Noriaki Kasai

Japanski ski-skakač

Noriaki Kasai (jap. 葛西 紀明 – Kasai Noriaki) japanski je skijaš-skakač i legenda skijaških skokova.

Noriaki Kasai
20170105 VST Bischofshofen 2734.jpg
Lične informacije
Rođenje 6. juni 1972.
Shimokawa
Visina 176 cm
Karijera
Klub Tsuchiya Home Ski Team
Skije Fischer
Takmiči se za Japan
Lični rekord 241,5 m (Vikersund 2017)
Svjetski kup
Sezone 1988–1994, 1996–danas
Pobjede 17 (+ 3 ekipne)
Pob. postolja 63 (+ 19 ekipnih)
Ažurirano: 24. 3. 2019.

KarijeraUredi

Drži rekord po broju nastupa u Svjetskom kupu, i pojedinačno i ekipno: zaključno sa sezonom 2018/19. nastupio je 566 puta u pojedinačnoj konkurenciji uz još 71 nastup u ekipnoj. Također je rekorder po broju sezona u Svjetskom kupu (30); debitirao je 17. 12. 1988. u Sapporu.[1] Osim toga, jedini je sportist u historiji koji je nastupio na osmerim Olimpijskim igrama.

Vlasnik je svjetskog rekorda za skakače starije od 35 godina (241,5 m u Vikersundu 2017).

Prvi veći uspjeh postigao je na SP u skijaškim letovima 1992, održanom na letaonici Čertak u Harrachovu (tadašnja Čehoslovačka), kada je osvojio zlatnu medalju. U to vrijeme bio je među vodećim svjetskim skakačima i bio je poznat po izvanrednom stilu, držeći tijelo između skija. Godine 1994. bio je u japanskom timu koji je osvojio srebrnu medalju na Igrama u norveškom Lillehammeru, a u Sočiju 2014, čak 20 godina kasnije, došao je do ekipne bronze. Na svjetskim prvenstvima osvojio je šest medalja: dva pojedinačna srebra i po dvije bronze pojedinačno i ekipno.

Godine 1999. pobijedio je i na Skijaškom festivalu Holmenkollen, na čuvenoj istoimenoj skakaonici.

Na Zimskim olimpijskim igrama nastupio je čak osam puta, a najbolji rezultat ostvario je na 2014. u ruskom Sočiju, kad je u dobi od 41 godine i 258 dana osvojio srebro na velikoj skakaonici, zaostavši tek 1,3 boda (manje od 1 m) iza pobjednika, Poljaka Kamila Stocha. Time je postao najstariji skijaš-skakač koji je osvojio neku medalju. Prije toga mu je najbolji rezultat bio peto mjesto na velikoj skakaonici u Lillehammeru. U Vancouveru 2010. završio je na osmom mjestu na velikoj skakaonici nakon što je pobijedio u kvalifikacijama s drugim najboljim skokom ukupno,[2] dok je na maloj bio 17. Na maloj skakaonici u Sočiju zauzeo je sedmo mjesto.

U Svjetskom kupu ima 17 pobjeda, a posljednju je ostvario 29. 11. 2014. u Kuusamu (podijelio pobjedu s Ammannom) u dobi od 42 godine i 176 dana, što je rekord za najstarijeg pobjednika u takmičenju Svjetskog kupa. Osim toga, Kasai je i najstariji skakač s plasmanom na pobjedničko postolje (44 godine i 293 dana).

Rezultati u Svjetskom kupuUredi

Pobjednička postoljaUredi

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS 1. skok 2. skok Bodovi Plasman Pobjednik
1. 29. 2. 1992.   Lahti Salpausselkä K-90 86 m 89 m 221,5 3. Toni Nieminen
2. 4. 2. 1992.   Örnsköldsvik Paradiskullen K-90 88 m 88 m 218,1 2. Ernst Vettori
3. 21. 3. 1992.   Harrachov Čerťák K-180 182 m 182 m 392,5 1.
4. 30. 12. 1992.   Oberstdorf Schattenberg K-115 113,5 m 113,5 m 230,3 3. Christof Duffner
5. 1. 1. 1993.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-107 108,5 m 97,5 m 220,8 1.
6. 3. 1. 1993.   Innsbruck Bergisel K-108 106 m 97 m 212,5 3. Andreas Goldberger
7. 6. 1. 1993.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-120 127,5 m 116,5 m 235,1 2.
8. 23. 1. 1993.   Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 122,5 m 115,5 m 223,2 1.
9. 6. 3. 1993.   Lahti Salpausselkä K-90 90 m 89,5 m 235,2 1.
10. 4. 1. 1994.   Innsbruck Bergisel K-108 102,5 m 109,5 m 222,2 3. Andreas Goldberger
11. 6. 1. 1994.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-120 121,5 m 117,5 m 232,2 2. Espen Bredesen
12. 9. 1. 1994.   Murau "Hans Walland" K-120 114 m 115 m 214,2 1.
13. 5. 3. 1994.   Lahti Salpausselkä K-90 81 m 92 m 217,5 3. Jens Weißflog
14. 26. 1. 1997.   Hakuba Hakuba K-120 131,5 m 117,5 m 243,2 2. Adam Małysz
15. 29. 11. 1997.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-120 118,5 m 122,5 m 237,8 3. Dieter Thoma
16. 1. 3. 1998.   Vikersund Vikersundbakken K-175 180 m 168 m 352,1 3. Takanobu Okabe
17. 13. 3. 1998.   Trondheim Granåsen K-120 123,5 m 125,5 m 249,7 2. Masahiko Harada
18. 22. 3. 1998.   Planica Bloudekova velikanka K-120 147,5 m 131 m 298,3 1.
19. 8. 12. 1998.   Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 122 m 124 m 238,8 3. Martin Schmitt
20. 20. 12. 1998.   Harrachov Čerťák K-120 122,5 m 125 m 248 2. Janne Ahonen
21. 30. 12. 1998.   Oberstdorf Schattenberg K-115 120 m 114 m 241,7 3. Martin Schmitt
22. 1. 1. 1999.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-115 111 m 119,5 m 230,9 3.
23. 3. 1. 1999.   Innsbruck Bergisel K-108 109,5 m 108 m 232,5 1.
24. 9. 1. 1999.   Engelberg Titlis K-120 120,5 m 122,5 m 239,4 3. Janne Ahonen
25. 10. 1. 1999. 125,5 m 124,5 m 251,5 3. Kazuyoshi Funaki
26. 29. 1. 1999.   Willingen Mühlenkopf K-120 132,5 m 124,5 m 266,1 1.
27. 30. 1. 1999. 127 m 128 m 261,5 1.
28. 4. 3. 1999.   Kuopio Puijo K-120 125,5 m 121 m 243,7 3. Martin Schmitt
29. 9. 3. 1999.   Trondheim Granåsen K-120 132,5 m 127,5 m 270 1.
30. 14. 3. 1999.   Oslo Holmenkollen K-115 123 m 117,5 m 253,4 1.
31. 20. 3. 1999.   Planica Letalnica K-185 182 m 207,5 m 375,9 3. Hideharu Miyahira
32. 21. 3. 1999. 196,5 m 214 m 398,1 1.
33. 2. 12. 2000.   Kuopio Puijo K-120 117 m ^ 110,6 3. Matti Hautamäki
34. 29. 12. 2000.   Oberstdorf Schattenberg K-115 116,5 m 128,5 m 263,5 2. Martin Schmitt
35. 1. 1. 2001.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-115 120 m 122 m 257,6 1.
36. 4. 1. 2001.   Innsbruck Bergisel K-108 94 m 111,5 m 211,6 3. Adam Małysz
37. 26. 1. 2002.   Sapporo Okurayama K-120 124 m 120,5 m 244,6 3. Andreas Widhölzl
38. 9. 2. 2003.   Willingen Mühlenkopf K-120 147 m ^ 167,1 1.
39. 25. 1. 2004.   Sapporo Okurayama K-120 125,5 m 127,5 m 260,4 2. Roar Ljøkelsøy
40. 7. 2. 2004.   Oberstdorf "Heini Klopfer" K-185 210,5 m 197,5 m 401,6 3.
41. 28. 2. 2004.   Park City Olimpijski park Utah K-120 120,5 m 122,5 m 235,9 1.
42. 1. 1. 2007.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-115 HS 125 128 m ^ 132,9 3. Andreas Küttel
43. 8. 2. 2009.   Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 136 m 140 m 261,8 3. Gregor Schlierenzauer
44. 17. 1. 2010.   Sapporo Okurayama K-120 HS 134 131 m 123 m 255,7 2. Simon Ammann
45. 15. 12. 2013.   Titisee-Neustadt Hochfirstova K-125 HS 142 139,5 m 137,5 m 292 3. Kamil Stoch
46. 11. 1. 2014.   Tauplitz Kulm K-185 HS 200 196 m 197 m 391,6 1.
47. 12. 1. 2014. 180 m 201 m 365,8 3. Peter Prevc
48. 25. 1. 2014.   Sapporo Okurayama K-120 HS 134 132,5 m 129 m 272,1 3.
49. 26. 2. 2014.   Falun Lugnet K-120 HS-134 133 m 130,5 m 248,8 3. Severin Freund
50. 7. 3. 2014.   Trondheim Granåsen K-124 HS-140 135,5 m 132 m 261,4 3. Anders Bardal
51. 28. 11. 2014.   Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 131 m 136,5 m 270,5 3. Simon Ammann
52. 29. 11. 2014. 145 m 131,5 m 272,2 1[a]
53. 4. 1. 2015.   Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 128,5 m 132 m 263,7 3. Richard Freitag
54. 6. 1. 2015.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 132,5 m 137 m 277,1 2. Michael Hayböck
55. 14. 2. 2015.   Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 218,5 m 225 m 395,5 3. Peter Prevc
56. 15. 3. 2015.   Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 128,5 m 128,5 m 254,9 2. Severin Freund
57. 19. 12. 2015.   Engelberg Titlis K-125 HS 137 131,5 m 134 m 273,5 3. Peter Prevc
58. 31. 1. 2016.   Sapporo Ōkurayama K-120 HS 134 138,5 m 134 m 259,5 3. Anders Fannemel
59. 10. 2. 2016.   Trondheim Granåsen K-124 HS 140 127 m 143 m 266,8 3. Peter Prevc
60. 12. 2. 2016.   Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 231,5 m 230 m 418,5 3. Robert Kranjec
61. 4. 3. 2016.   Wisła Malinka K-120 HS 134 128,5 m 134 m 265,4 3. Roman Koudelka
62. 19. 3. 2017.   Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 239,5 m 241,5 m 448,0 2. Kamil Stoch
63. 26. 3. 2017.   Planica Letalnica K-200 HS 225 239 m ^ 223,9 3. Stefan Kraft

^ – održana samo jedna serija zbog jakog vjetra / lošeg vremena

NapomeneUredi

  1. ^ Podijelio pobjedu s Ammannom.

ReferenceUredi

  1. ^ "88/89 FIS WORLD CUP SKI-JUMPING. 5th World Cup Competition". Pristupljeno 12. 1. 2014.
  2. ^ Kasaijevi rezultati Archived 2007-09-30 na Wayback Machine, FIS.

Vanjski linkoviUredi