Stane Belak

Stane Belak (Ljubljana, 13 novembra 1940. - Mala Mojstrovka, 24. decembra 1995.), bio je jedan od najboljih jugoslavenskih i slovenskih alpinista svoga vremena. Poznat je po prvom usponu jednog alpiniste u Jugoslaviji na vrh visine preko 8.000 m. Belak je i jedan od četvorice alpinista (ostala trojica su:Andrej Štremfelj, Jernej Zaplotnik i Stipe Božić) članova jugoslavenske ekspedicije na Mount Everest 1979. god. koji su se popeli na vrh. Njegovi brojni usponi svrstavali su ga među najpoznatije slovenske alpiniste.

Stane Belak - Šrauf
Stane Belak.jpg
Rođenje (1940-11-13) 13. novembar 1940.
Smrt24. decembar 1995(1995-12-24) (55 godina)
NacionalnostSlovenac
Zanimanjemašinski tehničar, alpinista, planinarski vodič, Gorska služba spašavanja
Poznat(a) poPrvi jugoslavenski (slovenski) uspon na vrh preko 8.000 m. Uspon na Mount Everest 1979.[1]
Nagrobnik Staneta Belaka - Šraufa na groblju na Blejski Dobravi

Po zanimanju je bio mašinski tehničar, vođa razvoja bolničke opreme u Zavodu za rehabilitaciju invalida Soča u Ljubljani. Živio je u Kamniku, kasnije u Gmajnici kod Komende. Planinariti je počeo 1960. god. Ispenjao je preko hiljadu alpinističkih smjerova, od toga preko 60 prvenstvenih, u različitim vremenskim uslovima, na planinama Slovenije i inostranstva. Bio je i vodič nekoliko uspona, od kojih je poznat prvi jugoslavenski uspon 1985. god na sjevernoj stijeni Eigerja. Godine 1992. doživio je težak pad na triglavskoj sjevernoj stijeni.

Belak je učestvovao u 18 ekspedicija ili izvidnica kao član ili vođa u Himalajima, Karakorumu, Hindukušu i Andama: Hindukuš 1968 i 1970, Makalu 1972, Kangbačen 1974 (vrh), Makalu 1975 (vrh), Everest izvidnica 1978, Everest 1979 (vrh), škola v Manangu 1980, Daulagiri - izvidnica 1981, Daulagiri 1981 (južna stijena), Gangapurna 1983 (vrh), Daulagiri 1985 i 1986, Aconcagua 1986, Daulagiri 1987, K2 1988, Šiša Pangma 1989, Ganeš – izvidnica 1994.[2]

Stane Belak smrtno je stradao pod Malom Mojstrovkom pod udarom lavine.[3] Posthumno je 1997. izašlo njegovo autobiografsko djelo Veliki dani.

HimalajiUredi

Bio je član šeste jugoslavenske alpinistične ekspedicije na Himalaje u periodu od 11. avgusta do 12. novembra 1975. Cilj ekspedicije je bio 8.462 metra visoki Makalu, dio lanca Himalaja. Ekspedicija je predstavljala do tada najveći uspjeh jugoslavenskog alpinizma u Himalajima.[4] Stane Belak i Marjan Manfreda (bez dodatnog kisika, što je tada bio svjetski visinski rekord) 6. oktobra 1975, po južnoj stijeni i prvenstvenom smjeru, izveli su uspon na vrh u prvom pokušaju i time ostvarili cilj ekspedicije. Bio je to prvi uspon na vrh preko 8.000 m. jugoslavenskih alpinista.[5]

Učestvovao je u Jugoslavenskoj ekspediciji na Mount Everest 1979. god. Navez u kojem su bili Stane Belak, Stipe Božić i Šerpas Ang Phu na vrh su izašli negdje oko 14:30h. Kako su bila trojica u navezu, pa time i nešto sporiji, nije bilo dovoljno vremena za siguran silazak do Logora 4. i ostali su na otvorenom, na visini od 8.400 metara. To je inače bio i najviši bivak kojeg je čovjek preživio bez šatora i spavaće vreće. Pri povratku Ang Phu je poginuo.

PriznanjaUredi

  • Zlatna značka Planinskog saveza Jugoslavije (1969),
  • Zlatni znak Planinskog saveza Slovenije (1975, 1978, 1979),
  • Ziherlova plaketa 1974. kao priznanje za vrhunska dostignuća u području sporta
  • Ordenom zasluga za narod, sa zlatnom zvijezdom, za uspjehe ekspedicije na Makalu
  • Bloudkova nagrada za članove ekspedicije na Makalu, najveće republičko priznanje iz oblasti sporta
  • Bloudkova nagrada za članove ekspedicije na Mount Everest

ReferenceUredi

  1. ^ Lista Everest penjača u 20-om stoljeću - Himal Mandap
  2. ^ Stane Belak - gore- ljuđe(sl)
  3. ^ Stane Belak - Šrauf - Kamniško-Komendski biografski leksikon(sl)
  4. ^ "Aleš Kunaver - MAKALU". Pristupljeno 15. 9. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ "SEDAM JUGOSLAVENSKIH HIMALAJSKIH EKSPEDICIJA". HRVATSKI PLANINAR. Pristupljeno 15. 9. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)