Adil Zulfikarpašić

Adil-beg Zulfikarpašić (Foča, 23. decembar 1921 – Sarajevo, 21. juli 2008) bio je bosankohercegovački vakif, intelektualac, političar, biznismen i mecena. Potomak je porodice, Čengića, od oca Husein-bega Zulfikarpašića, veleposjednika i gradonačelnika Foče i majke Zahide Čengić.

Adil Zulfikarpašić
Rođenje (1921-12-23) 23. decembar 1921.
Smrt 21. juli 2008(2008-07-21) (86 god.)
Mjesto počivanja Turbe Bošnjačkog instituta u Sarajevu
Nacionalnost Bošnjak
Druga imena Adil-beg
Obrazovanje Univerzitet u Grazu
Univerzitet u Innsbruku
Zanimanje Političar, historičar, trgovac, vojno lice
Godine aktivnosti 1941–2008.
Poznat(a) po utemljenju Bošnjačkog instituta u Zürichu i Sarajevu
Pokret Muslimanska bošnjačka organizacija
Religija Islam
Supružnik/ci Tatjana Zulfikarpašić
Roditelji Husein-beg Zulfikarpašić (otac)
Zahida Čengić (majka)
Veb-sajt www.bosnjackiinstitut.ba

Drugi svjetski ratUredi

U gimnazijskim danima pristupa komunističkoj omladini, a kasnije i Komunističkoj partiji Jugoslavije i partizanskom pokretu tokom Drugog svjetskog rata. Godine 1937. isključen je iz srednje škole u Foči, a potom i u Rogatici, zbog sudjelovanja u ilegalnom pokretu. Godine 1939. dolazi u sukob sa Partijom, pošto se opredjelio za gledišta književnika i komuniste Miroslava Krleže, kojeg je partijsko vodstvo isključilo zbog "idejnih skretanja", a zbog čega i Adila Zulfikarpašića isključuju iz Partije. Pred Drugi svjetski rat vraćen je u partiju i postaje njen istaknuti aktivista. Djeluje ilegalno u Foči i Sarajevu. Godine 1941. upisuje se na Visoku ekonomsku školu u Beogradu. Početak rata zatiče ga u Foči. Tu počinje raditi na formiranju partizanskog odreda.

Nakon izvjesnog vremena upućen je u Sarajevo na antifašistički rad. U jesen 1941. prelazi u Kalinovački partizanski odred radi političkog rada sa omladinom. Ubrzo nakon toga on prelazi u novostvoreni odred "Zvijezda" kod Vareša. Početkom 1942. godine Adila Zulfikarpašića su u Sarajevu hapse ustaše i nakon teškog mučenja osude na smrt. Zbog ugledne porodice i činjenice da su mu brata zaklali četnici pomilovan je na dvadeset godina robije. Kaznu je izdržavao u Zenici, pa u Sremskoj Mitrovici, a potom odlazi u Lepoglavu. Putem uspijeva pobjeći u organiziranom bijegu Komunističke partije. Dolazi u Cazinsku krajinu, zatim u Jajce, gdje formira Višu partijsku školu. Kada je uspostavljena narodna vlast postavljen je za šefa personalnog odjeljenja. Jedno vrijeme djeluje u Oblasnom komitetu u Mostari. Pred kraj rata premješten je u oslobođeno Sarajevo da do dolaska vlade pradstavlja civilnu vlast.

EmigracijaUredi

U prvoj vladi NR Bosne i Hercegovine postavljen je za pomoćnika ministra trgovine. Početkom februara 1946. bježi u Italiju, u Trst, gdje dobiva politički azil. Odatle odlazi u Rim, a kasnije u Austriju. U Insbrucku i Grazu studira političke nauke. Za jednu američku novinsku agenciju piše članke o marksizmu.[potreban citat]

Godine 1954. prelazi u Švicarsku. Tu počinje svoju političku borbu za bošnjaštvo, afirmiše se kao istaknuti predstavnik bošnjačke dijaspore. Pristupa Liberalnoj internacionali. Jedno je vrijeme bio kontinentalni sekretar i član Izvršnog komiteta Liberalne internacionale. U tom svojstvu ulazi u elitne političke i ekonomske krugove Evrope. OkupljaBošnjake u emigraciji i radi ne projektu stvaranja Bošnjačke demokratske organizacije.

Iz Švicarske Adil Zulfikarpašić održava tijesnu vezu sa Bečom gdje je već djelovala novostvorena jezgra bošnjačke emigracije. U novinama hrvatskih iseljenika u Americi objavljuje brojne članke o Bosni i Hercegovini. U Beču počinje 1960. godine izdavati političko-kulturni mjesečni časopis Bosanski pogledi.

Prve saradnike nalazi u nizu uglednih bošnjačkih intelektualaca i ličnosti iz javnog i političkog života predratne Jugoslavije. Bosanski pogledi izlaze do 1967. godine, okupljajući muslimanske iseljenike.

Godine 1963, s grupom srpskih, hrvatskih, slovenskih i bošnjačkih demokratskih intelektualaca i političara, osniva pokret nazvan Demokratska alternativa, koja izlazi sa programom reforme Jugoslavije kao decentralizovane i demokratski uređene zajednice, s potpunom ravnopravnošću svih nacija. Godine 1964. sa demokratski orjentiranim Bošnjacima oko Bosanskih pogleda pokreće osnivanje Liberalnog saveza Bošnjaka. Na kongresu u Münchenu, kojemu Zulfikarpašić predsjedava, sudjeluje osamdesetak predstavnika iz dvadeset zemalja. Organizacija je najviše nastojala uspostaviti saradnju sa ljudima iz zemlje, ne ulazeći u strukture emigrantske politike.

U periodu od 1965. do 1976. razvija aktivnost na poslovnom polju, ustanovivši vlastitu uvozno-izvoznu i finansijsku firmu.

Početkom osmadesetih intenzivnije se posvećuje političkom i kulturnom radu za Bosnu. Postavivši sebi za cilj da ustanovi u slobodnom svijetu jednu kulturnu instituciju za proučavanje prošlosti Bosne i promoviranje njezine kulture, svoju ionako već bogatu biblioteku počinje obogaćivati prikupljanjem knjiga i dokumentacije iz domovine i svijeta.

Svoj povratak u intenzivno aktivan politički život Zulfikarpašić obilježava intervjuom Bosanski Muslimani-činjenica mira između Srba i Hrvata objavljen krajem 1983. godine u londonskom časopisu Poruka slobodne Hrvatske. To je jedna vrsta političkog manifesta Bošnjaka, koji će kasnije, po raspadu Jugoslavije, predstavljati idejnu osnovu Muslimanske-bošnjačke organizacije. Intervju manifest pobudio je veliko zanimanje među Bošnjacima i u Jugoslaviji; prevođen je i izdavan na više stranih jezika.

Povratak u zemljuUredi

Povratak Adila Zulfikarpašića u Bosnu poklapa se sa početkom demokratskih procesa u bivšoj Jugoslaviji. Zajedno sa Alijom Izetbegovićem inicirao je stvaranje Stranke demokratske akcije. Međutim, ubrzo su se Zulfikarpašićevi liberalni i demokratski pogledi na aktuelne procese i budućnost Bosne našli u opreci ekstremizmu stranačke desnice, zbog čega je on odlučio formirati Muslimansku bošnjačku organizaciju. U martu 1991. Adil Zulfikarpašić počinje izdavati u Sarajevu nedjeljne novine Bosanski pogledi, koje uređuje grupa mladih novinara. Predosjećajući ratni sukob u Bosni, Zulfikarpašić je u ljeto 1991. pokušao nagodbu sa Srbima, tzv. Historijski sporazum. Kada su se već u životu Bosne pokazali rezultati tih nastojanja u naglom popuštanju međunacionalnih napetosti, Alija Izetbegović i Stranka demokratske akcije odbacili su Zulfikarpašićevu inicijativu.

Krajem juna 1990. Bošnjački institut i nedjeljnik Naši dani organiziraju u Sarajevu simpozij na temu Bosna i bošnjaštvo, u kojem sudjeluje veliki broj znanstvenika, povjesničara i pisaca, a potom se objavljuje i knjiga sa tog skupa. Istovremeno je u Sarajevu objavljena knjiga Povratak u Bosnu, koja sadrži niz priloga za biografiju Adila Zulfikarpašića.

Rat u Bosni i Hercegovini 1992-1995 .Uredi

Od 1992 do 1994. godine Zulfikarpašić pretežno boravi u Zürichu, putujući povremeno u Bosnu kao predsjednik Muslimanske bošnjačke organizacije. Često takođe poduzima putovanja u različite zemlje radi susreta sa političarima i drugim utjecajnim ličnostima, u potrazi za rješenjem pitanja Bosna i Hercegovine Pomaže Bošnjake u izbjeglištvu, promovira njihovo okupljanje oko Matice Bošnjaka, kojoj je dao na upotrebu prostorije i svu infrastrukturu u Bošnjačkom institutu u Zürichu Institut postaje mjesto intelektualnih susreta između Bosne i inozemstva. Dominantna ideja-vodilja svih njegovih aktivnosti jeste očuvanje Bosne kao jedinstvene, cjelovite zemlje.

Bošnjački institutUredi

U junu 1988. Adil Zulfikarpašić osniva Bosniaken Institut u Cirihu, sa statusom fondacije (vakufa). Kupuje zgradu u okviru kompleksa Univerziteta, preuređuje je za moderni institut, useljava u nju svoju biblioteku i zbirku umjetnina. Bošnjački institut je nastao kao plod njegovog dugogodišnjeg sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske, književne, novinsko-publicističke, rukopisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne građe o Bosni i Hercegovina, kao i o susjednim zemljama i njihovim narodima. Već na početku Bošnjački institut izdaje nekoliko knjiga, političkih i literarnih, koje se nisu mogle tada onjaviti u Bosni.

1991. godine otvorena je podružnica Bošnjačkog instituta u Sarajevu koja djeluje i tokom rata u Bosni i Hercegovini. 1998. godine Zulfikarpašić je odlučio da preseli Bošnjački institut iz Zuricha u Sarajevo. 24. maja 2001. godine svečano je otvoren moderno i savremeno opremljen Bošnjački institut - Fondacija Adil Zulfikarpašić u Sarajevu. Svi fondovi iz Ciriha prenešeni su u Sarajevo gdje je počeo sa radom Bošnjački institut, moderna institucija nauke i kulture Bosne i Hercegovine s bogatim bibliotečkim, arhivskim, muzejskim i umjetničkim kolekcijama.

Adil Zulfikarpašić živio je sa suprugom Tatjanom u Sarajevu, gdje je i umro u julu 2008. godine.

Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada od kojih su najznačajnije Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Povelja počasnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Diploma počasnog doktora pravnih nauka Univerziteta u Bihaću.

Također pogledajteUredi

IzvoriUredi

  • Gace, N., Đilas, M. (1998), The Bosniak: Adil Zulfikarpasic, London, Hurst & Company
  • Filandra, Š., Karic, E. (2004), The Bosniac Idea, Zagreb, Globus
  • Imamović, M. (1996), Bošnjaci u emigraciji: monografija Bosanskih pogleda, Sarajevo, Bošnjački institut Zurich, Odjel Sarajevo
  • Zulfikarpašić, A. (1991), Članci i intervjui povodom 70-godišnjice, Sarajevo, Bošnjački institut
  • Zulfikarpašić, A., Gotovac, V., Tripalo M., Banac, I. (1995), Okovana Bosna, Zurich, Bošnjački institut
  • Zulfikarpašić, A. (2005), Osvrti, Sarajevo, Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića
  • Zulfikarpasic, A., Bučar, F. (2001), Sudbonosni događaji: historijski presjek presudnih zbivanja i propusta, Sarajevo, Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića

Vanjski linkoviUredi