Milivoj Mirza Abdurahman Malić

Milivoj Mirza Abdurahman Malić (Imotski, 10. jula 1897. – Sušak, 12. oktobra 1935) bio je hrvatski orijentalni filolog, iranist, publicist i prevodilac. Jedan je od najistaknutijih orijentalista između dva svjetska rata i pionira iranistike na području bivše Jugoslavije.

Milivoj Mirza Abdurahman Malić
Rođenje10. juli 1897.
Smrt12. oktobar 1935.
NacionalnostHrvat
Zanimanjefilolog, iranist, publicist i prevodilac

BiografijaUredi

Rođen je 10. jula 1897. u Imotskom u hrvatskoj katoličkoj porodici kao Milivoj Malić, od oca Klonimira i majke Ildegarde. Kršten je 2. augusta iste godine kao Milivoj Mate Marko. Otac Klonimir u Imotski se doselio iz Makarske, a majka Ildegarda poticala je iz plemićke porodice porijeklom iz Mostara, Šoića Mirilovića. Predak Mate je 1717. uz podršku Mlečana zauzeo Imotski, dobivši titulu zapovjednika Imotske krajine. Imao je tri sestre i jednog brata. Porodica se 1905. preselila u Omiš, a u ljeto 1906. na Sušak, istočni dio današnje Rijeke.

Kraljevsku trgovačku akademiju u Sušaku završio je 1915. U jesen 1918, kao pristalica jugoslavenskog ujedinjenja, pridružio se Narodnoj gardi Srba, Hrvata i Slovenaca. Po ulasku Italijana u Rijeku, otišao je u Međimurje. Po završetku Prvog svjetskog rata, radi kao činovnik u zagrebačkim bankama i preduzećima, neuspješno pokušavajući objaviti djelo Budistički katekizam. Na Kraljevsku visoku školu za trgovinu i promet upisao se 1920. Islam je prihvatio 3. marta 1922. pred zagrebačkim muftijom Ismetom Muftićem, uzevši ime Mirza Abdurahman.

Po prihvatanju islama napušta studije u Zagrebu i odlazi u Španiju, koju naziva "reakcionarnom zemljom koja ne poznaje i ne poštuje svoju prošlost". U Pariz odlazi 1924. s namjerom da studira orijentalne jezike. Na Školi za žive istočne jezike diplomirao je perzijski jezik i književnost, a dvije godine je studirao i turski i arapski. Istovremeno je na Filozofskom fakultetu učio španski i francuski jezik. Do kraja života naučio je devet jezika: perzijski, arapski, turski, španski, francuski, njemački, italijanski, engleski i ruski.

Ljetni semestar 1928/29. proveo je na Visokoj školi za arapski jezik Univerziteta ez-Zejtuna. Neko vrijeme je 1932. i 1933. živio u Nici. Doktorsku disertaciju Bulbulistan du Shaikh Fewzi de Mostar, poète herzégovinien de langue persane odbranio je 17. jula 1935. na nosilima, zbog sedmomjesečne paralize, na Univerzitetu Sorbonne. Disertacija je iste godine objavljena u Parizu u izdanju Librairie L. Rodstein. Poslije odbrane disertacije vratio se u Zagreb. Period studija u Parizu protekao je u finansijskoj nestašici i šikaniranju od strane predstavnika tadašnje jugoslavenske vlasti. Održavao je stalni kontakt sa istaknutim bošnjačkim ličnostima iz javnog i vjerskog života, koji su nastojali ličnim prilozima i uz pomoć "Gajreta" i "Narodne uzdanice" popraviti njegovu situaciju. U ovom je periodu sarađivao i sa ahmedijskim misionarima iz Berlina.

Umro je u bolnici na Sušaku 12. oktobra 1935. sa dijagnozom mijelitisa. Sahranjen je narednog dana u porodičnoj grobnici na groblju Trsat, u današnjoj Rijeci. Dženazu je predvodio muftija Ismet Muftić. Trsatski župnik i senjsko-modruški biskup negodovali su što je kao musliman sahranjen na katoličkom groblju, čemu se usprotivila Malićeva porodica. Ostaci Malića i članova porodice prenesi su 2013. na groblje Kozola.

Brakovi i djecaUredi

5. marta 1922. u Zagrebu se oženio Franjicom Svetličić iz Ravne Gore, sa kojom je u maju iste godine dobio sina Milivoja.

Kćerku Jelenu dobio je 1933. u braku sa poljskom Jevrejkom Noemie Becker, koja je stradala u holokaustu.

RadoviUredi

Prvo djelo koje je napisao bilo je Budistički katekizam, po ugledu na njemačko izdanje Subhadra Bhikšua, ali ga nije uspjeo objaviti.

U zagrebačkoj "Riječi" objavio je 1923. tekst Španija i Maroko, a u "Jutarnjem listu" 1924. esej Španija i Španjolci. 1929, za vrijeme studija u Parizu, objavio je u sarajevskom listu "Novi behar" zapažanje o posjeti Španiji pod imenom Medina del Compo. Osim "Novog behara", od 1926. do 1930. sarađivao je i sa časopisima "Đulistan" i "Gajret", objavljujući uglavnom prijevode sa engleskog, španskog, italijanskog i perzijskog jezika. Bio je i saradnik berlinskog časopisa "Moslemische Revue", povezanog s ahmedijskim misionarima.

Disertacija o Bulbulistanu je 1936. uvrštena u bibliografiju perzijske književnosti u prilogu Abstracta islamica francuskog orijentalističkog časopisa "Revue des études islamiques". Prijevod Bulbulistana na franucski jezik objavljen je u uvodu djela. Rukopis djela Zašto sam ja prešao na islam je izgubljen, a posthumno je 1967. objavljen rad Slavni Jugosloveni u stranom svijetu.

LiteraturaUredi

  • Grupa autora (2016). Milivoj Mirza Malić i Fevzijev Bulbulistan na Univerzitetu Sorbonne. Sarajevo: Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, Muftijstvo mostarsko, Mešihat IZ u Hrvatskoj i Medžlis IZ Mostar.