Dan pobjede nad fašizmom

Dan pobjede nad fašizmom,^[a] 9. maj ili samo Dan pobjede, praznik je koji obilježava pobjedu Sovjetskog saveza nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu. Prvi put je inauguriran u 16^[b] republika Sovjetskog saveza nakon potpisivanja predaje Nijemaca u kasno večer na 8. maj 1945. godine. Ovaj praznik većinom se slavi kao državni praznik u istočnoj Evropi, u bivšim sovjetskim republikama: Armeniji, Azerbejdžanu, Gruziji, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Ukrajini i Bjelorusija. Osim ovih zemalja državni praznik je i u Guernseyju, Jerseyju, Crnoj Gori i Srbiji. Dan pobjede se, zbog vremenske razlike u Francuskoj (francuski: Fête de la Victoire) slavi 8. maja, kao i u Slovačkoj i Češkoj. U Bosni i Hercegovini je entitetski praznik u Republici Srpskoj.^[1] Državni je praznik bio i u SFRJ, Istočnoj Njemačkoj i Poljskoj.

Historija

Maršal Georgij Žukov čita tekst njemačke kapitulacije. Sa njegove desne strane sjedi maršal Arthur Tedder.

Wilhelm Keitel potpisuje dokument o bezuslovnoj predaji njemačkih vojnih snaga.

Njemačka bezuslovna predaja potpisana je dva puta. Početni dokument je potpisan u Reimsu 7. maja 1945. godine, a potpisnici su bili: Alfred Jodl (šef štaba njemačke Vrhovne komande Wehrmachta - OKW-a) za nacističku Njemačku, Walter Bedell Smith, u ime Vrhovnog komandanta savezničkih ekspedicijskih snaga, i Ivan Susloparov, u ime Sovjetske vrhovne komande, u prisustvu francuskog general-majora Françoisa Seveza kao zvaničnog svjedoka. Pošto se sovjetska vrhovna komanda nije složila s tekstom predaje i zato što Susloparov (relativno nisko rangirani službenik) nije bio ovlašten da potpiše ovaj dokument, SSSR je zatražio da se u Berlinu potpiše drugi, izmijenjeni tekst predaje. Josif Staljin je izjavio da Sovjetski Savez smatra da je tekst predaje u Reimsu uvodni dokument, a Dwight Eisenhower se odmah složio s tim. Drugi argument je bio da su neki njemački vojnici smatrali da predaja u Reimsu predstavlja samo predaju zapadnim saveznicima, dok su se borbe nastavile na istoku, posebno u Pragu.^[2]

Prema izjavi Staljina

Danas, u Reimsu, Nemci su potpisali preliminarni akt o bezuslovnoj predaji. Glavni doprinos, međutim, ucinili su sovjetski ljudi, a ne saveznici, stoga kapitulacija mora biti potpisana pred vrhovnom komandom svih zemalja anti-Hitlerove koalicije, a ne samo pred vrhovnom komandom saveznika. Sile. Štaviše, ne slažem se da predaja nije potpisana u Berlinu, koji je bio centar nacističke agresije. Dogovorili smo se sa saveznicima da se Reimsov protokol smatra preliminarnim.

Druga ceremonija predaje organizovana je u sačuvanom dvorcu u predgrađu Berlina kasno 8. maja, kada je već bio 9. maj u Moskvi zbog razlike u vremenskim zonama. Maršal Wilhelm Keitel, šef OKW-a, potpisao je završni tekst njemačke bezuslovne predaje, koji je potpisao i maršal Georgij Žukov, u ime Vrhovnog zapovjedništva Crvene armije, i šefa vazduhoplovnih snaga Arthura Teddera, u ime Savezničkih ekspedicionih snaga, u prisustvu generala Carla Spaatza i generala Jean de Lattre de Tassigny, kao svjedoka. Predaja je potpisana u štabu sovjetske vojske u Berlinu-Karlshorstu. I engleska i ruska verzija teksta predaje potpisanih u Berlinu smatraju su autentičnim tekstovima. Izmijenjeni berlinski tekst predaje se razlikovao od uvodnog teksta potpisanog u Reimsu, u kojem se izričito propisuje potpuno razoružanje svih njemačkih vojnih snaga, te predaja oružja lokalnim savezničkim vojnim komandantima.

I reimski i berlinski tekstovi predaje propisali su da snage pod njemačkom kontrolom prestaju sa aktivnim vojnim operacijama u 23:01 sati CET 8. maja 1945. Međutim, zbog razlike u srednjoevropskim i moskovskim vremenskim zonama, kraj rata se slavi 9. maja u SSSR-u i većini post-sovjetskih zemalja.

U spomen na pobjedu u ratu, svečana Parada pobjede u Moskvi održana je 24. juna 1945. u sovjetskoj prijestolnici.

Proslava

Tokom postojanja SSSR-a, 9. maj proslavljan je širom države i zemalja istočnog bloka. Iako je praznik uveden u mnoge sovjetske republike između 1946. i 1950. godine, tek je 1963. postao praznik u Ukrajinskoj SSR. Proslava Dana pobjede nastavila se i u kasnijim godinama. Rat je postao tema velike važnosti u filmu, književnosti, historiji i umjetnosti. Ritual proslave postepeno je dobio specifičan karakter s nekoliko sličnih elemenata: ceremonijalni sastanci, govori, predavanja, primanja i vatromet. Proslava ovog dana popraćena je i vojnim paradama i demonstracijama sile karakterističnim za Sovjetski savez ali i za post-sovjetsku Rusiju.

Napomene

^ ruski: День Победы
ukrajinski: День Перемоги
bjeloruski: Дзень Перамогі
arapski: عيد النصر, ʿīd al-Naṣir
^ Sovjetski savez sastojao se od 16 republika na dan 8. maj 1945. godine. Karelo-Finska SSSR prestala je postojati 1956, kada joj je degradiran status na autonomnu republiku Ruske SFSR.

Reference

^ "Neradni dani u Republici Srpskoj". paragraf.ba. Arhivirano s originala, 6. 3. 2018. Pristupljeno 10. 3. 2018.
^ Zhukov, Georgy (2002). Memoirs (jezik: ruski). Olma-Press. str. 329.

Vanjski linkovi

Dan pobjede nad fašizmom na Wikimedia Commonsu

[NameUkrRusetcVD-1] ruski: День Победы
ukrajinski: День Перемоги
bjeloruski: Дзень Перамогі
arapski: عيد النصر, ʿīd al-Naṣir

[2] Sovjetski savez sastojao se od 16 republika na dan 8. maj 1945. godine. Karelo-Finska SSSR prestala je postojati 1956, kada joj je degradiran status na autonomnu republiku Ruske SFSR.

[3] "Neradni dani u Republici Srpskoj". paragraf.ba. Arhivirano s originala, 6. 3. 2018. Pristupljeno 10. 3. 2018.

[4] Zhukov, Georgy (2002). Memoirs (jezik: ruski). Olma-Press. str. 329.

[a]

[b]

[1]

[2]