Herbert Hoover

Herbert Clark Hoover bio je američki rudarski inženjer, humanitarni aktivist i političar, najpoznatiji po tome što je bio 31. predsjednik SAD-a, odnosno po tome što je za vrijeme njegovog mandata izbila Velika ekonomska kriza.

Herbert C. Hoover
31. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država
Vrijeme na dužnosti 4. mart 1929 – 4. mart 1933.
Prethodnik	Calvin Coolidge
Nasljednik	Franklin D. Roosevelt
Lični podaci
Rođenje	Herbert Clark Hoover 10. august 1874. West Branch, Iowa
Smrt	20. oktobar 1964(1964-10-20) (90 godina) New York City, New York
Nacionalnost	Amerikanac
Politička stranka	Republikanska stranka
Djeca	Herbert Hoover, Jr. Allan Hoover
Obrazovanje	George Fox University Stanford University
Vjera	Kvekeri
Potpis

Rani život

Rođen je u kvekerskoj porodici njemačkog porijekla. U djetinjstvu su mu umrla oba roditelja, pa se preselio kod svog dajdže u Oregon, gdje je, radeći kao pomoćnik u njegovoj građevinskoj kompaniji, stekao sklonost prema inženjerstvu.

Godine 1891. Hoover je bio član prve klase studenata na novootvorenom univerzitetu Stanford u Kaliforniji. Tamo je stekao prvo političko iskustvo kao predsjednik studentskog odbora, ali pokazao i administrativne sposobnosti kao voditelj studentskih finansija.

Godine 1895. Hoover je diplomirao geologiju, te je nakon bezuspješnih pokušaja da kao rudarski inženjer nađe posao u Americi unajmljen od britanske rudarske kompanije Bewick, Mering & Co. Godine 1897. ta ga je kompanija poslala u Zapadnu Australiju, gdje je vodio njihove rudnike. 1899. godine poslan je da nadgleda rudnike uglja u Kini.

Prije odlaska u Kinu Hoover je oženio bankarsku kći Lou Henry. Nakon što su Hooverovi došli u Kinu, tamo je izbio Bokserski ustanak. Hoover je morao prekinuti rad u rudniku kako bi se od pobunjenika, zajedno sa stotinama zapadnjaka, sklonio u Tientsin pod zaštitu malog garnizona sastavljenog od raznih evropskih vojski. Hoover je tamo svoje inženjerske vještine stavio na raspolaganje braniocima, te organizirao fortifikaciju garnizona. Istovremeno su se i on i supruga prvi put susreli s raznim logističkim i drugim problemima koji muče civilno stanovništvo za vrijeme rata.

Hooverovi su izbavljeni, a bokserski ustanak krvavo ugušen. Godine 1901. Hoover se vratio u Kinu kako bi i dalje nadgledao rad u rudniku. Po povratku u SAD nastavio je raditi kao rudarski inženjer, te stekao veliki ugled zbog svojih inovacija kojima je bitno poboljšana efikasnost u radu rudnika.

Hooverovi su s vremenom zaradili dovoljno novaca da se počnu baviti onime što ih je daleko više zaokupljalo - humanitarnim radom. Pri tome je Hoover ponovo pokazao izvrsne organizacijske sposobnosti. Prva prilika za to bilo je izbijanje Prvog svjetskog rata.

Hoover je prvo organizirao spektakularnu evakuaciju američkih državljana iz zaraćenih evropskih država, a potom se stavio na čelo Komisije za pomoć Belgiji, čiji je cilj bio nahraniti stanovništvo te države pod njemačkom okupacijom. Njegove aktivnosti, uključujući cijeli niz diplomatskih misija, učinile su ga jednim od najuglednijih ličnosti tadašnjeg svijeta.

Politička karijera

Hoover (lijevo) s predsjednikom Warrenom Hardingom na bejzbol utakmici, 1921.

Godine 1917, nakon što su SAD ušle u rat, Hooverov talent za administraciju prepoznao je i predsjednik Woodrow Wilson. Hoover je imenovan načelnikom federalne Uprave za ishranu, te se iskazao time što je spriječio ratom izazvane poremećaje na američkom tržištu prehrambenih proizvoda.

Nakon završetka rata, Hoover je otišao u Evropu na čelu Američke misije za pomoć, humanitarne organizacije kojoj je svrha bila zaustaviti ratom izazvanu glad u Srednjoj Evropi. Kasnije je misija nastavila rad u boljševičkoj Rusiji, gdje je početkom 1920-ih izbila velika glad izazvana građanskim ratom. Hoover je to vrijeme proveo skupljajući sve dostupne dokumente, novinske članke i druge podatke o Prvom svjetskom ratu, te se Hooverova biblioteka smatra jednim od najvrednijih izvora za historiju Evrope u tom periodu.

Iako su neki krugovi u američkoj Demokratskoj stranci prije izbora 1920. godine bili razmišljali o Hooveru kao predsjedničkom kandidatu, on se umjesto toga izjasnio kao pristaša republikanca Warrena G. Hardinga. Nakon što je izabran, Harding ga je imenovao sekretarom za trgovinu u njegovoj administraciji.

Hoover se vrlo brzo nametnuo kao jedan od najuglednijih i najsposobnijih članova Hardingove, a potom i Coolidgeove administracije. Napustivši stav svojih prethodnika, koji su u velikim kompanijama vidjeli neprijatelje, Hoover je Ministarstvo trgovine transformirao u tijelo koje je, po njegovoj zamisli, trebalo sarađivati s američkim poslovnim svijetom. U tu svrhu uložio je veliki napor da se promovira slobodna trgovina, odnosno američki proizvodi po svijetu.

Dok je takva praksa bila u skladu s tada dominantnom laissez faire ideologijom republikanskih administracija, Hoover je također poticao i progresivne reforme. Tako su uvedeni proizvodni standardi u cijelom nizu industrija, uključujući radio i avijaciju. Hoover se javnosti konačno nametnuo nakon velike poplave Mississippija 1927. Tada je uspješno rukovodio naporima da se zaustavi poplava, spriječi izbijanje epidemija i zbrinu izbjeglice.

Nakon što je Coolidge najavio povlačenje iz Bijele kuće, Hoover je 1928. na republikanskoj izbornoj konvenciji glatko osvojio predsjedničku nominaciju. Demokratima je, uz podjele po pitanju prohibicije, problem predstavljala i katolička vjera njihovog kandidata Ala Smitha, zbog čega je Hoover na izborima dobio i antikatoličke glasove tradicionalno demokratskog Juga. Ipak, najvažnije od svega bilo je izvrsno stanje američke ekonomije koja je tada bila na vrhuncu, što je Hooveru omogućilo jednu od najuvjerljivijih pobjeda u historiji američkih predsjedničkih izbora.

Hooverova inauguracija.

Hoover je pri dolasku u Bijelu kuću 1929. godine imao ambiciozne planove da nezaustavljivi rast američke ekonomije iskoristi u svrhu raznih socijalnih reformi, kao i da se obračuna s organiziranim kriminalom, pri čemu je kao posebna meta određen Al Capone u Chicagu. Pri tome se Hoover hvalio da će SAD uskoro biti u stanju ukloniti i siromaštvo sa svojih ulica.

Samo nekoliko mjeseci kasnije taj je ambiciozni program propao s krahom njujorške berze i početkom Velike depresije. U početku je Hoover, u skladu s tada postojećim ekonomskim teorijama, vjerovao da je u pitanju ciklični poremećaj, te ga je nastojao riješiti organizirajući pregovore između vodećih firmi, sindikata, a sa što manje državne intervencije, koju je držao nespojivom s američkim načinom života i vrijednostima.

Međutim, godine 1930. velika suša, kao i čvrsta monetaristička politika Federalnih rezervi izazvali su deflaciju, a s njom i galopirajuću nezaposlenost. Hoover je, suočen s gubitkom prihoda, povećao poreze i carine, a dvije godine kasnije, nakon kraha većine banaka u svijetu i nastavka krize, uveo još veće poreze - dotada nezapamćene u historiji SAD-a. Istovremeno je nezaposlenost nastavila rasti, uključujući i siromaštvo među sve većim dijelovima stanovništva.

Iako je Hoover dio tako prikupljenih sredstava iskoristio kako bi započeo prvi federalni program naknade za nezaposlene, odnosno javne radove, vrlo brzo je postao jedan od najnepopularnijih predsjednika u historiji SAD-a. To je iskoristio demokratski kandidat Franklin Delano Roosevelt i 1932. Hooveru na izborima nanio poraz - još spektakularniji od Hooverove pobjede 4 godine ranije.

Hoover u ovalnom uredu s Tedom Joslinom, 1932.

Hoovera su njegovi savremenici smatrali jednim od najodgovornijih za dotad nezapamćenu ekonomsku katastrofu i zbog toga je, između ostalog, Republikanska stranka morala čekati skoro 20 godina prije nego što bi njen kandidat mogao zakoračiti u Bijelu kuću. Moderni historičari, pak, smatraju da je zapravo Hoover započeo program oporavka, koji će novi predsjednik Roosevelt pripisati sebi pod nazivom New Deal.

S druge strane, Hoover je nakon napuštanja Bijele kuće postao jedan od najžešćih kritičara New Deala, smatrajući ga napadom na tradicionalne američke slobode te uvođenjem elemenata fašizma i socijalizma u američki način života. Međutim, 1938. godine Hoover se prilikom posjeta Evropi sreo s Adolfom Hitlerom, koji je na njega ostavio snažan utisak. Dvije godine kasnije, nakon izbijanja Drugog svjetskog rata i pada Francuske, na republikanskoj izbornoj konvenciji 1940. zalagao se za dobre odnose s nacističkom Njemačkom, smatrajući da je ona praktički dobila rat.

Uprkos tako lošoj prognozi, Hoover je 1947. ponovo dobio javnu službu kada ga je predsjednik Truman imenovao predsjednikom Komisije za reformu federalne uprave. 1953. na isto će ga mjesto postaviti i predsjednik Eisenhower.

Hoover se, osim politikom, bavio i pisanjem knjiga, te je tako, između ostalog, postao jedini predsjednik koji je ikada napisao biografiju drugog predsjednika (Wilsona). Na pisanju svoje posljednje knjige zatekla ga je i smrt kao jednog od najdugovječnijih američkih predsjednika.

Vanjski linkovi

• Herbert Hoover Presidential Library
• Hoover Presidential Library Association
• Hoover and Agricola
• Inaugural Address
• Audio clips of Hoover's speeches
• White House Biography Arhivirano 17. 1. 2009. na Wayback Machine
• American President.org Biography
• Herbert Hoover First State of the Union Address Arhivirano 11. 2. 2007. na Wayback Machine
• Herbert Hoover Second State of the Union Address Arhivirano 11. 2. 2007. na Wayback Machine
• Herbert Hoover Third State of the Union Address Arhivirano 11. 2. 2007. na Wayback Machine
• Herbert Hoover Fourth State of the Union Address Arhivirano 11. 2. 2007. na Wayback Machine
• Herbert Hoover Links
• Medical and Health history of Herbert Hoover
• Brief Synapse of Herbert Hoover
• Claus Bernet: Herbert Hoover, in: BBKL, 30, 2009, 644-653: http://www.bautz.de/bbkl/h/hoover_h_c.shtml