Sjeničak

Za druga značenja, pogledajte Sjeničak (čvor).

Sjeničak je naselje na Kordunu u Karlovačkoj županiji, Republika Hrvatska. Sastoji se od tri sela Gornjeg, Donjeg i Lasinjskog Sjeničaka, gdje sa ukupnom površinom od 63 km² čine najveće selo na Kordunu.

Historija

Današnji naziv Sjeničaka potječe od srednjovjekovnog grada Steničnjaka, izgrađenog početkom 12. vijeka na uzvišenju iznad potoka Tršca.

Steničnjak se prvi puta spominje u starim ispravama 1299. godine. Građen je oko 1105. godine .

Oko 1680. godine područje Steničnjaka naseljavaju Srbi u okviru Vojne krajine. Radi lakšeg i drugačijeg izgovora Srbi nazivaju Steničnjak od tada novim imenom Sjeničak, koji će ostati i do danas. Gradom i imanjem su gospodarili grofovi Celjski, Frankopani, Ergevarski, Kanižaji i Draškovići. Područje Sjeničaka od 1783. godine do 1941. godine pripadalo je teritoriji Banovine, a od tada Korduna. Do 1992. godine Sjeničak je bio u sastavu općine Karlovac, a danas su Gornji i Donji Sjeničak naselja u sastavu Grada Karlovca, a Sjeničak Lasinjski u sastavu općine Lasinja.

Sjeničarska buna

Ukidanjem Vojne krajine u drugoj polovini 19. vijeka graničarima su ukinite stara prava i povlastice, a porezi su se neprestalno povećavali. Osnažen je i pokret protiv nasilne mađarizacije. Misleći da su došli da na crkvu izvjese mađarsku zastavu seljaci su 21. septembra 1897. vilama, motikama, sjekirama i štucem napali tročlanu komisju koja je iz Zagreba došla da - razmjerava zemljište. Došljaci su ubrzo zatim bili opkoljeni razjarenom masom i ubijeni. Nekoliko dana poslije žandri iz Lasinje i vojnici iz Petrinje uhapsili su više desetaka ljudi i žena. Pred Kraljevskim sudbenim stolom u Zagrebu izvedeno je 48 Sjeničaraca optuženih za ubistva, zločin i pobunu. Osuđeno je 19 osoba, a od toga 11 na smrt (3 od navedenih osuda su bile izvršene). Buna u Sjeničaku je bila posljednja seljačka buna u Hrvatskoj.

Školstvo

Prva pismenost u Sjeničaku se stjecala u okviru parohijalne crkve Svete Petke koja je u selu postojala od 1715. godine. Prvi učitelji su, prema pisanim podacima iz 1781 godine, bili svećenici i đakoni. Prva javna škola najvjerovatnije je postojala od 1834. godine i nalazila ne u blizini crkve u Lasinjskom Sjeničaku. Nova škola otvorena je 1868. godine u Gornjem Sjeničaku u zaseoku Bijelići i u njoj se tada izučavao i njemački jezik. Dvije škole postojela su i u periodu između dva svjetska rata. U to vrijeme izgrađena je 1929. godine nova školska zgrada u Lasinjskom Sjeničaku i 1938. godine u Gornjem Sjeničaku. U obje škole učilo je 300 dece. Od 1932. do 1936. godine u Gornjem Sjeničaku kao učitelj je radio poznati bosanskohercegovački pisac Hasan Kikić. Srušene u Drugom svjetskom ratu poslije rata su izgrađene nove školske zgrade. U njima je u toku jedne školske godine učilo i do 500 djece. Od 1995. godine, poslije vojne operacije Oluja, u ovim školama se više ne odvija nastava.

Stanovništvo

Prema posljednjem popisu stanovništva 2001. godine Sjeničak je sa susjednim selom Utinjom imao 997 stanovnika. Prema nacionalnom sastavu većinu stanovnika čine Srbi.

Poznate ličnosti

• Sava Mrkalj (1783.-1833.) - Reformator azbuke. Refromaciju koju je započeo svojom knjigom "Salo debeloga jera libo azbukoprotres" nastavlja Vuk Karadžić.
• Gojko Nikoliš (1911-1995), liječnik, pisac Narodni heroj Jugoslavije, napisao memoare "Korjeni, stablo, pavetina" i "Sava Mrkalj - povijest o jednom stradalniku".
• Jovo M. Bižić (1927-2003), učitelj i pisac, napisao trilogiju o ljudima i događajima "Tuđe večere", "Pogrom" i "Ovajke drugovi".
• Miloš Kljajić (1916-1944), Narodni heroj Jugoslavije.

Literatura

• Mile Mrkalj: Sjeničak, kronika kordunaškog sela, Karlovac 1980. година
• Stefano Petrungaro: Kamenje i puške. Društveni protest na hrvatskom selu krajem XIX. stoljeća, Srednja Europa, Zagreb 2011.