Tomislav Ladan
Tomislav Ladan (Ivanjica, Kraljevina Jugoslavija, danas Srbija), 25. juni 1932. - Zagreb 12. septembra 2008),[1] hrvatski književnik, kroatist, prevodilac i polihistor.[2]
Tomislav Ladan | |
|---|---|
| Rođenje | 25. juni 1932. Ivanjica, Kraljevina Jugoslavija |
| Smrt | 12. septembar 2008 (76 godina) Zagreb, Hrvatska |
| Zanimanje | književnik |
Biografija
urediGodine djetinjstva i školovanja proveo je u Travniku, Bugojnu, Banjoj Luci i Sarajevu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu 1958. Pod utjecajem poliglota Rikarda Kuzmića i Henrika Barića, za vrijeme filoloških studija podjednako se posvetio proučavanju klasičnih jezika uz slavistiku i germanistiku. Kako nije uspio dobiti mjesto na Filozofskom fakultetu, radio je neko vrijeme kao privatni poučavatelj, tumač, novinar, urednik za stranu književnost u izdavačkom poduzeću.
Na lični poziv Miroslava Krleže 1961. prelazi na posao u Leksikografski zavod u Zagrebu, gdje je bio glavni direktor, te urednik "Osmojezičnog enciklopedijskog rječnika". Putovao je u mnoge evropske i vanevropske zemlje (Egipat, Kanada, Island, Kina) kao tumač ili predavač, ili radi proučavanja živih jezika i leksikografije. Godine 1963./64. bio je lektor hrvatskog jezika na Univerzitetu u Uppsali. Prvim književnim sastavcima javio se 1950. Nakon manjeg broja početničkih pjesama djeluje kao esejist, kritik, prozaik, prevodilac i leksikograf, koji je za četvrt stoljeća u LZ "Miroslav Krleža" napisao stotine enciklopedijskih jedinica s područja kroatistike, opće etimologije, skandinavistike, te engleske i njemačke književnosti.
Bio je član Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika.[3]
Književni rad
urediZnatan dio Ladanovog rada zauzimaju prijevodi pjesničkih, dramskih, proznih i filozofskih djela s grčkog, latinskog, engleskog, njemačkog, švedskog i norveškog. Tako je preveo sa starogrčkog dijelove Biblije (Evanđelja), Eshilovu "Orestiju", Euripidovu "Medeju"; Aristotelovu "Metafiziku", "Nikomahovu Etiku", "Fiziku" i "Politiku"; s latinskog djela hrvatskih latinista, Ovidija, Descartesa, Dantea, Petrića, Aurelija Augustina; s njemačkog "Sagu o Niebelunzima"; sa švedskog djela Bergmana i Strindberga; s norveškog Henrik Ibsena; s engleskog razna djela T. S. Eliota, E. Pounda, W. Shakespearea, te po jedno djelo Normana Mailera, Virginije Woolf, Jamesa Jonesa, Vladimira Nabokova, Herberta Marcusea i Maxa Horkheimera.
Ladanovi radovi, koji imaju za temu jezikoslovlje, jezičku nauku i jezikotvorstvo nisu brojni, ali su zato veoma utjecajni. Odnosi se to posebno na oštru kritiku takozvanih "rječnika dviju Matica", naslovljenu "Centaurski rječnik centaurskog jezika"; temeljnu studiju o hrvatskom standardnom jeziku "Hrvatska književna koine", 1971, te na veliku poligrafiju "Riječi: značenje, uporaba, podrijetlo", u kojoj razlaže, na sistemski način i na preko 1.100 stranica, sve temeljne pojmove ljudskog opstojanja preko etimologije u hrvatskom i glavnim evropskim i svjetskim jezicima-od Boga do globalizacije. Drugo izdanje ovog djela izašlo je pod nešto promijenim naslovom "Život riječi: etimologija i uporaba" na skoro 1.300 stranica 2009. godine.
Jedini Ladanov roman Bosanski grb (1975.) je intelektualistička proza koja jedva može zadovoljiti kriterije "romana", čak i u postmodernističkoj poetici. Iako protkana motivima hrvatske sudbine na prostorima središnje Bosne (Kupres, Travnik, Livno), ova virtuozna konstrukcija je zapravo bliža "anatomijama" ili hibridnim kompozicijama renesansnih pisaca poput Roberta Burtona ili Rabelaisa, iako reperspektivizirana eksperimentalnim žarom Joycea i svjesnom gradnjom i razgradnjom mikromotiva, ironiziranjem klišea "pripovjedačke Bosne" i poigravanjem stilističkim izričajima - od uzvišenog do opscenog. Moglo bi se reći da je glavni "junak" (ako se uopće može govoriti u tim kategorijama) "Bosanskog grba" - hrvatski jezik.
Kao esejist, Tomislav Ladan je našao svoj pravi žarn. Enciklopedijsko znanje i analitička strast najbolje dolaze do izražaja u slobodnoj formi eseja, u kojoj se stapaju aforistička oštroumnost, ludička zaigranost mogućnostima jezika te autorov spisateljski vitalizam: Ladan je "strpao" u eseje obilje raznorodnih tema, od uloge psovke u književnosti i dominantnih svjetonazora evropskog srednjovjekovlja do meditacije o umiranju i smrtnosti. Po svom habitusu nesklon tradicionalnim književnim žanrovima (poeziji, drami, romanu), Ladan se suvereno izražava u mediju u kojem se stapaju "rubni" književni izrazi kao esej, aforizam, kritika i slobodna poligrafija. U kritici je dao sjajne analize klasika kao što su Broch, Musil i Faulkner, dok je hrvatsku, srpsku i bošnjačku književnost zadužio pobiljem analiza, kojima je podvrgao i mnoge potpuno marginalne književne uratke - često na konsternaciju "objekata" književne anatomije ovog nepodmitljivog kritika.
U oktobru 2007. godine izazvao je kontroverze svojim sudjelovanjem u reklami za City Center One u kojoj daje "stručno" objašnjenje pojma "onetastičan".[4]
Nagrade
uredi- 2009. Kiklop
- 2011. Kiklop
Bibliografija
uredi- Zoon graphicon, Sarajevo, 1962.
- Premišljanja, Zagreb 1964.
- U škarama, Zagreb 1965.
- Ta kritika, Zagreb 1970.
- Bosanski grb, Zagreb 1975.
- Pjesništvo, pjesme, pjesnici, Zagreb 1976.
- Parva mediaevalia, Zagreb 1983.
- Izabrana djela, PSHK, knj. 157/III, Zagreb 1991.
- Riječi: značenje, uporaba, podrijetlo, Zagreb 2001.
- Etymologicon: tumač raznovrsnih pojmova, Zagreb 2006.
- Život riječi : Značenje, uporaba, podrijetlo, Zagreb 2009.
Reference
uredi- ^ Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika BiH od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.
- ^ enciklopedija.hr (25. 11. 2022). "Tomislav Ladan". enciklopedija.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 25. 11. 2022.
- ^ "Odluka o osnivanju Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 11. 1. 2006. Pristupljeno 28. 3. 2013.
- ^ Vjesnik[mrtav link]