Mujo Mulaosmanović

Mujo Mulaosmanović, rođen u Sarajevu, je bosanskohercegovački alpinista, član Planinarskog društva Željezničar. Na drugoj godini studija, 1975. god. počeo je trenirati alpinizma. Četiri godine kasnije, u julu mjesecu 1979. god, Mujo Mulaosmanović i Branimir Maltarić - Buco postali su prvi bosanskohercegovački alpinisti koji su ostvaril uspon na vrh viši od 7.000 m.nv. ^[1] Ovaj uspjeh ostvarili su penjući se na Vrh Korženjevske u Pamiru. Time je Mulaosmanović za samo četiri godine od početka penjanja ostvario veliki lični napredak u sportu koji je volio, i istovremeno pomjerio granice bosanskohercegovačkog alpinizma.^[2] Ovo je inače bio i prvi jugoslovenski uspon na ovaj vrh.

U Bosni i Hercegovini najviše vremena provodio je na Prenju koji je bio jako atraktivan zimi. Boravio je ponekad neprekidnoa po 20 dana ili uzastopno po desetak vikenda.^[3] Vrh Matterhorn u historiji alpinizma uživa kultni status i uspon na ovaj vrh je nezaobilazna stepenica na putu razvoja svakog alpiniste koji stremi vrhunskim rezultatima. Mujo Mulaosmanović uspon je ostvario sa članovima matičnog društva PD Željezničar iz Sarajeva u pozamljenim derezama, jer su njegove nestale u provalijama Matterhorna.

Nova šansa ukazala se 1979 g. Te godine Planinarski savez Jugoslavije je organizovao ekspediciju na Pamir u trajanju od 33 dana. Branimirom Maltarić (PD Bukovik - Sarajevo) i Mujo Mulaosmanović su se prijavili i bili primljeni. Ekspedicije "Pamir 79" se sastojala od 12 penjača iz Slovenije i dva iz Bosne i Hercegovine.

Tri godine ranije Branimir Maltarić, kao član Prve bosanskohercegovačke ekspedicije u Pamir bio je na domaku vrha. Tu ga je, zajedno sa Erolom Čolakovićem lavina povukla 200 m. naniže nakon čega su morali odustati.^[4]

Uspon

U Moskvi je Maltarić stupio u kontakt sa alpinistom s kojim je bio na tom prvom pokušaju 1976. godine. Tada se bosanskohercegovački dio ekspedicije 17. jula 1979. odvojio se od ostatka Jugoslovenske ekspedicije "Pamir 79" i uputio avionom do Osha drugog po veličini grada u Kirgistanu. Autobusom su se prebacili do centralong baznog logora koji je na 4.000 m. nv. Tu su obavili aklimatizaciju sa nekoliko uspona, tako da su teži problemi sa visinom izbjegnuti.

Uspon je počeo 26.07.1979. sa dvadesetak kilograma hrane i opreme i u društvu trojice sovjetskih alpinista, pravcem kojim su do tad prošle samo četiri grupe. Prvi dan završio se olujnim vremenom. Nakon savladanih 1200 m. visine, noć su proveli stisnuti u šatoru na 5.200 m. Nakon četiri dana, sada već bez hrane i sa ispoljenim simptomima visinske bolesti, po četvrti put je postavljen bivak, ovaj put na visini 6.800 m.

Peti dan nije se razlikovao od prehodnog. Popodne, na manjoj zaravni ispod pretposljednjeg vrha u grebenu, podigli su šator na visini 7000 m. Zbog nevremena, sovjetski penjači su odlučili prekinuti daljnji uspon. Mulaosmanović nije pristao, i na njegovu sreću nevrijeme je prestalo, a pojavilo se sunce. Nakon još 5 sati uspona, u 20h, 30.07.1979. stajali su sva petorica na vrhu. Bio je to prvi bosanskohercegovački vrh preko 7.000 metara.

Reference

^ "Mujo Mulaosmanovic, the first Bosnian who climbed a 7,000 meters tall Peak". Sarajevo Times , 17.03. 2018. Pristupljeno 15. 2. 2020.
^ "Vremeplov: Prvi BiH sedamtisućnjak". ZONE 2000. Arhivirano s originala, 11. 10. 2020. Pristupljeno 15. 2. 2020.
^ Mujo Mulaosmanović, prvi Bosanac koji je osvojio vrh od 7.000 metara - Radio Sarajevo
^ "Branimir Maltarić: Vrh Korženjevska - NAŠE PLANINE, Revija PSH i PSBiH, 11-12, 1977" (PDF). Pristupljeno 15. 2. 2020.

[Mujo-1] "Mujo Mulaosmanovic, the first Bosnian who climbed a 7,000 meters tall Peak". Sarajevo Times , 17.03. 2018. Pristupljeno 15. 2. 2020.

[MM-2] "Vremeplov: Prvi BiH sedamtisućnjak". ZONE 2000. Arhivirano s originala, 11. 10. 2020. Pristupljeno 15. 2. 2020.

[3] Mujo Mulaosmanović, prvi Bosanac koji je osvojio vrh od 7.000 metara - Radio Sarajevo

[Maltarić-4] "Branimir Maltarić: Vrh Korženjevska - NAŠE PLANINE, Revija PSH i PSBiH, 11-12, 1977" (PDF). Pristupljeno 15. 2. 2020.

[1]

[2]

[3]

[4]