Wikipedia

Fibrinogen

Fibrinogen (faktor I) je glikoproteinski kompleks, napravljen u jetri, koji cirkulira u krvi svih kičmenjaka.[1] Tokom ozljede tkiva i krvnih sudova, enzimski se pretvara trombin u fibrinu, a zatim u krvni ugrušak na bazi fibrina. Ugrušci fibrina primarno funkcioniraju tako da začepe krvne sudove, kako bi zaustavili krvarenje. Fibrin se također veže i smanjuje aktivnost trombina. Ova aktivnost, koja se ponekad naziva i antitrombin I, ograničava zgrušavanje.[2] Fibrin također posreduje u širenju krvi trombocita i endotelnih ćelija, proliferacije tkiva fibroblasta, formiranje kapilarnih cijevi i angiogeneze i na taj način podstiče revaskularizaciju i zarastanje rana.[3]

Porodica lanaca fibrinogena alfa/beta
Kristalna struktura nativnog pilećeg fibrinogena sa dva različita vezana liganda
Identifikatori
SimbolFib_alpha
C-domen fibrinogena alfa
Identifikatori
SimbolFibrinogen_aC
Identifikatori
SimbolFibrinogen C

Struktura uredi

 
Uobičajene izoforme fibrinogena
. Vrh: γA/γ' sadži obični γ lanac (poznat kao γA) i rijetki γ' lanac, koji je produženiwhich has an extended C-terminal. Dno: varijanta koja sadrži izoforme AαE, na mjestu mnogo uobičajenije Aα.
Ova kombinacija AαE/AαE ima produžene C-terminale (αEC) i masu od 420 kDa, koja je teža od tipskog fibrinogena.[4] Click to see the extended description.
 
Ljudski fibrinogen: Aα lanci (cijan), Bβ lanci (crveni), γA lanci (ružičasti), kalcij (zeleni), ugljikohidrati (narandžasti).
FpA: fibrinopeptidi A.
FpB: fibrinopeptidi B.
αC: Aα lanac C-terminalnog domena.
D: D domen
E: E domen
 
Ljudski fibrinogen (PDB: 3GHG). Boje su iste kao na gornjoj slici. Disulfidne veze su takođe prikazane (označene žutom bojom). Dijelovi stvarne strukture su neriješeni: naprimjer, C-terminali Aα lanaca su prekratki.

Aα, Bβ i γ lanci su transkribirani i prevedeni koordinatno na endoplazmatski retikulum (ER), pri čemu se njihovi peptidni lanci prenose u ER dok se dijelovi njihovih signalnih peptida uklanjaju. Unutar ER-a, tri lanca su inicijalno sastavljena u Aαγ i Bβγ dimere, zatim u AαBβγ trimere, i na kraju u (AαBβγ)2 heksimere, tj. dva AαBβγ trimera spojena brojnim disulfidnim vezama. Heksimer se prenosi u Golgijev aparat, gdje je glikozilira, ihidroksilira, sulfonira i fosforilizira u obliku zrelog fibrinogenskog glikoproteina koji se luči u krv. Zreli fibrinogen raspoređen je kao duga fleksibilna proteinska sekvenca od tri čvorića spojena vrlo tankom niti za koju se procjenjuje da ima promjer između 8 i 15 Ångstrema (Å). Dva krajnja čvorića (nazvana D područja ili domeni) slična su po tome što se sastoje od Bβ i γ lanaca, dok se središnji nešto manji čvor (nazvan E regija ili domen) sastoji od dva isprepletena Aα alfa lanca. Mjerenja dužine sjene pokazuju da su promjeri čvorova u rasponu od 50 do 70 Å. Dužina osušene molekule je 475 ± 25 Å.[5]

Molekula fibrinogena cirkulira kao topljivi plazmatski glikoprotein s tipskom molekulskom težinom (ovisno o sadržaju sekvenci Aα, AαE i γ u odnosu na γ 'lance) od ~ 340-400  kDa. Ima oblik nalik na štap dimenzija 9 × 47,5 × 6 nm i ima negativan neto naboj pri fiziološkom pH (njegova izoelektrična tačka je pH 5,8). [6][7] Normalna koncentracija fibrinogena u krvnoj plazmi je 150–400 mg/dl, pri čemu su razine znatno ispod ili iznad ovog raspona povezane s patološkim krvarenjem i/ili trombozom. Fibrinogen ima poluživot u opticaju od ~4 dana.

Reference uredi

  1. ^ Yong J, Doolittle RF (2003). "The evolution of vertebrate blood coagulation as viewed from a comparison of puffer fish and sea squirt genomes". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 100 (13): 7527–7532. Bibcode:2003PNAS..100.7527J. doi:10.1073/pnas.0932632100. ISSN 0027-8424. PMC 164620. PMID 12808152.
  2. ^ de Moerloose P, Casini A, Neerman-Arbez M (2013). "Congenital fibrinogen disorders: an update". Seminars in Thrombosis and Hemostasis. 39 (6): 585–95. doi:10.1055/s-0033-1349222. PMID 23852822.
  3. ^ Mosesson MW (2005). "Fibrinogen and fibrin structure and functions". Journal of Thrombosis and Haemostasis. 3 (8): 1894–904. doi:10.1111/j.1538-7836.2005.01365.x. PMID 16102057. S2CID 22077267.
  4. ^ Topaz O, et al. (2018). Cardiovascular thrombus. Academic Press. str. 31–43. ISBN 9780128126165.
  5. ^ Hall CE, Slayter HS (January 1959). "The fibrinogen molecule: its size, shape, and mode of polymerization". The Journal of Biophysical and Biochemical Cytology. 5 (1): 11–6. doi:10.1083/jcb.5.1.11. PMC 2224630. PMID 13630928.
  6. ^ Marucco A, Fenoglio I, Turci F, Fubini B (2013). "Interaction of fibrinogen and albumin with titanium dioxide nanoparticles of different crystalline phases" (PDF). Journal of Physics. Conference Series. 429 (1): 012014. Bibcode:2013JPhCS.429a2014M. doi:10.1088/1742-6596/429/1/012014. hdl:2318/130247. Pristupljeno 24 May 2014.
  7. ^ Cieśla M, Adamczyk Z, Barbasz J, Wasilewska M (2013). "Mechanisms of fibrinogen adsorption at solid substrates at lower pH". Langmuir: The ACS Journal of Surfaces and Colloids. 29 (23): 7005–16. doi:10.1021/la4012789. PMID 23621148.

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Fibrinogen&oldid=3348353"