Wikipedia

Anders Bardal

norveški skijaš-skakač

Anders Bardal (čit. [ɑneʂ bɑːɖɑːl]) nekadašnji je norveški skijaš-skakač.

Anders Bardal
Lične informacije
Rođenje (1982-08-24) 24. august 1982 (42 godine)
Norveška Steinkjer
Visina186 cm
Karijera
KlubSteinkjer SK
SkijeFischer
Takmiči se zaNorveška Norvešku
Lični rekord230 m (Planica 2013)
Svjetski kup
Sezone2001–2015.
Pobjede7 (+ 9 ekipnih i 1 mješovito)
Pob. postolja34 (+ 25 ekipnih)
Medalje
Zimske olimpijske igre
Bronzana medalja – treće mjesto Soči 2014. Mala
Bronzana medalja – treće mjesto Vancouver 2010. Ekipno (v)
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja – prvo mjesto Val di Fiemme 2013. Mala
Zlatna medalja – prvo mjesto Falun 2015. Ekipno (v)
Srebrna medalja – drugo mjesto Sapporo 2007. Ekipno (v)
Srebrna medalja – drugo mjesto Liberec 2009. Ekipno (v)
Srebrna medalja – drugo mjesto Oslo 2011. Ekipno (m)
Srebrna medalja – drugo mjesto Oslo 2011. Ekipno (v)
Srebrna medalja – drugo mjesto Falun 2015. Mješovito
Svjetsko prvenstvo u letovima
Srebrna medalja – drugo mjesto Harrachov 2014. Pojedinačno
Srebrna medalja – drugo mjesto Planica 2010. Ekipno
Bronzana medalja – treće mjesto Oberstdorf 2008. Ekipno
Ažurirano: 22. 3. 2015.

Karijera

uredi

U Svjetskom kupu takmičio se od 2001 do 2015, a do prve pobjede došao je 27. januara 2008. u Zakopanima.

Na ZOI 2002. zauzeo je 25. mjesto na velikoj skakaonici, a s norveškom reprezentacijom bio je deveti. Na svjetskim prvenstvima 2007, 2009. i 2011. osvojio je 4 srebrne medalje, sve u ekipnim skokovima. Na SP-u u letovima 2008. osvojio je ekipnu bronzu a 2 godine kasnije i ekipno srebro. Iste godine na Olimpijskim igrama u Vancouveru dolazi do još jedne ekipne bronze.

Rezultat karijere ostvario je 2012. kad je bio ukupni pobjednik Svjetskog kupa i prvi je Norvežanin kome je to uspjelo nakon Espena Bredesena 1994. Iduće godine na Svjetskom prvenstvu u Val di Fiemmeu osvojio je zlatnu medalju na maloj skakaonici. Tome je dodao još jednu ekipnu olimpijsku bronzu iz Sočija 2014.

Na Svjetskom prvenstvu 2015. s kolegama iz reprezentacije postao je svjetski prvak u ekipnim skokovima na velikoj skakaonici. Na istom prvenstvu osvojio je i srebrnu medalju u mješovitim skokovima na maloj skakaonici.

19. marta 2015. objavio je da okončava karijeru.[1]

Privatni život

uredi

Trenutno živi u Trondheimu sa suprugom, kćerkom i sinom. Studira na Trondheim Business Schoolu. U izjavi povodom okončanja karijere naveo je da je moguće da se jednog dana vrati u skijaške skokove u nekoj drugoj ulozi.[1]

Rezultati u Svjetskom kupu

uredi

Postolja

uredi
Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 17. 3. 2007.   Oslo Holmenkollen K-115 HS 128 125,5 m 117 m 254,0 3. Adam Małysz
2. 6. 1. 2008.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 132,5 m 124,5 m 243,6 2. Janne Ahonen
3. 27. 1. 2008.   Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 137 m —^ 149,1 1. —
4. 3. 2. 2008.   Sapporo Okurayama K-120 HS 134 127 m 131,5 m 264,3 3. Thomas Morgenstern
5. 17. 2. 2008.   Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 142 m 143,5 m 279,9 3. Bjørn Einar Romøren
6. 4. 3. 2008.   Kuopio Puijo K-120 HS 127 117,5 m 128 m 240,4 2. Janne Ahonen
7. 4. 12. 2011.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 125 m 140,5 m 249,2 2. Andreas Kofler
8. 9. 12. 2011.   Harrachov Čerťák K-125 HS 142 131 m 135,5 m 245,0 3. Gregor Schlierenzauer
9. 17. 12. 2011.   Engelberg Titlis K-125 HS 137 130,5 m 133 m 266,2 1. —
10. 18. 12. 2011.   Engelberg Titlis K-125 HS 137 131,5 m 135 m 260,5 3. Andreas Kofler
11. 6. 1. 2012.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-125 HS 140 135 m —^ 136,5 2. Thomas Morgenstern
12. 15. 1. 2012.   Tauplitz Kulm K-185 HS 200 205,5 m —^ 201,6 3. Robert Kranjec
13. 15. 1. 2012.   Tauplitz Kulm K-185 HS 200 197,5 m 183,5 m 364,9 1. —
14. 21. 1. 2012.   Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 132 m 126 m 293,1 3. Gregor Schlierenzauer
15. 28. 1. 2012.   Sapporo Okurayama K-120 HS 134 134 m 135 m 252,5 2. Daiki Itō
16. 5. 2. 2012.   Predazzo "Giuseppe Dal Ben" K-120 HS 134 123,5 m 128 m 248,6 3. Kamil Stoch
17. 12. 2. 2012.   Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 145,5 m 148 m 277 1. —
18. 4. 3. 2012.   Lahti Salpausselkä K-90 HS 97 90,5 m 96 m 239,2 2. Daiki Itō
19. 24. 11. 2012.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-90 HS 100 98 m 101 m 267,0 3. Severin Freund
20. 1. 1. 2013.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 136,5 m 135,5 m 267,2 3. Anders Jacobsen
21. 4. 1. 2013.   Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 125 m 120 m 235,4 3. Gregor Schlierenzauer
22. 9. 1. 2013.   Wisła Malinka K-120 HS 134 130 m 128 m 264,4 1. —
23. 12. 1. 2013.   Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 132,5 m 132 m 271,6 2. Anders Jacobsen
24. 10. 3. 2013.   Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 121,5 m 126 m 266,9 2. Richard Freitag
25. 8. 12. 2013.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 131 m 138 m 277,0 2. Severin Freund
26. 21. 12. 2013.   Engelberg Titlis K-125 HS 137 131 m 140 m 268,3 3. Jan Ziobro
27. 29. 12. 2013.   Oberstdorf Schattenberg K-120 HS 137 133 m 133,5 m 297,9 2. Simon Ammann
28. 19. 1. 2014.   Zakopane Wielka Krokiew K-120 HS 134 131,5 m —^ 127,0 1. —
29. 4. 3. 2014.   Kuopio Puijo K-120 HS 127 123 m 127,5 m 257,6 3. Kamil Stoch
30. 7. 3. 2014.   Trondheim Granåsen K-124 HS 140 136,5 m 131 m 269,3 1. —
31. 9. 3. 2014.   Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 128 m 127 m 252,1 2. Severin Freund
32. 21. 3. 2014.   Planica Bloudekova velikanka K-125 HS 139 136,5 m 134,5 m 288,8 2. Severin Freund
33. 23. 3. 2014.   Planica Bloudekova velikanka K-125 HS 139 138,5 m 136,5 m 278,5 3. Peter Prevc
34. 10. 3. 2015.   Kuopio Puijo K-92 HS 100 102,5 m —^ 135,9 2. Severin Freund

^ – održana samo 1 serija zbog lošeg vremena

Reference

uredi
  1. ^ a b "Anders Bardal ends his successful career". FIS. 19. 3. 2015. Arhivirano s originala, 21. 3. 2015. Pristupljeno 21. 3. 2015.

Vanjski linkovi

uredi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Anders_Bardal&oldid=3474120"