Turbe Malkoča i Skenderpašića

Turbe Malkoča i Skenderpašića predstavlja objekat memorijalne arhitekture Bosne i Hercegovine i nalazi se u Kopčiću, općina Bugojno. Proglašeno je, zajedno sa haremom za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Lokacija

Grobljanska cjelina se nalazi udaljena šest kilometara od Donjeg Vakufa prema Bugojnu, na desnoj obali potoka Lubova.

Historija

U ovom groblju sahranjeni su članovi i potomci dvaju feudalno-vojničkih i plemićkih familija koje su igrale vrlo važnu ulogu u historiji osmanskih osvajanja XV. i XVI. stoljeća u Bosni i Hercegovini – familije Skenderpašića i Malkoča. Familija Skenderpašića vodi porijeklo od Skender-paše Mihajloglua, vojskovođe sultana Mehmeda Fatiha II, zbog čega mu je u više navrata bilo povjereno namjesništvo u Bosni. On 1483. godine dobija rang vezira od 3 tuga, nakon čega, ne mogavši obavljati obje funkcije istovremeno, svoj zijamet Veselu Stražu ustupa tek rođenom sinu Mustajbegu Juriševiću. Mustajbeg Jurišević je poznat po tome što je sa nepunih 19 godina, (1501/02. godine) ponovno zauzeo Biograd (Prusac). Skender-paša je poznat i po tome što je kao namjesnik podigao u Sarajevu veliki broj javnih česmi, a 1500. godine nakšibendijsku tekiju sa imaretom. Mustajbeg je u blizini ove tekije podigao 1517. godine prvu sarajevsku potkupolnu džamiju – Skenderiju. Dalji potomci ovih Skenderpašića žive i danas u Kopčiću.

Familija Malkoča je bila u porodičnim odnosima sa Skenderpašićima. Njihov glavni predstavnik bio je čuveni ratnik Malkoč-beg, bosanski vojskovođa koji je u XVI. stoljeću učestvovao u osmanlijskim ratnim pohodima. Radi velikih zasluga, postao je kliškim sandžakom. Umro je 1565. godine i sahranjen je u Banjoj Luci, na prilazu Gornjem šeheru. Pretpostavka je da je njegov sin ili mlađi brat Malkoč Ibrahim-beg, koji je 1572. godine podigao džamiju, mekteb i česmu u Donjem Vakufu. Pred kraj XVIII. stoljeća kao prusački prvak spominje se izvjesni Malkoč Zaimbeg, dok je u bici pod Ozijom bio zarobljen Malkoč Mehmed-beg koji je u tom ratu predvodio Prušćane. Za vrijeme ustanka koji je predvodio Husein kapetan Gradaščević, jedan drugi Malkoč, Mehmed-beg, koji je bio protivnik ustanka, pomogao je 1831. godine travničkom veziru Ali Namik-paši da se spasi od ustanika, organizirajući njegov bijeg u Hercegovinu.

Nema nijednog sigurnog dokaza o tome kojem članu familije Skenderpašića, odnosno Malkoča pripada koji grob u ovoj nekropoli. Od XVIII. stoljeća u ovom groblju se sahranjuje i lokalno stanovništvo. Najstariji nišani sa natpisima potiču iz XIX. stoljeća. U toku II. svjetskog rata spomenici u nekropoli su bili vrlo oštećeni. Tako je od udara artiljerijskog projektila došlo do urušavanja kupole turbeta. Oštećenja su sanirana sedamdesetih godina prošloga stoljeća. U toku posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini došlo je do oštećenja turbeta udarom artiljerijskih projektila. Oštećenja su nakon rata također sanirana.

Opis

U središnjem dijelu nekropole nalazi se kameno zatvoreno turbe, u narodu poznato kao Malkočevo. Ima šestougaonu osnovicu sa vanjskim stranicama širine oko 3,20 metara. Visina zidanog dijela iznosi 2,44 metara mjereno do gornje kote vijenca, sakupolom visina je 3,55 m. Objekat je građen od pritesanih blokova sedre različitih dimenzija, kupola je građa od sedre. Na jednoj stranici su vrata, na ostalih pet su prozori. Pod turbeta je kaldrmisan kamenim oblucima. Na vrhu kupole je završni kamen u formi gljive (vrganja) visine 65 cm. U vrhu kamena usječen je otvor koji je najvjerojatnije služio za postavljanje alema.

U turbetu se nalaze dva mezara sa nišanima na kojima nema ukrasa ili natpisa. Prvi grob navodno pripada Karaosmanu. Drugi grob je izveden u obliku stele dimenzija osnovice 48 x 17 cm i visine 155 cm. Oba mezara imaju zajednički kameni santrač dimenzija 280 x 290 cm.

Harem oko turbeta

Uz turbe nalazie se: dvije zidane kamene grobnice, dva majstorski izrađena kamena sarkofaga (bez dekoracije i natpisa) i više dobro očuvanih osmougaonih nišana.

Literatura

• Dervič Tafro, Naše starine br. II, Sarajevo, 1954. -SPASAVALAČKI RADOVI NA TURBETU U PRAČI I MALKOČEVOM TURBETU U DONJEM KOPČIĆU
• Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II – Istočna i centralna Bosna, Sarajevo Publishing, 1998.