Mišćina džamija

sakralni objekat (džamija)

Mišćina (hadži Ahmed Kebkebirova) džamija je sarajevska džamija koja se nalazi u naselje Kovači u općini Stari Grad. Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 8. novembra 2012. godine donijela je odluku kojom se historijska građevina – Mišćina (Kebkebir hadži Ahmedova) džamija u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.[1]

Mišćina džamija
Osnovne informacije
LokacijaSarajevo, Bosna i Hercegovina
ReligijaIslam
AdministracijaIslamska zajednica u Bosni i Hercegovini
Arhitektonski opis
Arhitektonski tipDžamija
Arhitektonski stilosmanlijski
OsnivačHadži Ahmed Kebkebir
DovršenoPolovina 16. stoljeća
Specifikacije
Munare1

Historija uredi

Džamija Kebkebir hadži Ahmeda, sin Oručeva, sagrađena je polovinom 16. stoljeća. Nije poznata tačna godina gradnje džamije. Na levhi stoji da je sagrađena 1543, a u drugim izvorima piše da je sagrađena 1557. godine. Mahala Kebkebir hadži Ahmeda, je nastala nekad prije 1528. godine kada se prvi put spominje u izvorima. Prvobitno je bila u sastavu Skender-pašine mahale da bi kasnije bila izdvojena kao samostalna mahala. Nakon pohoda Eugena Savojskog na Sarajevo 1697. godine džamija je u potpunosti uništena u požaru, a obnovljena tri godina kasnije. Džamija je poznata kao Mišćina džamija, a svoje ime je dobila po mujezinu ove džamije izvjesnom Mehmedu, sin Jusufovom, poznat kao Miščija, ili Mišćo, koji je živjeo u 18. stoljeću. Sarajevski ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija je zabilježio u svome Ljetopisu ovoga mujezina među umrlima 1786/87. godine: “Mišćo, belukčija, glasoviti mujezin Kebkebirove džamije. U zoru bi recitovao hvalospjeve i svojim glasom bi napunio grad. Bijaše bjelobrad. “ Živjeo je u mahali na Ploči, iznad Kovača. Bavio se i izradom ženske odjeće, fermena. Sahranjen je u groblju prekoputa džamija, i danas mu su sačuvana dva mala zelena nišana koja su ograđena kamenim podzidom.[1][2][3]

 
Enterijer Mišćine džamije

Džamija je imala više dobrotvora. Godine 1800. hadži Fatima, kćerka hadži Ahmed-age Džine, uvakufila je jednu magazu na Varoši i dvije sobe, a njihov prihod namijenjila za kandilje džamije. Sarajevski vakif hafiz Muhammed ef. Baki Džino-zade je 1813. godine uvakufio za ovu džamiju svoj konak i nekoliko objekata za njeno održavanje. Godine 1844. hadži Omer Karić, sin Muharemov, je uvakufio pekaru, tri sobe, magazu, bakalski dućan i jednu kuću u Čekrekčijinoj mahali, od čijih prihoda treba da se održava džamija i obezbjeđuju plaće njenih službenika.[1][4]

Opis uredi

Mišćina džamija pripada jednoprostornim džamijama, sa četverovodnim krovom i kamenom munarom. Vanjske dimenzije džamije sa trijemom iznose 11,33 x 15,80 m. Džamija obuhvata trijem sa sofama, gdje se nalazi abdesthana izgrađena 1997. godine. Unutar džamije nalazi se mihrab i minber sa floralnim dekoracijama, ćurs i drveni mahfil. Zidovi enterijera su prožeti levhama i raznim slikama. Na sjeveroistočnom zidu Mišćine džamije nalaze se dvije slike Mekke i Medine koje je naslikao bojadžija hadži Mustafa Faginović 1878. godine. Pored ove džamije, on je prebojio Sultan Fatihovu džamiju u Istanbulu. Sve njegove slike imaju veliku umjetničku vrijednost. Porodica Faginović je bila jedna od najznačajnijih sarajevskih tradicionalnih umjetničkih porodica iz koje potječu razni kaligrafi i slikari. Mustafa Faginović je rođen 1839. u Sarajevu, a umro u Istanbulu 1900. godine.[1]

 
Nišan Mehmeda (Mišće), sina Jusufovog, poznati mujezin Mišćine džamije. Po njemu je džamija dobila ime.
 
Slika Medine u Mišćinoj džamiji u Sarajevu koje je izradio hadži Mustafa Faginović 1878. godine
 
Slika Mekke u Mišćinoj džamiji u Sarajevu koje je izradio hadži Mustafa Faginović 1878. godine

Reference uredi

  1. ^ a b c d "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". old.kons.gov.ba. Pristupljeno 2022-07-13.
  2. ^ Bašeskija, Mula Mustafa, (1987), Ljetopis (1746-1804), str. 259-260, Veselin Masleša
  3. ^ Mujezinović Mehmed, (1974), Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 1 – Sarajevo, str. 273-274, Veselin Masleša
  4. ^ Mujezinović Mehmed, (1974), Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 1 – Sarajevo, str. 274, Veselin Masleša