Kazuyoshi Funaki

japanski skijaš-skakač

Kazuyoshi Funaki (船木 和喜 – Funaki Kazuyoshi) nekadašnji je japanski skijaš-skakač. Najveće uspjehe postizao je u drugoj polovini 1990-ih, a ostao je poznat po gotovo savršenom stilu. Njegov V-stil razlikovao se od uobičajenog jer mu je tijelo u zraku bilo ravno između skija.

Kazuyoshi Funaki
Lične informacije
Rođenje27. april 1975.
Yoichi
Visina175 cm
Karijera
KlubFit Ski
SkijeFischer
Takmiči se za Japan
Lični rekord206,5 m (Planica, 1999)
Svjetski kup
Sezone1993, 19952005, 20092012.
Pobjede15 (+ 2 ekipne)
Pob. postolja38 (+ 7 ekipnih)
Ažurirano: 17. 11. 2022.

Karijera uredi

Skijaškim skokovima počeo se baviti kad je imao 11 godina. Njegovo rodno mjesto, Yoichi, također je dom Yukija Kasaye, koji je postao nacionalni heroj Japana nakon pobjede na maloj skakaonici na Olimpijskim igrama 1972. u Sapporu. Kasaya je bio i Funakijev uzor.

U Svjetskom kupu debitirao je 20. decembra 1992. upravo u Sapporu i osvojio 27. mjesto. Prvu pobjedu ostvario je 10. decembra 1994. na maloj skakaonici u Planici. Tri sedmice kasnije bio je vodeći nakon tri stanice Novogodišnje turneje. Međutim, u drugoj seriji u Bischofshofenu skočio je na 131,5 m, najduže od svih, ali je pri doskoku pao, pa je ukupni pobjednik Turneje postao Andreas Goldberger ispred Funakija.

Ukupno je ostvario 15 pobjeda, posljednju ponovo u Sapporu 5. februara 2005. Najuspješnija sezona bila mu je 1997/98, u kojoj je osvojio Novogodišnju turneju i postao svjetski prvak u letovima u Oberstdorfu, a ukupnom poretku Svjetskog kupa završio je drugi. U prethodnoj sezoni pobijedio je na takmičenju u okviru Skijaškog festivala Holmenkollen.

Vrhunac karijere bile su mu Zimske olimpijske igre 1998. u Naganu. Pred domaćom publikom osvojio je zlatnu medalju na velikoj skakaonici, što je bilo prvo olimpijsko zlato u skijaškim skokovima za Japan od spomenutog Kasayinog uspjeha. Tome je dodao i zlato u ekipnim skokovima te srebro na maloj, na kojoj je bolji bio Jani Soininen. U Naganu je postao i tek drugi skakač u historiji koji je dobio ocjenu 20 od svih pet sudija nakon Tonija Innauera 1976. U znak počasti za ova dostignuća predstavljao je Aziju među nosiocima olimpijske zastave na ceremoniji otvaranja sljedećih Igara u Salt Lake Cityju.

Na svjetskim prvenstvima osvojio je zlatnu medalju na maloj skakaonici 1999. u Ramsauu te tri ekipne srebrne (1997, 1999. i 2003). Za rezultate u skijaškim skokovima dobio je i Medalju Holmenkollen 1999.

Iako se povukao 2012, povremeno nastupi na lokalnim takmičenjima u Japanu.[1] U martu 2019. bio je deseti i 42. u takmičenjima FIS Race u Sapporu.

Rezultati u Svjetskom kupu uredi

Pobjednička postolja uredi

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 10. 12. 1994.   Planica Srednja Bloudekova K-92 97,5 m 91,5 m 243,0 1.
2. 4. 1. 1995.   Innsbruck Bergisel K-108 117,5 m 111,5 m 247,7 1.
3. 8. 1. 1995.   Willingen Mühlenkopf K-120 124,5 m 124,5 m 246,2 2. Andreas Goldberger
4. 29. 1. 1995.   Lahti Salpausselkä K-114 114 m ^1 113,7 3. Jens Weißflog
5. 5. 2. 1995.   Falun Lugnet K-90 89 m 84 m 219,5 3. Espen Bredesen
6. 7. 12. 1996.   Kuusamo Rukatunturi K-120 142,5 m 135,5 m 295,4 2. Takanobu Okabe
7. 14. 12. 1996.   Harrachov Čerťák K-120 140 m 141,5 m 297,7 1.
8. 4. 1. 1997.   Innsbruck Bergisel K-108 116 m 113,5 m 254,1 1.
9. 9. 3. 1997.   Lahti Salpausselkä K-114 115 m ^1 117,0 3. Andreas Widhölzl
10. 12. 3. 1997.   Kuopio Puijo K-90 97 m 86,5 m 241,0 1.
11. 16. 3. 1997.   Oslo Holmenkollen K-110 111 m 125,5 m 258,5 1.
12. 22. 3. 1997.   Planica Letalnica K-185 190,5 m 204 m 378,9 2. Takanobu Okabe
13. 29. 12. 1997.   Oberstdorf Schattenberg K-115 116 m 117 m 240,9 1.
14. 1. 1. 1998.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-115 119 m 116 m 243,5 1.
15. 4. 1. 1998.   Innsbruck Bergisel K-108 108,5 m 113 m 240,7 1.
16. 11. 1. 1998.   Ramsau Mattensprung K-90 87,5 m 94 m 240,5 2. Masahiko Harada
17. 18. 1. 1998.   Zakopane Wielka Krokiew K-116 121,5 m 128 m 263,0 2. Primož Peterka
18. 24. 1. 1998.   Oberstdorf "Heini Klopfer" K-185 191 m 187,5 m 370,2 2. Sven Hannawald
19. 25. 1. 1998. 203 m 205,5 m 406,2 1.
20. 21. 3. 1998.   Planica Bloudekova velikanka K-120 126,5 m 140 m 291,7 1.
21. 29. 11. 1998.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-120 109,5 m 118,5 m 212,4 3. Martin Schmitt
22. 5. 12. 1998.   Chamonix Le Mont K-95 106,5 m 88 m 239,0 3.
23. 6. 12. 1998. 100,5 m 94,5 m 243,5 2. Janne Ahonen
24. 8. 12. 1998.   Predazzo Trampolino "Dal Ben" K-120 121,5 m 126 m 250,0 2. Martin Schmitt
25. 19. 12. 1998.   Harrachov Čerťák K-120 107,5 m 123,5 m 217,8 3. Janne Ahonen
26. 9. 1. 1999.   Engelberg Titlis K-120 125 m 125,5 m 254,9 2.
27. 10. 1. 1999. 129,5 m 130 m 273,1 1.
28. 17. 1. 1999.   Zakopane Wielka Krokiew K-116 119 m 121,5 m 253,8 2. Janne Ahonen
29. 24. 1. 1999.   Sapporo Ōkurayama K-120 127,5 m 133 m 274,4 1.
30. 29. 1. 1999.   Willingen Mühlenkopf K-120 127 m 124 m 256,8 3. Noriaki Kasai
31. 31. 1. 1999. 126,5 m 124,5 m 256,3 3.
32. 4. 3. 1999.   Kuopio Puijo K-120 125,5 m 121,5 m 250,1 2. Martin Schmitt
33. 6. 3. 1999.   Lahti Salpausselkä K-90 93,5 m ^1 125,5 1.
34. 14. 3. 1999.   Oslo Holmenkollen K-115 117,5 m 115,5 m 241,4 3. Noriaki Kasai
35. 19. 3. 1999.   Planica Letalnica K-185 190,5 m 206,5 m 388,9 2. Martin Schmitt
36. 23. 11. 2001.   Kuopio Puijo K-120 122 m 123,5 m 243,4 3. Adam Małysz
37. 8. 12. 2001.   Villach Alpenarena K-90 91,5 m 94 m 243,0 3.
38. 5. 2. 2005.   Sapporo Ōkurayama K-120 HS 134 135 m ^1 144,0 1.

^1 – održana samo jedna serija

Reference uredi

  1. ^ "Wyniki zawodnika". wyniki-skoki.hostingasp.pl (jezik: poljski). Pristupljeno 5. 4. 2021.

Vanjski linkovi uredi