U austrijsku reprezentaciju ušao je u dobi od 18 godina, a u Svjetskom kupu debitirao je 29. novembra 2002. u finskom Kuusamu .
Do prve pobjede došao je 4. februara 2006. u njemačkom Willingenu . Na ZOI 2006. u Torinu osvojio je srebrnu medalju na velikoj skakaonici , zaostavši samo 0,1 bod za zemljakom Thomasom Morgensternom , s kojim je kasnije osvojio ekipno zlato . Na Svjetskom prvenstvu 2007. u Sapporu osvojio je još jedno ekipno zlato, a pojedinačno je bio šesti. Na kraju sezone bio je drugoplasirani u ukupnom poretku Nordijske turneje ; bolji je bio jedino Adam Małysz .
Nakon dobrog početka sezone 2007/08. i dva druga mjesta iza Morgensterna Kofler je doživio padove u Engelbergu i Oberstdorfu . Iako nije bio ozbiljnije povrijeđen, mučio se s lošom formom do kraja sezone, ali i u cijeloj sljedećoj .
Loš niz prekinuo je upravo u Engelbergu krajem 2009, osvojivši treće mjesto. Tokom iste sezone uspio je osvojiti prestižnu Novogodišnju turneju , ispred Ahonena i Loitzla , pobijedivši na prvoj stanici u Oberstdorfu. Na ZOI 2010. u Vancouveru podbacio je na maloj skakaonici , zauzevši 19. mjesto. Međutim, popravio se na velikoj , osvojivši nezahvalno četvrto mjesto, samo bod od diobe bronzane medalje. Iz Vancouvera se ipak vratio s medaljom s obzirom na to da je Austrija odbranila zlato iz Torina u ekipnim skokovima .[ 1]
U sljedećoj sezoni ostvario je tri pobjede, uključujući i onu na samom otvaranju sezone u Kuusamu.[ 2] Uprkos nedostatku treninga zbog problema s međupršljenskim diskovima , sezonu 2011/12. počeo je vrlo uspješno, pobijedivši na prva dva takmičenja sezone u Lillehammeru .[ 3]
Dana 6. maja 2019. na konferenciji za novinare u Beču objavio je završetak sportske karijere, najavivši da će se posvetiti policijskoj službi.
Rezultati u Svjetskom kupu
uredi
Br.
Datum
Mjesto
Skakaonica
K-tačka
HS
Skok 1
Skok 2
Bodovi
Plasman
Pobjednik
1.
15. 12. 2002.
Titisee-Neustadt
Hochfirst
K-120
HS 142
124 m
132 m
259,3
3.
Martin Höllwarth
2.
6. 1. 2003.
Bischofshofen
"Paul Ausserleitner"
K-120
HS 140
135,5 m
130 m
262,4
2.
Bjørn Einar Romøren
3.
18. 12. 2005.
Engelberg
Titlis
K-125
HS 137
128 m
126,5 m
242,6
3.
Jakub Janda
4.
4. 2. 2006.
Willingen
Mühlenkopf
K-130
HS 145
143 m
138,5 m
273,7
1.
—
5.
10. 3. 2006.
Lillehammer
Lysgårdsbakken
K-123
HS 138
132,5 m
132,5 m
279,5
3.
Thomas Morgenstern
6.
12. 3. 2006.
Oslo
Holmenkollen
K-115
HS 128
126 m
126,5 m
275,5
3.
Adam Małysz
7.
3. 2. 2007.
Titisee-Neustadt
Hochfirst
K-125
HS 142
136,5 m
142 m
285,3
2.
8.
11. 3. 2007.
Lahti
Salpausselkä
K-116
HS 130
124 m
121,5 m
258,3
2.
9.
13. 3. 2007.
Kuopio
Puijo
K-120
HS 127
120 m
118,5 m
227,3
2.
10.
9. 12. 2007.
Trondheim
Granåsen
K-120
HS 131
124 m
130 m
255,2
2.
Thomas Morgenstern
11.
22. 12. 2007.
Engelberg
Titlis
K-125
HS 137
134,5 m
128,5 m
254,4
2.
12.
19. 12. 2009.
132 m
128 m
250,5
3.
Gregor Schlierenzauer
13.
29. 12. 2009.
Oberstdorf
Schattenberg
K-120
HS 137
125 m
134 m
265,2
1.
—
14.
14. 3. 2010.
Oslo
Holmenkollen
K-120
HS 134
139,5 m
116 m
251,5
3.
Simon Ammann
15.
28. 11. 2010.
Kuusamo
Rukatunturi
K-120
HS 142
145,5 m
143,5 m
331,2
1.
—
16.
17. 12. 2010.
Engelberg
Titlis
K-125
HS 137
140 m
—
132,2
2.
Thomas Morgenstern
17.
19. 12. 2010.
127 m
135 m
265,1
1.
—
18.
6. 1. 2011.
Bischofshofen
"Paul Ausserleitner"
K-125
HS 140
131,5 m
139,5 m
275,3
3.
Tom Hilde
19.
16. 1. 2011.
Sapporo
Okurayama
K-120
HS 134
131 m
132,5 m
232,9
1.
—
20.
21. 1. 2011.
Zakopane
Wielka Krokiew
K-120
HS 134
127,5 m
134,5 m
264,5
2.
Adam Małysz
21.
13. 3. 2011.
Lahti
Salpausselkä
K-116
HS 130
127,5 m
132 m
282,3
2.
Simon Ammann
22.
27. 11. 2011.
Kuusamo
Rukatunturi
K-120
HS 142
134,5 m
138 m
264,2
1.
—
23.
3. 12. 2011.
Lillehammer
Lysgårdsbakken
K-90
HS 100
105 m
98 m
279,3
1.
24.
4. 12. 2011.
K-123
HS 138
125,5 m
129 m
252,0
1.
25.
18. 12. 2011.
Engelberg
Titlis
K-125
HS 137
135 m
138 m
264,7
1.
26.
30. 12. 2011.
Oberstdorf
Schattenberg
K-120
HS 137
131 m
133,5 m
265,2
2.
Gregor Schlierenzauer
27.
1. 1. 2012.
Garmisch-Partenkirchen
Velika olimpijska
K-125
HS 140
130,5 m
137,5 m
270,4
2.
28.
4. 1. 2012.
Innsbruck
Bergisel
K-120
HS 130
127,5 m
131,5 m
252,8 .
1.
—
29.
20. 1. 2012.
Zakopane
Wielka Krokiew
K-120
HS 134
124,5 m
130 m
238,7
3.
Kamil Stoch
30.
29. 1. 2012.
Sapporo
Okurayama
K-120
HS 134
122,5 m
135 m
241,3
3.
Daiki Itō
31.
8. 12. 2012.
Krasna Poljana
Ruskije Gorki
K-95
HS 106
102,5 m
103,5 m
264,8
3.
Gregor Schlierenzauer
32.
9. 12. 2012.
101,5 m
102,5 m
271,3
1.
—
33.
15. 12. 2012.
Engelberg
Titlis
K-125
HS 137
131 m
136,5 m
272,6
1.
34.
16. 12. 2012.
137,5 m
126 m
270,3
2.
Gregor Schlierenzauer
35.
7. 3. 2014.
Trondheim
Granåsen
K-124
HS 140
136,5 m
131,5 m
264,9
2.
Anders Bardal
36.
17. 12. 2016.
Engelberg
Titlis
K-125
HS 140
128 m
139,5 m
293,7
3.
Michael Hayböck
Postolja po sezonama
uredi
Sezona
1. mjesto
2. mjesto
3. mjesto
Ukupno
2002/2003.
–
1
1
2
2003/2004.
–
–
–
–
2004/2005.
–
–
–
–
2005/2006.
1
–
3
4
2006/2007.
–
3
–
3
2007/2008.
–
2
–
2
2008/2009.
–
–
–
–
2009/2010.
1
–
2
3
2010/2011.
3
3
1
7
2011/2012.
5
2
2
9
2012/2013.
2
1
1
4
2013/2014.
–
1
–
1
2014/2015.
–
–
–
–
2015/2016.
–
–
–
–
2016/2017.
–
–
1
1
2017/2018.
–
–
–
–
Ukupno
12
13
11
36