Kaligrafija
Kaligrafija (grčki kaligraphia, od kalos=lijepo i graphein=pisati) je umjetnost lijepog pisanja rukom uz pomoć pera, kista, tinte ili nekog drugog pribora za pisanje.[1]:17 Savremena kaligrafska praksa se može definisati kao „umjetnost davanja oblika znakovima na ekspresivan, harmoničan i vješt način“.[1]: 18 Kaligrafija nastavlja da se razvija u obliku: pozivnica za vjenčanje i pozivnica za događaj, dizajn fonta i tipografiju, originalni dizajn rukotvorenog logoa, vjerske umjetnosti, najave, grafičkog dizajna i naručene kaligrafske umjetnosti, rezanih kamenih natpisa i memorijalnih dokumenata. Također se koristi za rekvizite i pokretne slike za film i televiziju, svjedočenja, potvrde o rođenju i smrti, mape i druga pisana djela.[2][3]
Uvod uredi
Važnost kaligrafije u historiji kultura je ogromna svuda gdje je prepisivanje svetih tekstova imalo samo po sebi duhovnu vrijednost: na primjer u islamu, gdje je bismillah najčešći kaligrafski oblik. U kineskoj i japanskoj kulturi pisanja kaligrafija je i danas vrlo važna i inspirirajuća. Važnije od čitljivosti je postizanje savršene estetske uravnoteženosti i pokazivanje osjećaja.
Mnogi kaligrafi ukazuju na meditativni karakter svog posla:
- Mir tog posla ispunjava cijelo biće potpunim zadovoljstvom, u kojem nas vrijeme i prostor, kao obrisano, uopće ne brinu i ne opterećuju (Andreas Schenk).
Svjetske tradicije uredi
Zapadna kaligrafija uredi
Iako je kaligrafija u Evropi nakon početka novog doba značajno izgubila na važnosti, još živi kao oblik umjetnosti i kao hobi. Praktičnu primjenu ima još u oblikovanju nekih dokumenata, plakata ili upisivanja u neke knjige u određenim svečanim prigodama.
U cijeloj Evropi postoje historijska djela antičkih i srednjevjekovnih kaligrafa, koja su u više primjeraka nastajala u samostanima i vrlo bogato su opremljena s puno detalja. U novije vrijeme je poznat kaligraf Edward Johnston, čija se kaligrafija i danas koristi u Londonskoj podzemnoj željeznici.
Arapska kaligrafija uredi
Arapski kaligrafi imaju višestoljetnu tradiciju. Zbog zabrane slika u Kur'anu koristilo se kurzivno arapsko pismo u kaligrafskoj umjetnosti kao linije, čime su nastale slike od slova, tzv. kaligrami. Naročiti oblik umjetničke arapske kaligrafije razvio se početkom 20. vijeka u Osmanlijskom Carstvu. Kaligrafija je bitan aspekt arapskog jezika i ona razvila se u rukopisima i arhitektonskom ukrasu. Ovaj oblik vizualne umjetnosti može se naći kako ukrašava zidove palača, unutrašnjost i kupole džamija, kao i okolne strukture minbera. Kaligrafija je koristila različita stilizirana i standardizirana pisma, od kojih su dva glavna pisma kufs i nesh.
Perzijska kaligrafija uredi
Perzijska kaligrafija bila je prisutna u dolaska Islama. U zoroastrizmu, lijepi i jasni spisi su uvijek bili hvaljeni.
Indijska kaligrafija uredi
Hebrejska kaligrafija uredi
Još od talmudskih vremena se osoba koja piše hebrejske tekstove naziva sofer (naglasak na "e"). Zanimanje sofera zahtijeva višegodišnje školovanje i unutar jevrejske zajednice je vrlo cijenjeno. Biblijski tekstovi se pišu guščijim perom i tintom bez dodataka metala, a sofer je sam priprema. Podloga na kojoj se piše je uvijek, posebno u tu svrhu, ručno izrađen pergament. Hebrejski tekstovi su bez vokala, ali imaju posebne ukrase koji se opisuju kao "krunice". Tekstovi moraju biti pisani bez ijedne pogreške i vrlo tačno. Sofer ne smije pisati napamet, nego mora svako pojedino slovo kopirati iz predloška.
Kineska i japanska kaligrafija uredi
U Aziji, uglavnom na prostoru Kine i Japana, kaligrafija ima još uvijek visoki položaj u društvenom i umjetničkom životu. Najčešće korišten alat za pisanje su kist, štapić tuša i kamen za tuš, kao i papir. Prije samog pisanja, dio štapića tuša se nariba i u kamenoj posudi miješa s vodom ili vinom. Čin pisanja je danas najčešće impulzivan, što znakove čini teško čitljivim, ali zato utoliko izražajnijim.
Kaligrafska umjetnička djela ukrašavaju kao okomite pločice u paru i kao vodoravne pločice s imenima kineske vrtove. U organiziranju vrta su gotovo neizostavne i čine njegov značajan ukrasni element. To su često stihovi iz poznatih pjesama, kojima se naglašava posebnost okoline u koju se stavlja.
Civilizacija Maja uredi
Majanska kaligrafija je bila izražena putem njihovog pisma koje se sastojalo od blizu 800 znakova (hijeroglifa) koji su bili uklesani u kamene strukture njihovih hramova, palata, stela. Bili su zapisani i na nekada mnogobrojnim knjigama Maja, koje su na početku vladavine španskih osvajača bile skoro sve spaljene.
Moderna kaligrafija uredi
Nakon što je štampanje postalo sveprisutno od 15. vijeka nadalje, proizvodnja iluminiranih rukopisa počela je opadati.[4] Međutim, uspon štampe nije značio kraj kaligrafije.[4] [48] Jasna razlika između rukopisa i složenijih oblika slova i pisma počela je da ulazi u rukopise i knjige početkom 16. vijeka.
Moderno oživljavanje kaligrafije počelo je krajem 19. vijeka, pod utjecajem estetike i filozofije Williama Morrisa i pokreta umjetnosti i zanata. Edward Johnston se smatra ocem moderne kaligrafije.[5][6][7] Nakon što je proučio objavljene kopije rukopisa arhitekte Williama Harrisona Cowlishawa, upoznao ga je William Lethaby 1898. godine, direktor Centralne škole za umjetnost i zanat, koji mu je savjetovao da proučava rukopise u Britanskom muzeju.
To je pokrenulo Johnstonovo zanimanje za umjetnost kaligrafije upotrebom pera širokih ivica. Počeo je da predaje kaligrafiju u Central School u Southampton Rowu u Londonu od septembra 1899, gdje je uticao na dizajnera slova i vajara Erica Gilla. Frank Pick mu je naručio da dizajnira novo pismo za London Underground, koje se i danas koristi (sa manjim modifikacijama).[8]
Bio je zaslužan za oživljavanje umjetnosti modernog pisanja, samostalno kroz svoje knjige i učenja – njegov priručnik na tu temu, Writing & Illuminating, & Lettering (1906) bio je posebno utjecajan na generaciju britanskih tipografa i kaligrafa, uključujući Graily Hewitt, Stanley Morison, Eric Gill, Alfred Fairbank i Anna Simons. Johnston je također osmislio izrađeni okrugli kaligrafski stil rukopisa, napisan širokim perom, danas poznat kao temeljna ruka. Johnston je u početku učio svoje učenike uncijalnoj ruci koristeći ravni ugao olovke, ali je kasnije učio svoju ruku koristeći kosi ugao olovke.
Reference uredi
- ^ a b Mediaville, Claude (1996). Calligraphy: From Calligraphy to Abstract Painting. Belgium: Scirpus-Publications. ISBN 978-90-803325-1-5.
- ^ Propfe, J. (2005). SchreibKunstRaume: Kalligraphie im Raum Verlag (jezik: njemački). Munich: Callwey Verlag. ISBN 978-3-7667-1630-9.
- ^ Geddes, A.; Dion, C. (2004). Miracle: a celebration of new life. Auckland: Photogenique Publishers. ISBN 978-0-7407-4696-3.
- ^ a b Zapf, H. (2007). Alphabet Stories: A Chronicle of technical developments. Rochester, NY: Cary Graphic Arts Press. ISBN 978-1-933360-22-5
- ^ "The Legacy of Edward Johnston". The Edward Johnston Foundation. Arhivirano s originala, 26. 4. 2023. Pristupljeno 21. 12. 2022.
- ^ Cockerell 1945; Morris 1882
- ^ "Font Designer — Edward Johnston". Linotype GmbH. Arhivirano s originala, 15. 9. 2015. Pristupljeno 5. 11. 2007.
- ^ "The Eric Gill Society: Associates of the Guild: Edward Johnston". Arhivirano s originala, 10. 10. 2008.
| Commons ima datoteke na temu: Kaligrafija |