Cerera (mitologija)
| |
|---|---|
| Cerera | |
| druga imena | Ceres |
| opis | božica žita |
| roditelji | Ops i Saturn |
| brak | Jupiter (brat) |
| djeca | Prozerpina |
| grčki pandan | Demetra |
U rimskoj mitologiji, Cerera je božica rastućih biljaka (naročito žitarica), plodnosti i majčinske ljubavi. Cereri se klanjalo u rimskoj religiji, a i danas joj se klanjaju u neopaganizmu. Cerera je obično istovjetna sa grčkom božicom Demetrom, te sa Izidom u egipatskoj mitologiji.
Etimologija
urediCererino ime znači "rast". Također, može značiti "napraviti" ili "povećati". Demetrino ime znači Majka Zemlja, a možda je Demetra istovjetna i Dijani, rimskoj božici lova i Mjeseca, Cererinoj nećakinji, iako se ne mogu etimološki povezati.
Opis i mitovi
uredi
Cerera je kćerka Saturna i Ops. Braća su joj Jupiter, Pluton i Neptun, a sestre Junona i Vesta. Ona je i Jupiterova žena.[1] S njim ima kćer Prozerpinu. Cerera se prikazuje sa žezlom, košarom cvijeća i voća, rogom obilja. Jupiter je, nakon što je pobijedio Saturna, dao Cereri vlast nad Zemljom. Cerera je pomlađeni oblik Terre, svoje bake. Cerera je zaštitnica ostrva Sicilije, gdje je vulkan Etna, u kojem živi Cererin nećak Vulkan. Cerera je molila Jupitera da Sicilija bude dio raja, a Jupiter je ostrvu dao trouglasti oblik, po jednom sazviježđu. Cereri služe mnogi manji bogovi, koji joj pomažu oko posla sa žitom.
Kult
uredi
U Grčkoj, Demetra je štovana u Eleuzini, a u vrijeme velikih gladi u Rimu, njen kult uveden je u Rim, te tako nastaje Cerera u rimskoj mitologiji. Cerera je slavljena u tajnim ritualima, a njen festival je Ambarvalia. Cerera je imala hram u Rimu. U augustu su se održavale igre posvećene njoj. Plebejci su štovali Cereru zbog trgovine žitom. Cerera se također slavila i u oktobru.
Kultura
urediPatuljasta planeta Cerera je otkrivena 1801., a nazvana je po božici. Hemijski element cerij je također nazvan po božici. Otkriven je 1803. Također, postoji i pjesma posvećena Cereri. Danas se još uvijek Cerera štuje, pa njeno ime nije zaboravljeno.
Vanjski linkovi
uredi
- ^ Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina (1987). Rečnik grčke i rimske mitologije (2. izd.). Beograd: Srpska književna zadruga. str. 494–495.