Noriaki Kasai

japanski skijaš-skakač

Noriaki Kasai (jap. 葛西 紀明 – Kasai Noriaki) japanski je skijaš-skakač i legenda skijaških skokova.

Noriaki Kasai
Lične informacije
Rođenje6. juni 1972.
Shimokawa
Visina176 cm
Karijera
KlubTsuchiya Home Ski Team
SkijeFischer
Takmiči se za Japan
Lični rekord241,5 m (Vikersund 2017)
Svjetski kup
Sezone1988–1994, 1996–danas
Pobjede17 (+ 3 ekipne)
Pob. postolja63 (+ 19 ekipnih)
Ažurirano: 24. 3. 2024.

Karijera

uredi

Drži rekord po broju nastupa u Svjetskom kupu, i pojedinačno i ekipno: zaključno sa sezonom 2018/19. nastupio je 569 puta u pojedinačnoj konkurenciji uz još 71 nastup u ekipnoj. Također je rekorder po broju sezona u Svjetskom kupu (31); debitirao je 17. 12. 1988. u Sapporu.[1] Osim toga, jedini je sportist u historiji koji je nastupio na osmerim Olimpijskim igrama.

Vlasnik je svjetskog rekorda za skakače starije od 35 godina (241,5 m u Vikersundu 2017).

Prvi veći uspjeh postigao je na SP u skijaškim letovima 1992, održanom na letaonici Čertak u Harrachovu (tadašnja Čehoslovačka), kada je osvojio zlatnu medalju. U to vrijeme bio je među vodećim svjetskim skakačima i bio je poznat po izvanrednom stilu, držeći tijelo između skija. Godine 1994. bio je u japanskom timu koji je osvojio srebrnu medalju na Igrama u norveškom Lillehammeru, a u Sočiju 2014, čak 20 godina kasnije, došao je do ekipne bronze. Na svjetskim prvenstvima osvojio je šest medalja: dva pojedinačna srebra i po dvije bronze pojedinačno i ekipno.

Godine 1999. pobijedio je i na Skijaškom festivalu Holmenkollen, na čuvenoj istoimenoj skakaonici.

Na Zimskim olimpijskim igrama nastupio je čak osam puta, a najbolji rezultat ostvario je na 2014. u ruskom Sočiju, kad je u dobi od 41 godine i 258 dana osvojio srebro na velikoj skakaonici, zaostavši tek 1,3 boda (manje od 1 m) iza pobjednika, Poljaka Kamila Stocha. Time je postao najstariji skijaš-skakač koji je osvojio neku medalju. Prije toga mu je najbolji rezultat bio peto mjesto na velikoj skakaonici u Lillehammeru. U Vancouveru 2010. završio je na osmom mjestu na velikoj skakaonici nakon što je pobijedio u kvalifikacijama s drugim najboljim skokom ukupno,[2] dok je na maloj bio 17. Na maloj skakaonici u Sočiju zauzeo je sedmo mjesto.

U Svjetskom kupu ima 17 pobjeda, a posljednju je ostvario 29. 11. 2014. u Kuusamu (podijelio ju je s Ammannom) u dobi od 42 godine i 176 dana, što je rekord za najstarijeg pobjednika u takmičenju Svjetskog kupa. Osim toga, Kasai je i najstariji skakač s plasmanom na pobjedničko postolje (44 godine i 293 dana).

Rezultati u Svjetskom kupu

uredi

Pobjednička postolja

uredi
Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS 1. skok 2. skok Bodovi Plasman Pobjednik
1. 29. 2. 1992.   Lahti Salpausselkä K-90 86 m 89 m 221,5 3. Toni Nieminen
2. 4. 2. 1992.   Örnsköldsvik Paradiskullen K-90 88 m 88 m 218,1 2. Ernst Vettori
3. 21. 3. 1992.   Harrachov Čerťák K-180 182 m 182 m 392,5 1.
4. 30. 12. 1992.   Oberstdorf Schattenberg K-115 113,5 m 113,5 m 230,3 3. Christof Duffner
5. 1. 1. 1993.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-107 108,5 m 97,5 m 220,8 1.
6. 3. 1. 1993.   Innsbruck Bergisel K-108 106 m 97 m 212,5 3. Andreas Goldberger
7. 6. 1. 1993.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-120 127,5 m 116,5 m 235,1 2.
8. 23. 1. 1993.   Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 122,5 m 115,5 m 223,2 1.
9. 6. 3. 1993.   Lahti Salpausselkä K-90 90 m 89,5 m 235,2 1.
10. 4. 1. 1994.   Innsbruck Bergisel K-108 102,5 m 109,5 m 222,2 3. Andreas Goldberger
11. 6. 1. 1994.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-120 121,5 m 117,5 m 232,2 2. Espen Bredesen
12. 9. 1. 1994.   Murau "Hans Walland" K-120 114 m 115 m 214,2 1.
13. 5. 3. 1994.   Lahti Salpausselkä K-90 81 m 92 m 217,5 3. Jens Weißflog
14. 26. 1. 1997.   Hakuba Hakuba K-120 131,5 m 117,5 m 243,2 2. Adam Małysz
15. 29. 11. 1997.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-120 118,5 m 122,5 m 237,8 3. Dieter Thoma
16. 1. 3. 1998.   Vikersund Vikersundbakken K-175 180 m 168 m 352,1 3. Takanobu Okabe
17. 13. 3. 1998.   Trondheim Granåsen K-120 123,5 m 125,5 m 249,7 2. Masahiko Harada
18. 22. 3. 1998.   Planica Bloudekova velikanka K-120 147,5 m 131 m 298,3 1.
19. 8. 12. 1998.   Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 122 m 124 m 238,8 3. Martin Schmitt
20. 20. 12. 1998.   Harrachov Čerťák K-120 122,5 m 125 m 248 2. Janne Ahonen
21. 30. 12. 1998.   Oberstdorf Schattenberg K-115 120 m 114 m 241,7 3. Martin Schmitt
22. 1. 1. 1999.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-115 111 m 119,5 m 230,9 3.
23. 3. 1. 1999.   Innsbruck Bergisel K-108 109,5 m 108 m 232,5 1.
24. 9. 1. 1999.   Engelberg Titlis K-120 120,5 m 122,5 m 239,4 3. Janne Ahonen
25. 10. 1. 1999. 125,5 m 124,5 m 251,5 3. Kazuyoshi Funaki
26. 29. 1. 1999.   Willingen Mühlenkopf K-120 132,5 m 124,5 m 266,1 1.
27. 30. 1. 1999. 127 m 128 m 261,5 1.
28. 4. 3. 1999.   Kuopio Puijo K-120 125,5 m 121 m 243,7 3. Martin Schmitt
29. 9. 3. 1999.   Trondheim Granåsen K-120 132,5 m 127,5 m 270 1.
30. 14. 3. 1999.   Oslo Holmenkollen K-115 123 m 117,5 m 253,4 1.
31. 20. 3. 1999.   Planica Letalnica K-185 182 m 207,5 m 375,9 3. Hideharu Miyahira
32. 21. 3. 1999. 196,5 m 214 m 398,1 1.
33. 2. 12. 2000.   Kuopio Puijo K-120 117 m ^ 110,6 3. Matti Hautamäki
34. 29. 12. 2000.   Oberstdorf Schattenberg K-115 116,5 m 128,5 m 263,5 2. Martin Schmitt
35. 1. 1. 2001.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-115 120 m 122 m 257,6 1.
36. 4. 1. 2001.   Innsbruck Bergisel K-108 94 m 111,5 m 211,6 3. Adam Małysz
37. 26. 1. 2002.   Sapporo Okurayama K-120 124 m 120,5 m 244,6 3. Andreas Widhölzl
38. 9. 2. 2003.   Willingen Mühlenkopf K-120 147 m ^ 167,1 1.
39. 25. 1. 2004.   Sapporo Okurayama K-120 125,5 m 127,5 m 260,4 2. Roar Ljøkelsøy
40. 7. 2. 2004.   Oberstdorf "Heini Klopfer" K-185 210,5 m 197,5 m 401,6 3.
41. 28. 2. 2004.   Park City Olimpijski park Utah K-120 120,5 m 122,5 m 235,9 1.
42. 1. 1. 2007.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-115 HS 125 128 m ^ 132,9 3. Andreas Küttel
43. 8. 2. 2009.   Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 136 m 140 m 261,8 3. Gregor Schlierenzauer
44. 17. 1. 2010.   Sapporo Okurayama K-120 HS 134 131 m 123 m 255,7 2. Simon Ammann
45. 15. 12. 2013.   Titisee-Neustadt Hochfirstova K-125 HS 142 139,5 m 137,5 m 292 3. Kamil Stoch
46. 11. 1. 2014.   Tauplitz Kulm K-185 HS 200 196 m 197 m 391,6 1.
47. 12. 1. 2014. 180 m 201 m 365,8 3. Peter Prevc
48. 25. 1. 2014.   Sapporo Okurayama K-120 HS 134 132,5 m 129 m 272,1 3.
49. 26. 2. 2014.   Falun Lugnet K-120 HS-134 133 m 130,5 m 248,8 3. Severin Freund
50. 7. 3. 2014.   Trondheim Granåsen K-124 HS-140 135,5 m 132 m 261,4 3. Anders Bardal
51. 28. 11. 2014.   Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 131 m 136,5 m 270,5 3. Simon Ammann
52. 29. 11. 2014. 145 m 131,5 m 272,2 1[a]
53. 4. 1. 2015.   Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 128,5 m 132 m 263,7 3. Richard Freitag
54. 6. 1. 2015.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 132,5 m 137 m 277,1 2. Michael Hayböck
55. 14. 2. 2015.   Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 218,5 m 225 m 395,5 3. Peter Prevc
56. 15. 3. 2015.   Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 128,5 m 128,5 m 254,9 2. Severin Freund
57. 19. 12. 2015.   Engelberg Titlis K-125 HS 137 131,5 m 134 m 273,5 3. Peter Prevc
58. 31. 1. 2016.   Sapporo Ōkurayama K-120 HS 134 138,5 m 134 m 259,5 3. Anders Fannemel
59. 10. 2. 2016.   Trondheim Granåsen K-124 HS 140 127 m 143 m 266,8 3. Peter Prevc
60. 12. 2. 2016.   Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 231,5 m 230 m 418,5 3. Robert Kranjec
61. 4. 3. 2016.   Wisła Malinka K-120 HS 134 128,5 m 134 m 265,4 3. Roman Koudelka
62. 19. 3. 2017.   Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 225 239,5 m 241,5 m 448,0 2. Kamil Stoch
63. 26. 3. 2017.   Planica Letalnica K-200 HS 225 239 m ^ 223,9 3. Stefan Kraft

^ – održana samo jedna serija zbog jakog vjetra / lošeg vremena

Napomene

uredi
  1. ^ Podijelio pobjedu s Ammannom.

Reference

uredi
  1. ^ "88/89 FIS WORLD CUP SKI-JUMPING. 5th World Cup Competition". Arhivirano s originala 16. 6. 2004. Pristupljeno 12. 1. 2014.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  2. ^ Kasaijevi rezultati Arhivirano 30. 9. 2007. na Wayback Machine, FIS.

Vanjski linkovi

uredi