Wikipedia

George Gordon Byron

engleski pjesnik
"Byron" preusmjerava ovdje. Za druga značenja, pogledajte Byron (čvor).

George Gordon Noël Byron (22. januar 1788 – 19. april 1824) bio je engleski pjesnik.[1][2] Bio je jedna od vodećih ličnosti romantičarskog pokreta,[3][4][5] i smatran je jednim od najvećih engleskih pjesnika.[6] Među njegovim najpoznatijim djelima su Don Juan i Hodočašće Childe Harolda; mnogeod njegovih kraćih pjesama u djelu Hebrejske melodije takođe su postale popularne.

George Gordon Noël Byron

Bajron se školovao na Triniti koledžu u Cambridgeu, kasnije je mnogo putovao širom Evrope u mjesta kao što je Italija, gde je živio sedam godina u Veneciji, Ravenni i Pisa nakon što je bio primoran da pobjegne iz Engleske zbog pretnji linčom.[6] Tokom svog boravka u Italiji, često je posjećivao svog prijatelja i kolegu pjesnika Percy Bysshe Shelleya.[7] Kasnije u životu, Bajron se pridružio grčkom ratu za nezavisnost boreći se protiv Otomanskog carstva i poginuo vodeći kampanju tokom tog rata, zbog čega ga Grci poštuju kao narodnog heroja.[8] Umro je 1824. u dobi od 36 godina od groznice zaražen nakon Prve i Druge opsade Missolonghija.

Njegovo jedino zakonito dijete, Ada Lovelace, bila je osnivačka figura u polju kompjuterskog programiranja na osnovu njenih bilješki za Analitičku mašinu Charlesa Babbagea.[9][10][11] Byronova vanbračna djeca uključuju Allegra Byron, koja je umrla u djetinjstvu, i vjerojatno Elizabeth Medora Leigh, kćer njegove polusestre Auguste Leigh.

Biografija

uredi

George Gordon Noël Byron ili kraće - Lord Byron rođen je u londonskoj ulici Holles. Od rođenja Byron je hrom na jednu nogu. Njegov otac John Byron je vodio porijeklo od stare normanske porodice, a čiji je nastariji poznati član Ralph de Buron, zajedno s Williamom Osvajačem došao u Englesku. Byronov otac se prvi put oženio 1778. godine s Lady Conyers, markizom od Camarthena i s njom imao dvije kćerke. Mlađoj je bilo ime Augusta. Lady Conyers, prva supruga Byronova oca, umire dvije godine nakon poroda. Druga supruga Johna Byrona bila je Catherine Gordon od Gighta. Ona je bila potomak Jamesa I Škotskog te stoga pretjerano tašta i pomalo histerična žena. Iz njenog braka s Johnom Byronom rodio se George Gordon Noël Byron.

Od 1790. do 1794. godine Byron boravi u Aberdeenu. Tada se javljaju prve tegobe s deformiranom nogom. U petoj godini se veoma strastveno zaljubljuje u djevojčicu Mary Duff. U desetoj godini naslijedio je titulu lorda i posjed Newstead Abbey. Mladić Byron se od 1801. do 1805. godine školovao u Harrowu. Tu se zaljubljuje u nećakinju Margaret Parker, a zatim u Mary Anne Chaworth. Zar mislite da bih ja ikada mogla išta osjećati prema tom šepavom dječaku, izjavila je ona jedne večeri svojoj dadilji. Te njene riječi, koje je Byron iz prikrajka čuo, ostavile su dubok trag u njegovoj psihi. Desetak godina kasnije na Ženevskom jezeru Byron u pjesmi San (The Dream) govori o toj svojoj ranoj ljubavi.

Nakon završetka školovanja u Harrowu od 1805. do 1808. godine Byron studira u Cambridgeu na Trinity Collegu. Godinu dana prije završetka školovanja Byron objavljuje zbirku Sati dokolice (Hours of Idleness), prepravljenu verziju mladenačke zbirke Juvenile Poems. Byronu je tada 18 godina. Zbirku je potpisao pseudonimom Maloljetnik (A Minor). Knjiga je doživjela oštre kritike tadašnjih kritičara. Godine 1809. Byron postaje član Gornjeg doma. Iste godine kao odgovor na loše kritike upućene njegovoj prvoj zbirci Byron piše satiru Engleski pjesnici i škotski kritičari (English Bards and Scott Reviewers). U junu odlazi na put po Portugalu, Španiji, Grčkoj, tadašnjoj Albaniji i Bliskom istoku. U Janini (Grčka) počinje pisati Childea Harolda. Prilikom odlaska iz Engleske u newstadskoj opatiji priredio je pijanku na kojoj je kao pehar služila lubanja nekog odavno preminulog fratra. U stihovima namijenjenim toj lubanji Byron hamletovski naglašava da je mrtvacu draži dodir usana nego dodir crva.

Dvije godine kasnije Byron se vraća u Englesku gdje je stigao dan nakon smrti svoje majke, 2. augusta 1811. Iste godine nastaju Natuknice iz Horacija (Hints from Horace) i Minervino prokletstvo (Course of Minerva). Mladi lord se 1813. godine upoznaje s Annom Issabelle (Annabelle) Milabanke i prosi je prvi put. Godinu dana kasnije objavljenja su mu djela: Gusar (The Corsair), Oda o padu Napoleona Bonapartea (Ode on the Fall of Napoleon Bonaparte) i Lara. Byronova popularnost zahvaljujući tim djelima vrtoglavo raste. U Londonu se te godine u jednom danu prodalo 13.000 primjeraka Gusara. Iste godine Annabella prihvaća Byronovu bračnu ponudu. Sljedeće godine (1815.) Byron se ženi svojom izabranicom. U novembru iste godine na svijet dolazi Augusta, Byronova kćerka. Neposredno nakon njenog rođenja, Byrona napušta supruga optužujući ga zbog incesta s polusestrom Augustom.

Godinu dana nakon zaključenja braka (1816.) Byron se razvodi od supruge i pod pritiskom javnosti 25. aprila napušta Englesku te odlazi u Švicarsku. Na Ženevskom jezeru sreće P.B. Shelleya koji tamo boravi sa svojom nevjenčanom suprugom Mary Godwin i njenom sestrom Jane Clairmont. Ona je još u Londonu čeznula za Byronom te mu je iste godine rodila kćerku Allegru. Byron se nakon toga nastanio u Veneciji gdje se prepušta čarima razuzdanog života tog grada. Tamo Byron vodi ljubav s 22-godišnjom kćerkom mletačkog trgovca, a zatim i s Margheritom Cogni. Ona je bila prekrasna, nepismena i strahovito ljubomorna žena, supruga nekog pekara. Godine 1817. Byron je u Ferrari, a već sljedeće godine ponovo u Veneciji. Tu u aprilu 1819. upoznaje svoju veliku ljubav; 16-godišnju groficu Teresu Guiccioli, rođenu Gamba, udanu za 60-godišnjeg grofa Guicciolija. Iz Venecije Byron odlazi u Ravennu. Godinu dana kasnije (1820.) Byron piše tragediju Marino Faliero i poemu Danteovo proročanstvo (The Prophercy of Dante) koju posvećuje Teresi Guiccioli.

Sljedeće godine Byron odlazi iz Ravenne u Pisu. Grof Guiccioli u međuvremenu se usprotivio ljubavi svoje supruge i Byrona, a nakon čega se i razveo od nje. Kako je sva porodica Gamba pripadala karbonarima Teresa je Byrona uvela u njihov krug. Zbog svoje privrženosti i saradnje s karbonatima Byron je protjeran iz Pise te je 1822. godine, u septembru, prešao u Genovu. Iste godine pored ostalih djela, nastaje Viđenje strašnog suda (The Vision of Judgement) - parodija na istoimenu pjesmu Byronova savremenika Roberta Southeya koji u uvodu svoje pjesme A vision of Judgement (1821.) traži od engleske vlade da zabrani Byronove knjige, a Byrona naziva osnivačem i poglavarom sotonske škole. Nakon 14. jula 1823. Byron iz Genove kreće u Grčku i 4. augusta iskrcava se u Kefaloniji kako bi se pridružio grčkim ustanicima. Umrijećemo ovdje ili marcijalno ili močvarno, pisao je tada Byron. Tu je proveo pet mjeseci, a zatim se u Missolughiju pridružio vođi grčkog ustanka Mavrokordatosu.

Godine 1824. Byron piše XV. i XVI. pjevanje Don Juana i pjesmu Na današanji dan navršavam 36-u godinu. (On this Day I Complete My Thirtysixth Year). Pjesma je napisana 22. januara, a već 19. aprila Byron umire od groznice koju je dobio desetak mjeseci ranije. Byronovo tijelo preneseno je u Englesku. Pokopan je u Hucknellu, malom selu blizu Newstead Abbeya. Njegova polusestra Augusta na grob mu je postavila ploču sa sljedećim natpisom:

Pod ovim lukom
Gdje mnogi njegovi preci
I njegova majka počivaju
Pokopani
Snivaju ostaci
GEORGEA GORDONA NOËLA BYRONA.
Lord Byron od Rochdatea
U grofoviji Lancaster
Autor hodočašća Childea Harolda
Rođen je u Londonu dana
22. januara 1788.
Umro u Missolughiju u Zapadnoj
Grčkoj dana
19. aprila 1824.
U plemenitom poduhvatu
Da ponovo uspostavi put drevnoj slobodi
I proslavi je.
Njegova sestra plemenita
AUGUSTA MARY LEIGH
U njegovu uspomenu ovu ploču postavi.

Reference

uredi
  1. ^ McGann, Jerome (2004). "Byron, George Gordon Noel, sixth Baron Byron (1788–1824), poet". Oxford Dictionary of National Biography (online izd.). Oxford University Press. doi:10.1093/ref:odnb/4279. ISBN 9780198614128. Pristupljeno 8. 2. 2021. (Subscription or UK public library membership required.)
  2. ^ "Lord Byron". The British Library. Arhivirano s originala, 15. 7. 2014. Pristupljeno 17. 10. 2020.
  3. ^ Marchand, Leslie A. (15. 4. 2019). "Lord Byron". Lord Byron | Biography, Poems, Don Juan, Daughter, & Facts. Encyclopædia Britannica. London: Encyclopædia Britannica, Inc.
  4. ^ "Byron and Scotland". Robert Morrison.com. Arhivirano s originala, 26. 12. 2022. Pristupljeno 26. 12. 2022.
  5. ^ "Lord Byron (George Gordon)". Poetry Foundation. 30. 12. 2018. Pristupljeno 30. 12. 2018.
  6. ^ Poets, Academy of American. "About George Gordon Byron | Academy of American Poets". poets.org. Pristupljeno 5. 11. 2022.
  7. ^ Perrottet, Tony (29. 5. 2011). "Lake Geneva as Shelley and Byron Knew It". The New York Times.
  8. ^ "Byron had yet to die to make philhellenism generally acceptable." – Plomer (1970).
  9. ^ Fuegi, J; Francis, J (October–December 2003). "Lovelace & Babbage and the creation of the 1843 'notes'". IEEE Annals of the History of Computing. Washington DC: IEEE Computer Society. 25 (4): 16–26. doi:10.1109/MAHC.2003.1253887.
  10. ^ Phillips, Ana Lena (November–December 2011). "Crowdsourcing Gender Equity: Ada Lovelace Day, and its companion website, aims to raise the profile of women in science and technology". American Scientist. Research Triangle Park, NC: Xi Society. 99 (6): 463. doi:10.1511/2011.93.463.
  11. ^ "Ada Lovelace honoured by Google doodle". The Guardian. London. 10. 12. 2012. Pristupljeno 10. 12. 2012.

Vanjski linkovi

uredi
 
Logo Wikicitata
Wikicitati imaju citate vezane za: George Gordon Byron
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=George_Gordon_Byron&oldid=3551307"