Mezheb
Mezheb ili Madhhab (arapski: مذهب madhāhib) je arapski termin iz koji se odnosi na islamsku školu mišljenja, pravnu školu, ili školu fikha unutar Sunitskog islama. U prvih 150 godina postojanja islama i većina ashaba je imala svoju školu. Od poznatijih škola, škole u Damasku, Kufi, Basri i Medini su uspjele opstati kao škole Malikijskog mezheba, dok su Iračke škole preuzele učenje Hanefijskog mezheba. Druge škole, kao što su Šafijski i Hanbelijski mezheb kasnije su se pojavile.
Škole koje praktikuju Šiitski islam i koje predstavljaju poseban oblik islamske škole prava, Džaferije, je osnovao šesti imam Džafer es-Sadika.
Četiri škole Sunitskog islama, odnosno četiri mezheba, nisu daleke po učenju, te zbog toga nikad nije dolazilo do sukoba između škola zbog razlika u učenju. Mezhebi su svoje učenje zasnovali prvenstveno na Kur'an i hadisima.
Ta četiri mezheba su:
- Hanefijski mezheb je mezheb osnovan od strane Ebu Hanife, koji je živio u današnjem Iraku. Za svog života je upoznao mnoge ashabe, te je bio učenik imama Džafer es-Sadika[1]. Učenje Hanefijskog mezheba se smatra jednim od najslobodnijih[2] učenja islama koji je otvoren za nove ideje. Ovo učenje je prisutno u mnogim islamskih društvima poput onih u sjevernom Egiptu, Indijskom podkontinentu, Turskoj, Iraku kao i onim društvima u zapadnim državama. Hanefijski mezheb je službeni mezheb Islamske vjerske zajednice Bosne i Hercegovine, kao i drugih susjednih država: Hrvatske, Srbije Crne Gore, Kosova, Albanije.
- Malikijski mezheb je škola koja crpi učenje Imama Malika koji se rodio u Medini i živio otprilike u isto vrijeme kao i Ebu Hanifa, samo što je ovaj bio mnogo mlađi od Ebu Hanife. Ovaj mezheb slijedi većina muslimana - oko 25%. Najveći broj sljedbenika ima u Sjevernoj i Zapadnoj Africi.
- Šafijski mezheb slijedi oko 15% muslimana, uglavnom iz Egipta, Somalije, Indonezije, Tajlanda, Singapura i Filipina. Ova škola je slušbena kode vlada Bruneja i Malezije. Osnivač ove škole je bio Imam Šafija, učenik i Ebu Halifa i Imama Malika.
- Hanbelijski mezheb je škola osnovana od Ahmeda ibn Hanbela, jednog od učenika Imama Šafije, te su zbog toga ova dva mezheba vrlo slična. Ova škola se smatra najkonzervativnijom od sve četiri sunitske škole. Ovaj Mezheb preovladava u Saudijskoj Arabiji, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu, te dijelovima Omana.
Suniti vjeruju da su učenja sve četiri škole ispravna i da se ne razlikuju u temeljnim uvjerenjima i praktikovanju islama, već u raličitim shvatanjima fikha od strane imama, osnivača mezheba, te njihovih učenika. Zbog njihove raličitosti u tumačenju Kur'ana i sunneta, osnovnih izvora Šerijata, došlo je do sitnih razlika u nekim stvarima unutar Sunitskog islama (većinom se to odnosi na praktikovanje, dok u manjoj mjeri ili nimalo u vjerovanju). Na primjer, postoji mala razlika u načinu obavljanja namaza među mezhebima, iako ona nije izražena, pa tako sljedbenici sve četiri škole mogu zajedno klanjati. Ustvari, svaki musliman može obavljati namaz u džematu sa svakim drugim muslimanom, nezavisno o školi koju slijede.
Obično Sunitski muslimani slijede jednu od ove četiri škole. Međutim, neki muslimani (posebno Selefije) deklarišu se kao sljedbenici sva četiri mezheba.
Mezhebi u Bosni i Hercegovini
urediIz historijskih razloga, većina muslimana u Bosni i Hercegovini su sljedbenici Hanefijskog mezheba. Neki od bosanskohercegovačkih muslimana su počeli miješati razne mezhebe ili promijenili slijeđenje hanefijskog mezheba krajem 20. vijeka i početkom 21. vijeka, što je prouzrokovalo da reisu-l-ulema izda fetvu u kojoj obavezuje bosanskohercegovačke muslimane da se strogo pridržavaju hanefijskog mezheba [3]
Napomene
uredi- ^ Iako je općeprihvaćeno mišljenje da je Imam Džafer es-Sadik bio učitelj Ebu Hanifi, neki Suniti dvoje po tom pitanju. Također Suniti smatraju da imam Malik nije bio učenik imama Džafer as-Sadika, dok Šiiti tvrde da jeste.
- ^ Ovo treba prihvatiti u kontekstu vjere, jer hanejfijski, kao i ostali mezhebi, je veoma strog oko definicije dozvoljenog i harama u islamu.
- ^ Fetva o obavezi pridržavanja henefijskog mezheba Arhivirano 1. 9. 2007. na Wayback Machine