Wikipedia

Naučna fantastika

Naučna fantastika (engleski: science fiction) je umjetnički žanr, oblik spekulativne fikcije koji se prvenstveno bavi maštovitim i futurističkim konceptima izmišljene napredne nauke i/ili tehnologije i njihovog uticaja na društvo ili pojedince,[1] istraživanje svemira, putovanja kroz vrijeme, paralelne svemire i vanzemaljski život. Naučna fantastika može pratiti svoje korijene do drevne mitologije.[2] Pojam naučne fantastike vezuje se prije svega za književna, televizijska i filmska djela, ali naučna fantastika utiče i na likovnu i muzičku umjetnost.

Naučna fantastika često istražuje potencijalne posljedice naučnih, društvenih i tehnoloških inovacija,[3][4] ponekad služi kao način za podržavanje budućih naučnih i tehnoloških inovacija.[5] Osim što pruža zabavu, može također kritikovati današnje društvo i istraživati alternative. Također se često kaže da inspiriše "osećaj čuda".[6]

Granice žanra nisu jasno definirane.[7] Mnoga naučnofantastička djela sadrže karakteristike drugih umjetničkih žanrova, poput kriminalističkih romana, romana strave i užasa, historijskih romana i, naročito, fantastike. Naučna fantastika sadrži mnoge podžanrove. Mnoga naučnofantastična djela imaju i značajne elemente psihološke i filozofske književnosti.

Roman Frankenstein objavljen 1918. g., engleske književnice Mary Shelly smatra se izvorištem naučne fantastike kao žanra.

Žanr naučne fantastike često se označava skraćenicama NF te SF ili sci-fi (prema engleskom izvorniku). U ovom se članku koristi bosanska kratica NF.

Teme i motivi naučne fantastike

uredi

Naučna fantastika bavi se razmatranjem uticaja napretka nauke i tehnologije na društvo i osobe, predviđanjem razvoja čovječanstva ili čak govori o otkrivanju i zamišljanju novih pojava i tehnologija. Osim toga, naučna fantastika se ponekad bavi i alternativnom historijom: "šta bi bilo da je bilo".

Sasvim je pogrešno identificirati naučnu fantastiku isključivo sa svemirskim istraživanjima ili vanzemaljcima. Ovdje je napisan spisak samo nekih tema i motiva NF-a, zajedno s primjerima. Važno je napomenuti da velika većina naučnofantastičkih djela (uključivo i ova navedena kao tipična za neki motiv) sadrže više spomenutih motiva.

Prvi Kontakt – prvi susret ljudi i vanzemaljaca. To je jedan od najstarijih motiva naučne fantastike. U romanu Sastanak s Ramom, A. C. Clarke opisuje prolazak golemog vanzemaljskog svemirskog broda kroz Sunčev sistem. Ljudi ga istražuju, ali njegova prava namjena ostaje obavijena tajnom. Film Bliski susreti treće vrste je klasik filmskih ostvarenja tematike Prvog Kontakta. Roman Kontakt Carla Sagana te istoimeni film predstavljaju najpoznatije realizacije motiva Prvog Kontakta u tvrdoj NF. Taj motiv javlja se u mnoštvu naučnofantastičkih djela, čak i tamo gdje ne predstavlja glavnu temu.

Katastrofa - društvo je pogođeno prirodnom katastrofom, nuklearnim ratom, epidemijom ili nekom drugom nesrećom velikih razmjera, ili mu tako nešto prijeti. U romanu Božiji Čekić A. C. Clarkea i Gentryja Leeja Zemlji prijeti udar asteroida. U romanima Hvalospjev Leibowitzu Waltera M. Millera i Rat Miru Vernora Vingeja te serijalu računalnih igara Fallout opisano je društvo poslije nuklearnog rata. Film Dr. Strangelove Stanleyja Kubricka prikazuje poremećenog pojedinca čije akcije dovode do nuklearnog uništenja.

Vanzemaljska invazija – Zemlja ili ljudska civilizacija je u ratu s vanzemaljcima ili su je vanzemaljci osvojili. Konstruktor tog motiva je Herbert George Wells s klasikom Rat svjetova. Motiv se pojavio puno puta u naučnoj fantastici, u najrazličitijim obradama, od čistog kopiranja Wellsa pa do vrlo originalnih izvedenica, te od humorističnih do onih koje spadaju u tvrdu NF. U ponekim obradama, npr. roman Kraj djetinjstva A. C. Clarkea, vanzemaljci ne osvajaju Zemlju i čovječanstvo nasilno, nego ih mirnim putem pokoravaju svojoj vlasti.

Budućnost čovječanstva – taj se motiv pojavljuje u znatnom broju NF djela, u različitim obradama, utopističkim, distopijskim ili u njihovoj kombinaciji. Klasik je roman Grad i zvijezde A. C. Clarkea gdje je opisana ljudska civilizacija za milijardu godina, utjelovljena u dvije zajednice na Zemlji. Najpoznatija distopijska djela su 1984. Georgea Orwella, gdje je opisana totalitarna država i tehnike kojima drži ljude u pokornosti, te Vrli novi svijet Aldousa Huxleya gdje totalitarna država uzgaja poslušne podanike ispranog mozga podijeljene u biološke kaste. Robert Heinlein u romanu Luna je okrutna ljubavnica opisuje socijalne aspekte ljudskog naseljavanja Mjeseca, poput razvoja poliandrije. Film Loganov bijeg opisuje antiutopijsku sliku civilizacije u kojoj žive samo mladi ljudi. Iain M. Banks je u serijalu o Kulturi stvorio potpuno utopijsku civilizaciju daleke budućnosti gdje sukobi ipak postoje, a ljudi imaju poticaj za istraživanjem novog i nepoznatog. Larry Niven u romanima Integralna stabla i Dimni prsten opisuje društvo kojeg su utemeljili odmetnici u plinskom torusu u orbiti oko neutronske zvijezde. Roman Milana Šufflaya Na Pacifiku god. 2255. (1924.) također spada u ovu kategoriju, kao i distopijski roman Branka Belana Utov dnevnik (1982.).

Cyberpunk – naziv za podžanr u kojem postoji globalna kompjutersko-komunikacijska mreža, tehnološka ili biološka usavršenja čovjeka, virtualna stvarnost i holografske simulacije, razvoj naprednih računala i umjetne inteligencije te okruženja između čovjeka i računara. Godine 1985. u "Interzoneu" br. 14 pojavio se članak "Nova naučna fantastika" koji je bio i prvi manifest "cyberpunk pokreta". Prije dobijanja svoga imena začet je 1970-ih godina u kojima je svoje anarhističke stavove dijelio s punk muzikom . Cyberpunkov propagandni list "Cheap Truth" dijeljen je besplatno i nikada nije bio zaštićen copyrightom. Članci su bili objavljivani pod pseudonimima radi izbjegavanja stvaranja kulta ličnosti ili grupa. Nakon tri godine i nakon što je sam cyberpunk prerastao u kult, list "Cheap Truth" je nestao sa scene. Radnje cyberpunka redovito se događaju na Zemlji u bliskoj budućnosti, a nastanak podžanra vjerovatno je potaknut i razočarenjem zbog stagnacije svemirskog programa. Budućnost opisana u cyberpunku često je distopijska i prepuna ekoloških katastrofa. Sam naziv cyberpunk stvorio je američki pisac Gardner Dozois, pokušavajući opisati rad Williama Gibsona , koji se smatra začetnikom žanra, a čiji je roman Neuromancer postigao veliki uspjeh osvojivši Huga, Nebulu i Philip K. Dick Award. Kao značajan primjer može se navesti i roman Potpuni raspad Neala Stephensona, Eon Grega Beara, te filmovi Blade Runner, Johnny Mnemonic (kojemu je predložak priča Williama Gibsona) i Matrix trilogija.

Alternativna historija – opisuje kako bi svijet izgledao da su se historijski događaji drukčije odvijali. Keith Roberts u romanu Pavane obrađuje alternativnu historiju u kojoj je španska Velika Armada 1588. godine vratila Englesku katoličanstvu. Philip K. Dick u romanu Čovjek u visokom dvorcu piše o svijetu u kojem su u Drugom svjetskom ratu pobijedile sile osovine.

Steampunk – podžanr s elementima alternativne historije i cyberpunka. Radnja se događa u prošlosti, često u počecima industrijske revolucije, gdje postoje neke tehnologije ili izumi koji su u stvarnosti otkriveni odnosno izumljeni kasnije. Prvim steampunkom smatra se novela Diferencijalni stroj Williama Gibsona i Brucea Sterlinga u kojoj lord Byron i Charles Babbage uspijevaju napraviti funkcionalni mehanički digitalni računar. Inspiracija za steampunk sigurno je došla od djela NF pisaca 19. vijeka, poput Julesa Vernea ili Mary Shelley.

Vojska – autori se bave prikazom vojnih tema u NF okružju. Ta su djela često metafore stvarnih ratnih ili političkih događanja. Najpoznatije jest Zvjezdani jurišnici Roberta Heinleina. Serijal o Milesu Vorkosiganu književnice Lois McMaster Bujold jedan je od uspješnijih primjera vojničkog NF-a.

Religija – autori se bave religioznim, teološkim ili antireligijskim temama. Walter R. Miller u romanu Hvalospjev Leibowitzu (spomenutom i među primjerima katastrofičnih NF djela) piše o Katoličkoj crkvi u postnuklearnoj Americi te obožavanju relikvija iz prošlosti u obliku tehničke dokumentacije raznih uređaja izgubljenih nakon nuklearnog rata. A. C. Clarke u priči Zvijezda, jednoj od najljepših NF priča vjerske tematike, piše o isusovačkom redovniku koji kao član posade istraživačkog broda traži betlehemsku zvijezdu.

Ljubav – ljubavne priče također se pojavljuju u sklopu naučne fantastike. Karakterističan je roman Vrata u ljeto Roberta Heinleina. Književnica Lois McMaster Bujold u sagama o Milesu Vorkosiganu (spomenutim pod primjerom vojničke NF) također koristi značajne elemente ljubavnog romana.

Erotika - već u prvim djelima NF-a nailazimo na primjese seksa i erotike. Seksualne arhetipove pronalazimo i kod Wellsa u Vremenskom stroju, u odnosima Eloa i Morlocka, zatim u djelima Ridera Haggarda, osobito u romanu Ona. Tek sredinom 20. vijeka erotika počinje značajnije prodirati u NF djela.

Istraživanje - istraživanje nepoznatog, kako svemira tako i drugih mjesta (poput Zemljinog podmorja), civilizacija, pojava i tehnologija vječna su tema naučne fantastike prisutna u većoj ili manjoj mjeri u svakom NF djelu. Televizijska serija Zvjezdane staze, sa svojim sloganom "to boldly go where no one has gone before" predstavlja arhetip istraživačkog motiva u NF. Među dojmljivijim književnim primjerima istraživačke NF jest roman Nepobjedivi Stanislawa Lema.

Vremeplov - prvo djelo objavljeno na temu putovanja kroz vrijeme bilo je "Vremenski stroj" (The Time Machine), H. G. Wellsa iz 1895. g.

Roboti i umjetna inteligencija - ovaj motiv je vrlo star i ima korijene u davnim legendama. Pisci raspravljaju o uticaju robota i razvoja umjetne inteligencije na ljudsko društvo. O robotima je u književnosti prvi raspravljao Karel Čapek. Klasik motiva robotike je Asimovljem roman Ja, robot koji je bio temelj za cijeli serijal romana o robotima gdje su postavljeni i poznati Zakoni robotike. Motiv robotike često se prikazuje u distopijskom okružju gdje roboti i umjetna inteligencija nastoje istisnuti ljude, npr. u filmu Terminator. Vedriji prikaz razvoja robota i umjetne inteligencije vidljiv je u Spielbergovu filmu A.I. te likovima Data i Doktora iz Zvjezdanih staza.

Razni pronalasci (uključivo nanotehnologiju i genetičko inženjerstvo)

Transhumanizam - transhumanistički motivi obuhvaćaju zamisli korištenja naučnih dostignuća i tehnologije u svrhu poboljšanja i daljnje evolucije čovjeka ili razvoja umjetne inteligencije. Transhumanistički motivi prisutni su u naučnoj fantastici u novije vrijeme, naročito u romanima Vatra nad Dubinom Vernora Vingeja te serijalu o Kulturi Iaina M. Banksa.

Svemirska opera

Humor - najtipičniji primjer humoristične obrade naučnofantastičkih tema jest roman Vodič kroz galaktiku za autostopere Douglasa Adamsa. Britanska televizijska serija Crveni patuljak stekla je kultni status u humorističnoj NF kombiniranjem sjajne glumačke ekipe, parodiranja naučnofantastičkih tema i klišeja te britkim humorom.

Tvrda NF

uredi

Tvrda NF (engleski: hard SF) je vrsta naučne fantastike koja opisuje svijet konzistentan s poznatim prirodnim zakonima. To znači da se u takvoj vrsti NF-a radnja događa u okružju gdje postoje razne pojave, čak i kontroverzne ili danas samo teorijske (nepotvrđene opažanjem ili eksperimentom), ali čiji opis može biti sukladan s poznatim fizikalnim zakonima. Drugim riječima, tvrda NF može obuhvaćati pojave i tehnologije koje ne postoje, ali spadaju u "granice mogućega". Može se i reći da tvrda NF opisuje svijet u kojemu postoje pojave i tehnologije koje nisu dokazano nemoguće. Pred tvrdu NF postavlja se i zahtjev realnog i konzistentnog oslikavanja zamišljenog društva, pojedinaca ili stvorenja.

U zamišljanju nekih ljudi, tvrda NF se često identificira sa naučnim djelima ili pretjeranim opisima nauke i tehnike. Takvo je razmišljanje sasvim pogrešno jer je svaka naučna fantastika, pa tako i tvrda, umjetnost u kojoj nema mjesta jednačinama ili popularnonaučnim člancima.

Granice tvrde NF nisu jasno definirane zato što različiti ljudi drukčije doživljavaju i procjenjuju "granice mogućega" koje tvrda NF često opisuje. Osim toga, u naučnofantastičkim djelima često se miješaju elementi tvrde i mehke naučne fantastike. Granice tvrde NF ponekad se pomiču i zato što se zbog napretka stvarne nauke neke pojave i tehnologije sele u čistu maštu, neke postaju realnost, a mogućnosti ostvarenja nekih novih dolaze u domenu izvedivosti.

Ponekad se pojam tvrde NF koristi u smislu da ona opisuje uticaj razvoja prirodnih nauka i tehnologije na društvo i pojedince, dok mehka NF opisuje sociološke i psihološke teme. Ta je podjela zastarjela zato što znatan broj tvrdih NF djela također opisuje i sociološke i psihološke aspekte zamišljenog društva ili pojedinaca.

Neki pisci i primjeri tvrde NF:

  • Stephen Baxter, Vremenski brodovi, Svjetlost dugih dana, Oluja sa sunca - vremenska odiseja 2
  • Iain M. Banks, serijal o Kulturi, sadrži i elemente mehkog SF-a
  • Greg Bear, Eon, Eternity, Legacy i Blood Music
  • Gregory Benford, Vremenski pejzaž, Saga o središtu galaksije (pet romana)
  • Arthur C. Clarke, serijal Odiseja u svemiru, Pjesme daleke Zemlje, Sastanak s Ramom
  • Alastair Reynolds, serijal Revelation Space, jedna od rijetkih svemirskih opera bez nadsvjetlosnog pogona
  • Kim Stanley Robinson, trilogija o Marsu (Crveni Mars, Zeleni Mars, Plavi Mars) o teraformiranju Marsa
  • Dan Simmons, Hyperionski spjevovi - Hyperion Cantos (Hyperion, Pad Hyperiona, Endymion, Uspon Endymiona)
  • Jules Verne, 20 000 milja ispod mora, Put na Mjesec, smatra se za konstruktorom tvrde NF
  • Vernor Vinge, serija Across Realtime (The Peace War, Marooned in Realtime), Vatra na dubinom, Deepness in the Sky

Mehka NF

uredi

Mehka NF (engleski: soft SF) je vrsta naučne fantastike koja opisuje filozofske, sociološke i psihološke teme.

Neki pisci i primjeri mehke NF:

Autori koji su ostavili trag, po epohama

uredi

Također pogledajte

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Naučna fantastika

Reference

uredi
  1. ^ "science fiction | Definition, Characteristics, Books, Movies, & Facts". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 2. 12. 2020.
  2. ^ Luckhurst, Professor in Modern and Contemporary Literature Roger; Luckhurst, Roger (6. 5. 2005). Science Fiction (jezik: engleski). Polity. ISBN 978-0-7456-2893-6.
  3. ^ Marg Gilks; Paula Fleming & Moira Allen (2003). "Science Fiction: The Literature of Ideas". WritingWorld.com. Arhivirano s originala, 15. 5. 2015. Pristupljeno 22. 12. 2006.
  4. ^ von Thorn, Alexander (august 2002). "Aurora Award acceptance speech". Calgary, Alberta. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. ^ Michaud, Thomas; Appio, Francesco Paolo (12. 1. 2022). "Envisioning innovation opportunities through science fiction". Journal of Product Innovation Management (jezik: engleski). 39 (2): 121–131. doi:10.1111/jpim.12613. ISSN 0737-6782.
  6. ^ Prucher, Jeff (ed.). Brave New Words: The Oxford Dictionary of Science Fiction (Oxford University Press, 2007) str. 179
  7. ^ Del Rey, Lester (1980). The World of Science Fiction 1926–1976. Ballantine Books. ISBN 978-0-345-25452-8.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Naučna_fantastika&oldid=3521642"