Mišćina džamija
Kebkebir hadži Ahmedova džamija, poznatija kao Mišćina džamija, nalazi se na Kovačima u općini Stari Grad u Sarajevu. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku na sjednici održanoj od 6. do 8. novembra 2012. kojom je džamija progrlašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.[1]
Mišćina (Kebkebir hadži Ahmedova) džamija | |
---|---|
Osnovne informacije | |
Lokacija | Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
Geografske koordinate | 18°26′08″N 43°51′45″E / 18.435533°N 43.862559°E |
Religija | Islam |
Općina | Stari Grad |
Država | Bosna i Hercegovina |
Administracija | Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini |
Oznaka baštine | Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine |
Arhitektonski opis | |
Arhitektonski tip | Džamija |
Arhitektonski stil | osmanlijski |
Osnivač | Hadži Ahmed Kebkebir |
Dovršeno | Polovina 16. vijeka |
Specifikacije | |
Munare | 1 |
Historija
urediDžamija Kebkebir hadži Ahmeda, sin Oručeva, sagrađena je polovinom 16. stoljeća. Nije poznata tačna godina gradnje džamije. Na levhi stoji da je sagrađena 1543, a u drugim izvorima piše da je sagrađena 1557. Mahala Kebkebir hadži Ahmeda, je nastala nekad prije 1528. kada se prvi put spominje u izvorima. Prvobitno je bila u sastavu Skender-pašine mahale da bi kasnije bila izdvojena kao samostalna mahala. Nakon pohoda Eugena Savojskog na Sarajevo 1697. džamija je u potpunosti uništena u požaru, a obnovljena tri godina kasnije. Džamija je poznata kao Mišćina džamija, a svoje ime je dobila po mujezinu ove džamije izvjesnom Mehmedu, sin Jusufovom, poznat kao Miščija, ili Mišćo, koji je živjeo u 18. stoljeću. Sarajevski ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija je zabilježio u svome Ljetopisu ovoga mujezina među umrlima 1786/87: “Mišćo, belukčija, glasoviti mujezin Kebkebirove džamije. U zoru bi recitovao hvalospjeve i svojim glasom bi napunio grad. Bijaše bjelobrad. “ Živjeo je u mahali na Ploči, iznad Kovača. Bavio se i izradom ženske odjeće, fermena. Sahranjen je u groblju prekoputa džamija, i danas mu su sačuvana dva mala zelena nišana koja su ograđena kamenim podzidom.[1][2][3]
Džamija je imala više dobrotvora. Godine 1800. hadži Fatima, kćerka hadži Ahmed-age Džine, uvakufila je jednu magazu na Varoši i dvije sobe, a njihov prihod namijenjila za kandilje džamije. Sarajevski vakif hafiz Muhammed ef. Baki Džino-zade je 1813. uvakufio za ovu džamiju svoj konak i nekoliko objekata za njeno održavanje. Godine 1844. hadži Omer Karić, sin Muharemov, je uvakufio pekaru, tri sobe, magazu, bakalski dućan i jednu kuću u Čekrekčijinoj mahali, od čijih prihoda treba da se održava džamija i obezbjeđuju plaće njenih službenika.[1][4]
Opis
urediMišćina džamija pripada jednoprostornim džamijama, sa četverovodnim krovom i kamenom munarom. Vanjske dimenzije džamije sa trijemom iznose 11,33 x 15,80 m. Džamija obuhvata trijem sa sofama, gdje se nalazi abdesthana izgrađena 1997. godine. Unutar džamije nalazi se mihrab i minber sa floralnim dekoracijama, ćurs i drveni mahfil. Zidovi enterijera su prožeti levhama i raznim slikama. Na sjeveroistočnom zidu Mišćine džamije nalaze se dvije slike Mekke i Medine koje je naslikao bojadžija hadži Mustafa Faginović 1878. Pored ove džamije, on je prebojio Sultan Fatihovu džamiju u Istanbulu. Sve njegove slike imaju veliku umjetničku vrijednost. Porodica Faginović je bila jedna od najznačajnijih sarajevskih tradicionalnih umjetničkih porodica iz koje potječu razni kaligrafi i slikari. Mustafa Faginović je rođen 1839. u Sarajevu, a umro u Istanbulu 1900.[1]
Galerija
uredi-
Unutrašnjost Mišćine džamije
-
Nišan Mehmeda (Mišće), sina Jusufovog, poznati mujezin Mišćine džamije. Po njemu je džamija dobila ime.
-
Slika Medine u Mišćinoj džamiji u Sarajevu koje je izradio hadži Mustafa Faginović 1878.
-
Slika Mekke u Mišćinoj džamiji u Sarajevu koje je izradio hadži Mustafa Faginović 1878.
Reference
uredi- ^ a b c d "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". old.kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 4. 8. 2022. Pristupljeno 13. 7. 2022.
- ^ Bašeskija, Mula Mustafa, (1987), Ljetopis (1746-1804), str. 259-260, Veselin Masleša
- ^ Mujezinović Mehmed, (1974), Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 1 – Sarajevo, str. 273-274, Veselin Masleša
- ^ Mujezinović Mehmed, (1974), Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 1 – Sarajevo, str. 274, Veselin Masleša