Drago Šefer
Drago Šefer (1908 - 1996. god) pripada uskom krugu bosanskohercegovačkih planinara koji su u periodu od desetak godina pred Drugi svjetski rat izveli prve alpinističke uspone na vrhove Romanije, Prenja, Čvrsnice i ostalih planina Bosne i Hercegovine.[1]
Drago Šefer i Vojo Ilić u novembru 1929. godine ispenjali su prvi alpinistički smjer (I stijena drugog tornja) u Bosni i Hercegovini i to u Djevojačkim stijenama (Đevi) na Romaniji. Penjanje su ostvarili improvizovanom opremom, a prvi put su malo kvalitetniju opremu dobili 1932. god. od Draginog brata iz Beča: cepin, 30-metarsko uže od 10 mm, tri karabinera, čekić i penjačice.
Godinu dana kasnije njih dvojica su izveli prvi uspon u zimskim uslovima na Prenj. Izveli su ga na skijama iz doline Idbra. Nakon bivaka u Tisovici po lošem vremenu prebacili su se do Jezerca i spustili niz Boračku Dragu.
Godine 1934. opet su na Romaniji ispenjali Centralni smjer.
Šefer i Drago Šaraba su 1935 na Đevi ispenjali novi smjer, koji teče lijevo od drugog tornja i kroz kamin sa zaglavljenim kamenom izašli na vrh.
Godine 1936. godine zajedno sa Jakovom Gaonom dva puta je neuspješno pokušavao prvi zimski uspon na Lupoglav, kultni vrh alpinizma u Bosni i Hercegovini.[2] Uprkos velikoj želji nisu uspjeli jer je vrh sa svih strana okovan tvrdim strmim ledom. Imali su i dosta sreće jer je bilo i padova i leta niz led. Daleki, teško dostupni, čak i rijetko vidljivi vrh bio je želja mnogih alpinista, ali ga dugo niko nije uspio zimi osvojiti. Ostao je neosvojiv do 1970. godine. Uspon su ostvarili Ilija Dilber, tada jedan od najboljih BiH alpinista, Zijah Jajatović mladi i perspektivni alpinista, student DIF-a, i Milorad Stjepanović, najmlađi član naveze. Pri povratku sva trojica su smrtno stradali.
Iste te godine Šefer i Šaraba u sjevernoj stijeni Otiša na Prenju (u lijevom dijelu) izveli su prvi smjer.[3]
Godine 1938. god. Šefer je ispenjao solo uspon po jugoistočnom bridu kroz okno u Lupoglavu, a sa Jakovom Gaonom prvi zimski uspon na Osobac na Prenju.[4]
Godine 1935. god Šefer je pri PD Prijatelj prirode osnovao alpinistički odsjek koji se nije održao, i to iz dva razloga. Prvi je taj što ga ni matično društvo nije podržalo, a drugi nesloga penjača. U svojoj knjizi sjećanja, Šefer je napisao:
- Individualizam i ljubomora nisu nam dali da se ujedinimo i zajednički djelujemo. - Drago Šefer - "Planinarski zapisi" - Planinarski savez Bosne i Hercegovine, 1984. godine.[5]
Poslije penzionisnja preselio se u Makarsku gdje je 1974 god. obnovio rad PD Biokova, i život završio kao njegov počasni predsjednik.[6]
