinistička ekspedicija “Pamir '90” (PS BiH)

Vrh Korženjevske (7105 m): Muhamed Gafić, Branko Simić, Zdenko Veljačić – pristup na vrh

Vrh Četiri (6400 m): Ivica Šutalo, Goran Bregović – pristup na vrh

1991

• Četvrta bosanskohercegovačka alpinistička ekspedicija “Tjen Šan '91” (PS BiH)

Khan Tengri (7010 m): Edin Durmo, Muhamed Gafić, Naim Logić i Dragan Zlatanović – pristup na vrh. Ostali članovi ekspedicije: Muhamed Šišić (dosegao 6900 m) i Mirza Todorović.

• Ekspedicija na Pamir, PD “Klekovača” Prijedor:

Vrh Moskva (6635 m): Slobodan Bokan, Sulejman Ćuskić, Silvije Sarić, Duško Vujičić – pristup na vrh

1994

• Peta bosanskohercegovačka alpinistička ekspedicija “Karakorum '94”, Himalaji (PS BiH).Prilikom uspon na Gašerbrum II (8035 m), Nail Dervišević dosegao 7400m, Oskar Prebanić 7350, Alija Vatrenjak 7000 m. Ostali članovi: Mukrim Šišić, Senad Kreso, Muhamed Šišić, Miran Karabašić, Muhamed Gafić, Ramiz Bisić, Dženamir Abaza, Dan Damon (Engleska)

2006 - 8.000 metara

• Uhuru Peak (5895 m), Kilimanjaro (PD “Pobeda” Beograd): Adnan Hodžić, Dragan Markelić – pristup na vrh
• Mount Manso (5557 m), Ande: Goran Rokolj – pristup na vrh
• Alpinistička ekspedicija “Čo Oju” Himalaja, (“Extreme Summit Team” Beograd): Petar Pećanac – pristup na vrh. Ovo je prvi uspon jednog alpiniste iz Bosne i Hercegovine na vrh iznad 8.000 m.

2007 - Mount Everest

Alpinistička ekspedicija Everest 2007, Himalaji (EST Beograd). Uspon sjevernim grebenom na Mount Everest (8.848 m) izvršio Petar Pećanac Ovo je prvi uspon bosanskohercegovačkog planinara na najviši vrh svijeta.

2010 - Mount Everest

Ekspedicija Himalaja “Everest Tibet 2010”, (“Summitclimb.com”). Sjevernim grebenom, Fikret Karačić pristupio na vrh Mount Everest (8.848 m).

2012 - Mount Everest

• Himalaja, ekspedicija “Eco-Everest Expedition Spring 2012” (“Asian Trekking's Expedition Teams.”) na Himalaje:

Island Peak (6189 m), Naim Logić – pristup na vrh

Mount Everest (8848 m), Naim Logić iz Everest Base Camp via South Col Route, pristupio na vrh.

2015 - Sedam vrhova

Mount Vinson, Antartika – 4897 m (7.1.2015.). Usponom na ovaj vrh, Naim Logić je prvi i jedini bosanskohercegovački alpinista koji je kompletirao listu najviših vrhova sedam kontinenata.

2023 - Mount Everest

Dana 17.05.2023. u 08:21 (po lokalnom vremenu), alpinista, planinar, triatlonac, ironman, norseman, humanista, Tomislav Cvitanušić ostvario je uspon na najviši vrh svijeta Mount Everest (8848 m/nv). Bio je to četvrti uspon na najviši vrh svijeta, nakon Petra Pećanca, Naima Logića i Fikreta Karačića.