Bitunja
Bitunja je naseljeno mjesto u općini Berkovići, Bosna i Hercegovina. Bitunja je smještena na mjestu modernih naselja Gornja i Donja Bitunja uz putnu komunikaciju Stolac-Ljubinje. Prije Dejtonskog sporazuma 1995 naselje je pripadalo općini Stolac (na oko 12 km jugoistočno od Stoca), a danas pripada općini Berkovići (na 19 km od središta Berkovića). Blizina Stoca, vlastela Šimrakovići i stećci predstavljaju glavnu karakteristiku Bitunje. Bitunja je naselje koje je svoju afirmaciju na historijskoj pozornici ponajviše dobilo zahvaljujući prometnoj putnoj komunikaciji koja je prolazila linijom Stolac-Ljubinje.
Bitunja | |
|---|---|
(naselje) | |
  Bitunja | |
| Koordinate: 43°03′13″N 18°01′37″E / 43.0536°N 18.0269°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina | Berkovići |
| Površina | |
| • Naseljeno mjesto | 21,98 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 59 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 2,68 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 59 |
| Matični broj | 200620[1] |
| Matični broj općine | 20028 |
Historija uredi
Srednji vijek uredi
U srednjem vijeku Bitunja je bila u okviru župe Dubrave, a u blizini sjeverne granice župe Popovo.[2] Prvi spomen Bitunje iz 5. marta 1403. godine. Tada Radoslav Bogdanović iz Bitunje ugovorio šestogodišnju službu i izučavanje kamenarskog (klesarskog) zanata (artem petrarie) kod klesara Kranislava Ratkovića.[3] Arhivski izvori Bitunju spominju u izrazima: Bitugna, Bithugna, Bitugn, Bitun, Bithone i Bitogna. Krajem februara 1420. Bitunja je nazvana mjestom (locus), septembra 1436. kao selo (villa), a aprila 1442. godine kao: villa vocata Bitugna Slafcouigh.[4]
Bitunja se u 15. vijeku spominje u više navrata po izvršenim pljačkama (maja 1411., marta 1412., juna 1413., augusta 1413., februara 1420., krajem 1434., septembra 1436., aprila 1442. i septembra 1449. godine).[5] Ova neslavna spominjanja, ukazuju na poziciju naselja u širim okvirima. Bitunja je sastavnim dijelom jakog privrednog prometa između Dubrovnika i unutrašnjosti Bosne koji se vezuje uz putnu komunikaciju Stolac-Ljubinje.
Izvjesno je da na području Bitunje svoje ljude ima izvjesni vlasteličić Dabiživ, te značajno ljudi vlastele Grgura Šimraka i Stjepana Šimrakovića (1442., 1449.). Prema podatku iz juna 1435.. godine vidljiva je povezanost naselja za vojvodu Radoslava Pavlovića.[6]
Karakteristike privrednog razvoja bitunjskog krja nalikuju općim obilježjima hercegovačkog prostora sa zemljoradnjom, stočarstvom, trgovinom i zanatstvom. Odlazak radne snage na dubrovačko područje karakteristika je čitavog zaleđa, pa i Bitunje (marta 1403., marta 1405., januara 1430., juna 1435. i krajem 1435. godine).[7] Interes domaćeg stanovništva bio je povezan za novčanu zaradu kao i za izučavanje zanata klesara, kolara i obućara. Neki od njih uporišta za dalje svoje poslovanje pronašli su i u vlastitoj sredini. Najznačajnije domaće vrelo u historiji Bitunje su stećci. Stećci na ovom području u Zakuku, Potkuku, Lokvama i Babi ukazuju na razvijenu lokalnu hercegovačku sredinu dubrovačkog zaleđa u razvijenom srednjem vijeku.
Državna komisija proglasila je u ovom naselju 4 historijska područja za nacionalne spomenike kulture:
- Nekropola sa stećcima na lokalitetu Lokve (Brijeg, Bunarevi) u zaseoku Zabrđe u Gornjoj Bitunji (historijsko područje),
- Nekropola sa stećcima Potkuk u Bitunji (historijsko područje),
- Ostaci crkve i nekropola sa stećcima Zakuk u Bitunji (arheološko područje),
- Prahistorijski tumuli i nekropola sa stećcima Baba u Gornjoj Bitunji (historijsko područje).[8]
Stanovništvo uredi
| Sastav stanovništva – naselje Bitunja | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[9] | 1991.[10] | 1981.[11] | 1971.[12] | ||||
| Osoba | 59 (100,0%) | 335 (100,0%) | 403 (100,0%) | 480 (100,0%) | |||
| Bošnjaci | 57 (96,61%) | 248 (74,03%)1 | 285 (70,72%)1 | 347 (72,29%)1 | |||
| Srbi | 2 (3,390%) | 19 (5,672%) | 26 (6,452%) | 26 (5,417%) | |||
| Hrvati | – | 67 (20,00%) | 91 (22,58%) | 106 (22,08%) | |||
| Jugoslaveni | – | 1 (0,299%) | – | 1 (0,208%) | |||
| Makedonci | – | – | 1 (0,248%) | – | |||
Literatura uredi
- Tomislav Anđelić, Srednjovjekovna župa Dubrave, „Pavao Anđelić-Marijan Sivrić-Tomislav Anđelić, Srednjovjekovne humske župe“, ZIRAL, Mostar 1999.
- Esad Kurtović, Iz historije Bitunje u srednjem vijeku (Povodom 610. godišnjice prvog spomena u pisanim izvorima), Godišnjak CBI 43, Sarajevo 2014, 185-194. [1][mrtav link]
- Šefik Bešlagić, Stećci u Bitunjoj, Naše starine IX, Sarajevo 1964.
- Михаило Динић, Хумско-требињска властела, Српска академија наука и уметности, Посебна издања 397, Одељење друштвених наука 54, Београд 1967.
Reference uredi
- ^ "Sistematski spisak općina i naselja" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 9. 5. 2016. Pristupljeno 31. 10. 2015.
- ^ Tomislav Anđelić, Srednjovjekovna župa Dubrave, „Pavao Anđelić-Marijan Sivrić-Tomislav Anđelić, Srednjovjekovne humske župe“, ZIRAL, Mostar 1999.
- ^ „Ego Radoslaus Bogdanouich de Bittugno Popaue confiteor quod ex certa mea sciencia et bona voluntate loco me et opera mea ad Cranislauo Ratchouich petrario presenti et recipienti me ad standum cum eo et artem petrarie capescendam et ipsi laborandum et seruiendum usque ad sex annos proxime futuros, promittens et me obligans stare cum eo usque ad dictum terminum et eidem fideliter seruire et laborare et facere quemcumque michi possibillia committit facienda eundo, stando et redeundo et eius res et bona fideliter saluare et custodire et de eis non facere furtum nec fraudem nec volenti facere consentire et ante dictum terminum non aufugere nec recedere ab eo absque eius licencia. Et si aufugere etc. Et hoc quia ex altera parte dictus Cranislaus promixit et se obligauit dicto Radoslauo facere eidem expensas victus et vestitus condecentes tam infirmo quam sano existenti et eum docere fideliter artem petrarie supra animam et conscenciam suam et in fine termini dare ei capita dicte artis secundum consuetudinem Ragusii. Ser Paulus de Gondulla judex et ser Marinus Michaeli de Bona testis” (5. mart 1403. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija - Diversa Notariae, Svezak - XI, Folija 42 verso.
- ^ Esad Kurtović, Iz historije Bitunje u srednjem vijeku (Povodom 610. godišnjice prvog spomena u pisanim izvorima), Godišnjak CBI 43, Sarajevo 2014, 186.
- ^ E. Kurtović, Iz historije Bitunje u srednjem vijeku (Povodom 610. godišnjice prvog spomena u pisanim izvorima), 186-188.
- ^ E. Kurtović, Iz historije Bitunje u srednjem vijeku (Povodom 610. godišnjice prvog spomena u pisanim izvorima), 190.
- ^ E. Kurtović, Iz historije Bitunje u srednjem vijeku (Povodom 610. godišnjice prvog spomena u pisanim izvorima), 188-190.
- ^ "Spisak nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u općini Berkovići". kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 14. 3. 2016.
- ^ "Popis 2013 BiH - Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 28. 4. 2020.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 18)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 17. 1. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 31. 10. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 31. 10. 2015.
