Mehmed Mujezinović

Mehmed Mujezinović (Sarajevo, 29. 7. 1913. – Sarajevo, 14. 5. 1981.) je bio bosanskohercegovački historičar, epigrafičar i orijentalista.

Mehmed Mujezinović
Rođenje29.7.1913
Sarajevo
Smrt14.5.1981
Sarajevo
ZanimanjeEpigrafičar, orijentalista, historičar
Značajna djela
Islamska epigrafika BiH, 1-3

BiografijaUredi

Hadži Mehmed ef. Mujezinović je rođen u Sarajevu 29. 7. 1913. godine. Poslije osnovnog obrazovanja, upisao je Gazi Husrev-begovu medresu, koju završava 1935. godine. Iste godine se upisuje na tek osnovanu Višu islamsku šerijatsko-teološku školu na kojoj je diplomirao 1939. godine. Poslije odsluženja vojnog roka 1940. godine radio je kao profesor u raznim srednjim školama u Sarajevu. Od 1945. do 1949. godine je radio kao muderris (profesor) u ženskoj, a kasnije i muškoj Gazi Husrev-begovoj medresi.  Nakon toga se zapošljava u Državnoj štampariji, gdje uz korektorske poslove uči i slagarski zanat. Godine 1951. zapošljava se u Zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine. Na ovom položaju ostaje do svoga penzionisanja 01.01.1980. godine. U tome periodu, preko 35 godina je obavljao dužnost imama i hatiba u Hadžijskoj džamiji u Sarajevu. Poznavao je sva tri orijentalna jezika; arapski, turski i perzijski, a što mu je kasnije mnogo koristilo u njegovom naučno-istraživačkom radu. Umro je 14.05.1981. godine u 67 godini života.[1]

Tokom njegovog rada u Zavodu za zaštitu spomenika kulture BiH, Mehmed Mujezinović je sakupio vrijedan i opsežan materijal za islamsku epigrafiku Bosne i Hercegovine. Zabilježio je i prepisao brojne natpise bosansko-hercegovačke islamske kulturne baštine u zadnji moment, budući da su usljed urbanizacije mnogi islamski objekti uništeni, pa tako i njeni natpisi. Sav taj materijal, Mehmed Mujezinović je sakupio i počeo objavljivati. Njegov najvažniji rad iz tog područja je Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine u tri knjige u izdanju Veselin Masleše iz Sarajeva. Prva knjiga obuhvata grad Sarajevo, druga istočnu i centralnu Bosnu, a treća sadrži natpise iz Bosanske krajine i zapadne Bosne i Hercegovine. U ovim knjigama je zabilježio blizu 1500 originalnih natpisa u cjelini, a još 1800 djelomično, uz slike objekata, kojih više nema. Pored toga je preveo i poznati Ljetopis sarajevskog ljetopisca 18. vijeka Mula Mustafe Bašeskije u izdanju Veselin Masleše. U svojim radovima je napisao i najvažnije podatke o preko 100 pjesnika-epigrafičara, kao što su Mehmed Mejlija - Sarajlija, šejh Sejfudin Kemura, Muhamed Enveri Kadić, hadži Mujaga Merhemić i Husejn Rakim Islamović. Na ovaj način, hadži Mehmed ef. Mujezinović je dao velik doprinos kulturnoj i književnoj historiji BiH.[1]

Nepotpuna bibliografijaUredi

  • Borba na Božijem putu, Sarajevo 1942-43
  • Dva događaja iz života Muhameda a. s. prije poslanstva, Sarajevo 1942-43
  • Merhum Sulejman-Hamdi ef. Alimajstorović (Nekrolog), Sarajevo 1943-44
  • Turski natpisi u Sarajevu iz XVI vijeka, Sarajevo 1952
  • Turski natpisi XVI vijeka iz nekolika mjesta Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1953
  • Obnova natpisa na Sokolovićevu mostu u Višegradu, Sarajevo 1953
  • Nekoliko nevjerodostojnih turskih natpisa u Sarajevu, Sarajevu 1954
  • Džamija u Ustikolini, Sarajevo 1954 (u zajednici sa Evangelosom Dimitrijevićem).
  • Musafirhana i tekija Isa-bega Ishakovića u Sarajevu, Sarajevo 1956
  • Epigrafika i kaligrafija pjesnika Mehmeda Mejlije, Sarajevo 1957
  • Autogram Evlije Čelebije u trijemu džamije Aladže u Foči, Sarajevo 1957
  • Kaligrafski zapisi u Sinanovoj tekiji u Sarajevu i njihova konzervacija, Sarajevo 1958
  • Izložba islamskih rukopisa u Beogradu, Sarajevo 1958
  • Konzervacija Hadži Sinanove tekije u Sarajevu, Sarajevo 1959 (zajedno sa Matom Biškom).
  • Turski natpisi XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1960
  • Muhamed Enveri efendi Kadić kao epigrafičar, Sarajevo 1960
  • Stari Alifakovac u Sarajevu, Sarajevo 1962
  • Natpisi na nadgrobnim spomenicima Suzi-Čelebije i Neharija u Prizrenu, 1962/63
  • Sarajevske hadžije druge polovine XVIII vijeka, Sarajevo 1964
  • Merhum Abdulah ef. Fočak (Nekrolog)., Sarajevo 1964
  • Ljetopis: (1746-1804) Mula Mustafa Bašeskija, Sarajevo 1968
  • Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1969 (zajedno s Džemalom Čelićem)
  • Turski natpisi u Travniku i njegovoj okolini, Sarajevo 1970
  • Kronogram na novopazarskoj banji, Sarajevo 1970-71
  • Natpis na Sinan-pašinoj džamiji u Kačaniku iz 1003 – 1594/95. godine, Priština 1971
  • Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, knjiga I – Sarajevo, Sarajevo 1974.
  • Vakufnama iz 1630. godine o osnivanju biblioteke Mevla Husamuddina Bošnjaka u Banjoj Luci, Sarajevo 1977 (zajedno sa Mahmudom Traljićem)
  • Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, knjiga II – Istočna i centralna Bosna, Sarajevo 1978
  • Hazreti Mevlana Muhamed Džemaludin Rumi, Sarajevo 1979
  • Hadži Jusufovo putovanje na hadž 1615, godine, Sarajevo 1981
  • Odaziva ti se, Bože---: putopis sa hadža 1615. godine hadži Jusufa Livnjaka, Sarajevo 1981
  • Mjesto života. Kronogram iz 1129. (1716-1717) godine o obnovi tekije na izvoru Bune u Blagaju, Sarajevo 1981
  • Dva autograma Evlije Čelebije u Foči iz 1074. (1664) godine, Sarajevo 1981
  • Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, knjiga III – zapadna Hercegovina i bosanska Krajina, Sarajevo 1982
  • Gazi Husrevbegova biblioteka Sarajevo, Sarajevo, 1982 (zajedno s Mahmudom Traljićem)
  • Mula Mustafa Bašeskija, Sarajevo 1998
  • Vakufnama bosanskog namjesnika Sofi Mehmed-paše iz 1554/55. godine, Banja Luka 2004

ReferenceUredi

  1. ^ a b Traljić, Mahmud (31. 12. 1983). "prof. Mehmed ef. Mujezinović". Anali Gazi Husrev-Begove biblioteke. 6 (9–10): 327–341. ISSN 2566-3267.