Wikipedia

Robert Heinlein

američki pisac, aeronautički inženjer i mornarički oficir (1907-1988)
Nema pregledanih verzija ove stranice, što znači da možda nije provjereno odgovara li standardima projekta.

Robert A. Hainlein je američki pisac, aeronautički inženjer i mornarički oficir. Ponekad nazivan "dekanom pisaca naučne fantastike",[1] bio je među prvima koji je istakao naučnu tačnost u svojoj naučnoj fantastici, što ga je činilo pionirom podžanra čvrste naučne fantastike. Njegovi objavljeni radovi, kako fikcija tako i publicistika, izražavaju divljenje kompetentnosti i naglašavaju vrijednost kritičkog mišljenja.[2] Njegove zaplete često su predstavljale provokativne situacije koje su dovodile u pitanje konvencionalne društvene običaje.[3] Njegov rad nastavlja da utiče na žanr naučne fantastike i na modernu kulturu uopšte.

Robert A. Hainlein
Rođenje (1907-07-07) 7. juli 1907.
Butler, Missouri, SAD
Smrt8. maj 1988(1988-05-08) (80 godina)
Carmel-by-the-Sea, Kalifornija, SAD
ZanimanjePisac, aeronautički inženjer i mornarički oficir
NacionalnostAmeričko
Period1939–1988.
ŽanrNaučna fantastika Fantastika
Poznata djela
Stranger in a Strange Land
The Moon Is a Harsh Mistress
Zvjezdani jurišnici
Time Enough for Love
Suprug(a)Elinor Curry (v. 1929; raz. 1930)
Leslyn MacDonald (v. 1932;raz. 1947)
Virginia Gerstenfeld (v. 1948)

Heinlein je jedan od prvih američkih pisaca naučne fantastike koji se probio u mejnstrim časopise kao što je The Saturday Evening Post kasnih 1940-ih. Bio je jedan od najprodavanijih pisaca naučnih fantastika, a on, Isaac Asimov i Arthur C. Clarke često se smatraju "velikim tri" autora naučne fantastike na engleskom jeziku.[4][5][6] Značajni radovi uključuju Stranger in a Strange Land,[7] Zvjezdani jurišnici (koji su pomogli u oblikovanju arhetipova svemirskih marinaca i mecha) i The Moon is a harsh mistress. Njegov rad je ponekad imao kontroverzne aspekte, kao što je militarizam u Starship Troopers i tehnološki kompetentni ženski likovi,[8] ali često stereotipno ženstveni.

Heinlein je koristio svoju naučnu fantastiku kao način da istraži provokativne društvene i političke ideje i da predviđa kako napredak u nauci i inženjerstvu može oblikovati budućnost politike, rase, religije i seksa.[9] U okviru svojih naučno-fantastičnih priča, Heinlein se više puta bavio određenim društvenim temama: važnost individualne slobode i samopouzdanja, priroda seksualnih odnosa, obaveze koje pojedinci imaju prema svojim društvima, utjecaj organizirane religije na kulturu i vlast, te sklonost društva da potiskuje nekonformističku misao. Takođe je spekulisao o uticaju svemirskih putovanja na ljudsku kulturu.

Život

uredi

Rođen je 7. 7. 1907. od roditelja Rexa Ivara Heinleina (računovođe) i Bam Lyle Heinleina, u mjestu Butler, Missouri, bio je treće od sedmoro djece. Hainlain je bio šesta generacija njemačkih amerikanca; porodična tradicija je govorila da se Heinleins borio u svakom američkom ratu, počevši od Rata za nezavisnost.[10]

Djetinjstvo je proveo u Kansas Cityju, Missouri. Pogled i vrijednosti ovog vremena i mjesta (po njegovim vlastitim riječima, "Biblijski pojas") imali su definitivan utjecaj na njegovu beletristiku, posebno u njegovim kasnijim djelima, jer se u velikoj mjeri oslanjao na svoje djetinjstvo u uspostavljanju ambijenta u djelima poput Time Enough for Love i To Sail Beyond the Sunset. Pojava Halejeve komete 1910. godine inspirisala je doživotno interesovanje malog deteta za astronomiju.[11]

Kako porodica nije mogla priuštiti da pošalje Heinleina na koledž, on se upisao na vojnu akademiju. Kada je Heinlein 1924. diplomirao na Central High School u Kansas Cityju, u početku mu je bilo onemogućeno da pohađa Pomorsku akademiju Sjedinjenih Država u Anapolisu jer je njegov stariji brat Rex tamo studirao, a propisi su obeshrabrivali više članova porodice da pohađaju akademiju istovremeno. Umjesto toga upisao je Community Collegeu u Kansas Cityju i počeo energično pisati senatoru iz Missourija Jamesu A. Reedu za imenovanje u Pomorsku akademiju. Djelomično zbog utjecaja Pendergastove mašine, Pomorska akademija ga je primila u junu 1925; Heinlein je kasnije rekao da mu je Reed rekao da ima 100 pisama preporuke od kojih je 50 za Heinleina.[12]

Heinleinovo iskustvo u američkoj mornarici imalo je snažan utjecaj na njegov karakter i pisanje. Godine 1929. diplomirao je na Pomorskoj akademiji sa manje-više ekvivalentom diplome inženjera (Akademija u to vrijeme nije davala diplome). Akademski je bio peti u svojoj klasi, ali dvadeseti od 243 zbog disciplinskih nedostataka. Američka mornarica ga je postavila za oficira ubrzo nakon diplomiranja. Napredovao je u čin mlađeg poručnika 1931. dok je služio na novom nosaču aviona USS Lexington, gdje je radio u radio komunikacijama – tehnologiji koja je tada još bila u ranijim fazama. Kapetan ovog nosača, Ernest J. King, kasnije je služio kao šef pomorskih operacija i glavni komandant američke flote tokom Drugog svetskog rata. Vojni historičari su često intervjuisali Heinleina tokom njegovih kasnijih godina i pitali ga o kapetanu Kingu i njegovoj službi kao komandantu prvog modernog nosača aviona američke mornarice. Heinlein je također služio kao topnički oficir na razaraču USS Roper 1933. i 1934. godine, dostigavši ​​čin poručnika.[13] Njegov brat, Lawrence Heinlein, služio je u vojsci SAD-a, američkom ratnom vazduhoplovstvu i Nacionalnoj gardi Misurija, dostigavši ​​čin general-majora u Nacionalnoj gardi.[14]

Godine 1934. Heinlein je otpušten iz mornarice zbog plućne tuberkuloze. Tokom duže hospitalizacije, inspirisan sopstvenim iskustvom dok je bio prikovan za krevet, razvio je dizajn vodenog kreveta.

Nakon otpuštanja, Heinlein je pohađao nekoliko sedmica postdiplomskih studija matematike i fizike na Kalifornijskom univerzitetu u Los Angelesu (UCLA), ali je ubrzo dao otkaz, bilo zbog svog zdravstvenog stanja ili zbog želje da uđe u politiku.[15]

Heinlein se izdržavao pomoću nekoliko zanimanja, uključujući prodaju nekretnina i rudarenje srebra, ali je nekoliko godina bio u finansijskim poteškoćama. Heinlein je bio aktivan u socijalističkom pokretu End Poverty in California (EPIC) Upton Sinclair-a ranih 1930-ih. Bio je zamjenik izdavača EPIC News-a, za koje je Heinlein primijetio da je "opozvao gradonačelnika, izbacio okružnog tužioca, zamijenio guvernera jednim po našem izboru."[16] Kada je Sinclair dobio demokratsku nominaciju za guvernera Kalifornije 1934., Heinlein je aktivno radio u kampanji. Sam Heinlein se kandidovao za skupštinu Kalifornije 1938. godine, ali nije bio uspješan. Heinlein se kandidovao kao ljevičarski demokrat u konzervativnom okrugu, i nikada nije prošao demokratske predizbore.[17]

Iako nije bio siromašan nakon kampanje – imao je malu invalidsku penziju od mornarice – Heinlein se okrenuo pisanju kako bi otplatio svoju hipoteku. Njegova prva objavljena priča, "Linija života (engleski: Life Line)", štampana je u izdanju Astounding Science Fiction iz avgusta 1939. godine. Prvobitno napisan za takmičenje, prodao ga je kompaniji Astounding za znatno više od prve nagrade na takmičenju. U novembru je uslijedila još jedna priča o budućoj historiji, "Misfit",. Neki su vidjeli Heinleinov talenat i slavu iz njegove prve priče,[18] i ubrzo je bio priznat kao vođa novog pokreta prema "društvenoj" naučnoj fantastici. U Kaliforniji je bio domaćin Mañana Literary Society, serije neformalnih okupljanja novih autora 1940–41.

Nakon završetka rata 1945. godine, Heinlein je počeo da preispituje svoju karijeru. Atomsko bombardovanje Hirošime i Nagasakija, zajedno sa izbijanjem Hladnog rata, podstaklo ga je da piše publicistiku o političkim temama. Osim toga, želio je da se probije na bolje plaćena tržišta. Objavio je četiri uticajne kratke priče za časopis The Saturday Evening Post, koji je u februaru 1947. započeo sa "Zelenim brdima Zemlje" (engleski: The Green Hills of Earth). Godine 1950., film Destination Moon – film nalik dokumentarcu za koji je napisao priču i scenario, koautor scenarija i izmislio mnoge efekte – osvojio je Oskara za specijalne efekte. Takođe, započeo je seriju romana za mlade za izdavačku kompaniju Charles Scribner's Sons koja je trajala od 1947. do 1959. godine i koja je izdavala po jednu knjigu svake jeseni, na vrijeme za božićne poklone tinejdžerima. Pisao je i za Boys' Life 1952. godine.

Heinlein je koristio aktualne materijale kroz svoje serije za mlade počevši od 1947., ali je 1958. prekinuo rad na Heretiku (radni naslov Stranger in a Strange Land) da bi napisao i objavio knjigu koja istražuje ideje građanske vrline, u početku serijaliziranu kao Starship Soldiers . Godine 1959. njegov roman (sada pod nazivom Zvjezdani jurišnici (engleski: Starship Troopers) urednici i vlasnici Scribner'sa su smatrali previše kontroverznim za jednu od njegovih prestižnih linija, pa je odbijen.[19] Heinlein je pronašao drugog izdavača (Putnam), osjećajući se oslobođenim ograničenja pisanja romana za djecu. On je jednom novinaru rekao da ne želi da radi priče koje samo dodaju kategorije definisane drugim radovima. Umjesto toga, želio je da radi svoj posao, rekavši: "Želim da radim svoje stvari, na svoj način".[20] Nastavio je s pisanjem niza izazovnih knjiga koje su ponovo iscrtale granice naučne fantastike, uključujući Stranger in a Strange Land (1961) i The Moon Is a Harsh Mistress (1966).

Djela

uredi

Heinlein je objavio 32 romana, 59 kratkih priča i 16 zbirki. Devet filmova, dvije televizijske serije, nekoliko epizoda radijske serije i društvena igra proizašli su više-manje direktno iz njegovog rada. Napisao je scenario za jedan od filmova. Heinlein je uredio antologiju kratkih naučno fantastičnih priča drugih pisaca.

Posthumno su objavljene tri publicističke knjige i dvije pjesme. U septembru 2006. godine objavljena je Za nas živi: Komedija običaja. Godine 2006 objavljena je Variable Star koju je napisao Spider Robinson na osnovu Heinleinovog opsežnog nacrta. Četiri zbirke su objavljene posthumno.

Serijali

uredi

Tokom svoje karijere, Heinlein je napisao tri serijala koje se donekle preklapaju:

  • Buduća historija
  • Lazarus Long
  • Heinlein maloljetnici

Bibliografija

uredi

Rani romani

uredi
  • For Us, The Living: A Comedy of Customs (1939, objavljen posthumno 2003)
  • Beyond This Horizon (1942)
  • Rocket Ship Galileo (1947)
  • Space Cadet (1948)
  • Red Planet (1949)
  • Sixth Column (1949, objavljen i pod naslovom The Day After Tomorrow)
  • Farmer in the Sky (1950)
  • Between Planets (1951)
  • The Puppet Masters (1951, u dopunjenom obliku ponovno objavljen poslije smrti autora 1990)
  • The Rolling Stones ili Space Family Stone (1952)
  • Starman Jones (1953)
  • The Star Beast (1954)
  • Tunnel in the Sky (1955)
  • Variable Star (1955, objavljen posthumno 2006)
  • Double Star (1956)
  • Time for the Stars (1956)
  • Građanin galaksije (Citizen of the Galaxy, 1957)
  • Vrata u ljeto (The Door into Summer, 1957)
  • Have Space Suit—(Will Travel, 1958)
  • Metuzalemova djeca (Methuselah's Children, 1958)
  • Zvjezdani jurišnici (Starship Troopers, 1959)

Zreli romani

uredi
  • Stranger in a Strange Land (1962)
  • Podkayne of Mars (1963)
  • Glory Road (1963)
  • Farnham's Freehold (1965)
  • Luna je okrutna ljubavnica (The Moon Is a Harsh Mistress, 1966)
  • I Will Fear No Evil (1970)
  • Time Enough for Love (1973)

Kasni romani

uredi
  • Broj Zvijeri (The Number of the Beast, 1980)
  • Petak (Friday, 1982)
  • Job: A Comedy of Justice (1984)
  • Mačka koja hoda kroz zidove (The Cat Who Walks Through Walls, 1985)
  • Ploviti iza kraja horizonta (To Sail Beyond the Sunset, 1987)

Reference

uredi
  1. ^ Booker, M. Keith; Thomas, Anne-Marie (2009). The Science Fiction Handbook. Blackwell Guides to Literature Series. John Wiley & Sons. str. 155. ISBN 978-1-4051-6205-0. Arhivirano s originala, 5. 7. 2019. Pristupljeno 27. 6. 2018. Sometimes called the 'dean of science fiction writers,' Robert A. Heinlein was one of the leading figures of science fiction's Golden Age and one of the authors most responsible for establishing the science fiction novel as a publishing category.
  2. ^ Mendlesohn, Farah (2019). The Pleasant Profession of Robert A. Heinlein. London: Unbound Publishing. ISBN 978-1-78352-678-9.
  3. ^ "Robert Heinlein's softer side". The Guardian. 12. 1. 2009. Arhivirano s originala, 25. 1. 2021. Pristupljeno 5. 6. 2021.
  4. ^ "The Big Three—Asimov—Clarke—Heinlein—A Bibliography". SFandFantasy.co.uk. Arhivirano s originala, 1. 9. 2016. Pristupljeno 28. 8. 2016. Isaac Asimov, Arthur C. Clarke and Robert Heinlein are informally known as the "Big Three"—the best known members of the group of authors who brought science fiction into a Golden Age in the middle years of the twentieth century
  5. ^ Parrinder, Patrick (2001). Learning from Other Worlds: Estrangement, Cognition, and the Politics of Science Fiction and Utopia. Duke University Press. str. 81. ISBN 978-0-8223-2773-8. This short discussion of Asimov, Clarke and Heinlein—the so-called Big Three, who largely dominated American (and, to a lesser extent, Anglo-American) science fiction during the 1940s, the 1950s and well into the 1960s—should serve to suggest the particularly complex affinity between science fiction and critical theory in its Blochian version.
  6. ^ "Science Fiction Writer Robert J. Sawyer: The Death of Science Fiction". SF writer. Arhivirano s originala, 2. 5. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2017. And yet, the publishers do whatever they can to continue to milk the big three: Asimov, Clarke, and Heinlein
  7. ^ "15 Things You Might Not Know About Stranger in a Strange Land". Mental floss. 14. 7. 2015. Arhivirano s originala, 14. 4. 2017. Pristupljeno 26. 11. 2017.
  8. ^ Lord, M. G. (2. 10. 2005). "Heinlein's Female Troubles". The New York Times. Arhivirano s originala, 13. 2. 2019. Pristupljeno 26. 2. 2019.
  9. ^ "Was Robert A. Heinlein a Libertarian?". Mises Institute. 18. 5. 2010. Arhivirano s originala, 11. 12. 2019. Pristupljeno 5. 5. 2017.
  10. ^ Patterson, William (2010). "Appendix 2". Robert A. Heinlein: 1907–1948, learning curve. New York: Tom Doherty Associates. ISBN 978-0-7653-1960-9. Pristupljeno 19. 6. 2014.[mrtav link]
  11. ^ "3". Sci-fi Literature Genius Guide. Imagine Publishing. 14. 6. 2012. ISBN 9781908222183.
  12. ^ Suplee, Curt (5. 9. 1984). "In the Strange Land Of Robert Heinlein". Washington Post (jezik: engleski). ISSN 0190-8286. Pristupljeno 29. 7. 2021.
  13. ^ "Robert A. and Virginia G. Heinlein Papers". oac.cdlib.org. Arhivirano s originala, 25. 4. 2019. Pristupljeno 26. 2. 2019.
  14. ^ </nowiki>James Gunn, "Grand Master Award Remarks" Arhivirano 29. 9. 2011. na Wayback Machine; "Credit Col. Earp and Gen. Heinlein with the Reactivation of Nevada's Camp Clark", The Nevada Daily Mail, 27.6.1966.
  15. ^ Afterword to For Us, the Living: A Comedy of Customs, 2004 edition, str. 245.
  16. ^ Robert A. Heinlein (2005). "Foreword by Michael Cassutt". Off the Main Sequence. Science Fiction Book Club. str. xiii. ISBN 1-58288-184-7.
  17. ^ (prodgovor za For Us, the Living: A Comedy of Customs, 2004 edicija, str. 247, i priču "A Bathroom of Her Own").
  18. ^ Asimov, Isaac (1972). The early Asimov; or, Eleven years of trying. Garden City NY: Doubleday. str. 79–82.
  19. ^ Causo, Roberto de Sousa. "Citizenship at War". Arhivirano s originala, 15. 3. 2006. Pristupljeno 4. 3. 2006.
  20. ^ Patterson, William H. Jr. (3. 6. 2014). Robert A. Heinlein: In Dialogue with His Century: Volume 2, 1948–1988 The Man Who Learned Better (jezik: engleski). Macmillan. str. 207. ISBN 978-1-4299-8796-7. Arhivirano s originala, 1. 1. 2017. Pristupljeno 28. 8. 2016.

Vanjski linkovi

uredi

Biografija i kritika

uredi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Robert_Heinlein"