Alfred Josef Ferdinand Jodl bio je vođa njemačkih operativnih snaga. Tokom Drugog svjetskog rata bio je šef Operativnog odjela oružanih snaga (njem. Oberkommando der Wehrmacht, OKW), te podređeni Wilhelmu Keitelu. Jodl je bio jedan od genijalaca ratne taktike i filozofije. Zajedno s Keitelom izmislio je tzv. Taktiku Jodl-Keitel, o kojoj i u današnje vrijeme predaju u kasarnama.

Alfred Jodl
Rođenje (1890-05-10) 10. maj 1890.
Würzburg, Njemačka
Smrt16. oktobar 1946(1946-10-16) (56 godina)
Nürnberg, Njemačka

Biografija uredi

Rođen je u Würzburgu. Obrazovao se u školi za kadete u Münchenu, a diplomirao je 1910. Odmah potom se pridružio bavarskoj vojsci kao artiljerijski oficir. Tokom Prvog svjetskog rata služio je kao artiljerijski oficir na Zapadnoj fronti od 1914. do 1916. godine, gdje je dvaput bio ranjen. Potom su ga preselili na Istočnu frontu, ali samo jednu godinu (1917.). Poslije rata je ostao u oružanim snagama i pridružio se Versajskim mirovnim ugovorima ograničenoj vojsci.

U vezu s Adolfom Hitlerom došao je vrlo rano (1923). Promoviran je 1935. u šefa Odjela nacionalne odbrane (Abteilung Landesverteidigung im Oberkommando der Wehrmacht - OKW). Od oktobra 1938. do augusta 1939. (tokom Anschlussa) dodijeljena mu je 44. divizija, a on je imao ulogu zapovjednika artiljerije (Artilleriekommandeur). Od jeseni 1939. pa do kraja rata djelovao je kao šef operacijskog odjela (Chef des Wehrmachtsführungsstabes). Jodl je bio glavna ličnost u njemačkim vojnim operacijama od tada pa nadalje zbog korisnih i stručnih savjeta davanih Hitleru. Još jednom je ranjen tokom rata.

Na kraju Drugog svjetskog rata, generaloberst Jodl potpisao je bezuvjetnu predaju, tačnije, 7. maja 1945. u Reimsu.

Suđenje uredi

Poslije potpisivanja predaje uhapšen je i prebačen u Flensburg, kamp ratnih zarobljenika. Kasnije je proslijeđen nirnberškom sudu. Osuđen je za:

  • izvršavanje djela protiv mira i izazivanje rata
  • planiranje i pokretanje agresije
  • ratna zlodjela.

Glavni sudija, Francuz Henri Donnedieu de Vabres žestoko je protestirao protiv Jodlove osude, navodeći kako ne bi bilo pošteno prema profesionalnom vojniku da ga se osudi zbog sklonosti nacizmu.

Osuđen je po svim tačkama optužnice, te osuđen na smrt vješanjem, iako je predao molbu sudu da ga smakne streljački vod. Posljednje riječi bile su mu:

Pozdravljam te, moja Njemačko!

Posmrtni ostaci kremirani su i bačeni u nepoznatu rijeku. Posthumno je 28. februara 1953. oslobođen krivnji od strane njemačkog suda, navodeći De Vabresovu izjavu, koji se sam zalagao za njegovo oslobađanje.

Reference uredi

Vanjski linkovi uredi