Dan pobjede nad fašizmom

državni praznik u Rusiji i bivšem SSSR-u

Dan pobjede nad fašizmom,[a] 9. maj ili samo Dan pobjede, praznik je koji obilježava pobjedu Sovjetskog saveza nad nacističkom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu. Prvi put je inauguriran u 16[b] republika Sovjetskog saveza nakon potpisivanja predaje Nijemaca u kasno večer na 8. maj 1945. godine. Ovaj praznik većinom se slavi kao državni praznik u istočnoj Evropi, u bivšim sovjetskim republikama: Armeniji, Azerbejdžanu, Gruziji, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Ukrajini i Bjelorusija. Osim ovih zemalja državni praznik je i u Guernseyju, Jerseyju, Crnoj Gori i Srbiji. Dan pobjede se, zbog vremenske razlike u Francuskoj (francuski: Fête de la Victoire) slavi 8. maja, kao i u Slovačkoj i Češkoj. U Bosni i Hercegovini je entitetski praznik u Republici Srpskoj.[1] Državni je praznik bio i u SFRJ, Istočnoj Njemačkoj i Poljskoj.

Sa proslave Dana pobjede nad fašizmom, Moskva 9. maja 2005. godine.

Historija uredi

 
Maršal Georgij Žukov čita tekst njemačke kapitulacije. Sa njegove desne strane sjedi maršal Arthur Tedder.
 
Wilhelm Keitel potpisuje dokument o bezuslovnoj predaji njemačkih vojnih snaga.

Njemačka bezuslovna predaja potpisana je dva puta. Početni dokument je potpisan u Reimsu 7. maja 1945. godine, a potpisnici su bili: Alfred Jodl (šef štaba njemačke Vrhovne komande Wehrmachta - OKW-a) za nacističku Njemačku, Walter Bedell Smith, u ime Vrhovnog komandanta savezničkih ekspedicijskih snaga, i Ivan Susloparov, u ime Sovjetske vrhovne komande, u prisustvu francuskog general-majora Françoisa Seveza kao zvaničnog svjedoka. Pošto se sovjetska vrhovna komanda nije složila s tekstom predaje i zato što Susloparov (relativno nisko rangirani službenik) nije bio ovlašten da potpiše ovaj dokument, SSSR je zatražio da se u Berlinu potpiše drugi, izmijenjeni tekst predaje. Josif Staljin je izjavio da Sovjetski Savez smatra da je tekst predaje u Reimsu uvodni dokument, a Dwight Eisenhower se odmah složio s tim. Drugi argument je bio da su neki njemački vojnici smatrali da predaja u Reimsu predstavlja samo predaju zapadnim saveznicima, dok su se borbe nastavile na istoku, posebno u Pragu.[2]

Prema izjavi Staljina

Danas, u Reimsu, Nemci su potpisali preliminarni akt o bezuslovnoj predaji. Glavni doprinos, međutim, ucinili su sovjetski ljudi, a ne saveznici, stoga kapitulacija mora biti potpisana pred vrhovnom komandom svih zemalja anti-Hitlerove koalicije, a ne samo pred vrhovnom komandom saveznika. Sile. Štaviše, ne slažem se da predaja nije potpisana u Berlinu, koji je bio centar nacističke agresije. Dogovorili smo se sa saveznicima da se Reimsov protokol smatra preliminarnim.

Druga ceremonija predaje organizovana je u sačuvanom dvorcu u predgrađu Berlina kasno 8. maja, kada je već bio 9. maj u Moskvi zbog razlike u vremenskim zonama. Maršal Wilhelm Keitel, šef OKW-a, potpisao je završni tekst njemačke bezuslovne predaje, koji je potpisao i maršal Georgij Žukov, u ime Vrhovnog zapovjedništva Crvene armije, i šefa vazduhoplovnih snaga Arthura Teddera, u ime Savezničkih ekspedicionih snaga, u prisustvu generala Carla Spaatza i generala Jean de Lattre de Tassigny, kao svjedoka. Predaja je potpisana u štabu sovjetske vojske u Berlinu-Karlshorstu. I engleska i ruska verzija teksta predaje potpisanih u Berlinu smatraju su autentičnim tekstovima. Izmijenjeni berlinski tekst predaje se razlikovao od uvodnog teksta potpisanog u Reimsu, u kojem se izričito propisuje potpuno razoružanje svih njemačkih vojnih snaga, te predaja oružja lokalnim savezničkim vojnim komandantima.

I reimski i berlinski tekstovi predaje propisali su da snage pod njemačkom kontrolom prestaju sa aktivnim vojnim operacijama u 23:01 sati CET 8. maja 1945. Međutim, zbog razlike u srednjoevropskim i moskovskim vremenskim zonama, kraj rata se slavi 9. maja u SSSR-u i većini post-sovjetskih zemalja.

U spomen na pobjedu u ratu, svečana Parada pobjede u Moskvi održana je 24. juna 1945. u sovjetskoj prijestolnici.

Proslava uredi

Tokom postojanja SSSR-a, 9. maj proslavljan je širom države i zemalja istočnog bloka. Iako je praznik uveden u mnoge sovjetske republike između 1946. i 1950. godine, tek je 1963. postao praznik u Ukrajinskoj SSR. Proslava Dana pobjede nastavila se i u kasnijim godinama. Rat je postao tema velike važnosti u filmu, književnosti, historiji i umjetnosti. Ritual proslave postepeno je dobio specifičan karakter s nekoliko sličnih elemenata: ceremonijalni sastanci, govori, predavanja, primanja i vatromet. Proslava ovog dana popraćena je i vojnim paradama i demonstracijama sile karakterističnim za Sovjetski savez ali i za post-sovjetsku Rusiju.

Napomene uredi

  1. ^ ruski: День Победы
    ukrajinski: День Перемоги
    bjeloruski: Дзень Перамогі
    arapski: عيد النصرʿīd al-Naṣir
  2. ^ Sovjetski savez sastojao se od 16 republika na dan 8. maj 1945. godine. Karelo-Finska SSSR prestala je postojati 1956, kada joj je degradiran status na autonomnu republiku Ruske SFSR.

Reference uredi

  1. ^ "Neradni dani u Republici Srpskoj". paragraf.ba. Arhivirano s originala, 6. 3. 2018. Pristupljeno 10. 3. 2018.
  2. ^ Zhukov, Georgy (2002). Memoirs (jezik: ruski). Olma-Press. str. 329.

Vanjski linkovi uredi