Arefat
Arefat je brdo granitne strukture na udaljenosti od oko 20 km istočno od Mekke. Nalazi se unutar ravnice Arefat iznad koje se izdiže na visinu od oko 70 metara.
Arefat | |
Planina | |
Hadžije na brdu Arefat
| |
Država | Saudijska Arabija |
---|---|
Nadmorska visina | 454 m |
Koordinate | 21°21′38″N 39°59′56″E / 21.36056°N 39.99889°E |
Prema islamskoj tradiciji, brdo je mjesto gdje je posljednji poslanik Muhammed tokom Oproštajnog hadža vjernicima održao oproštajni govor. Također muslimani vjeruju da je brdo Arefat mjesto gdje su se prvi ljudi na Zemlji, Adem i Hava, ponovo sreli nakon izlaska iz dženneta[1] te otuda i naziv za Arefat Brdo milosti što podsjeća na Allahovu neograničenu milost ukazanu ljudskom rodu.
Arefat u obredu hadža
urediHadž kao jedan od pet stubova islama predstavlja važan događaj u životu svakog muslimana. Najvažniji obred tokom hadža, ujedno i farz, je posjeta brdu Arefat jer je to jedini obred hadža koji se ne može nadoknaditi niti čime iskupiti zbog čega i postoji hadis Hadždž je Arefat. Ta posjeta Arefatu (9. zul-hidždžea, dan prije kurban-bajrama) poznata i kao stajanje na Arefatu asocira na Sudnji dan, kada će svaki musliman stati pred Boga i odgovarati za svoja djela.[1] Hadžije na Arefatu provode dio 9. zul-hidždžea (najmanje od podne namaza do akšama odnosno zalaska sunca). Nakon što napuste Arefat i noć provedu u blizini Muzdelife, hadžije preko doline Mine nastavljaju prema Mekki.
Arefat u hadisu
urediU jednom od hadisa prenosi se: "Nema dana u kojem Allah oslobodi više robova od Vatre, kao što je Dan Arefata. Allah se toga dana približi, a zatim se njima hvali melekima i kaže: 'Šta žele ovi ljudi?'"[1] Kako je posjeta brdu Arefat jedan od farzova hadža postoji i hadis u kojem se kaže: "Hadždž je Arefat"[1] simbolizirajući važnost obreda posjete Arefatu tokom obavljanja hadža.
S obzirom da je Arefat brdo milosti za dovu učinjenu na ovom mjestu u jednom od hadisa prenose se riječi: "Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolje što sam rekao i što su govorili poslanici prije mene je: 'La ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve ‘ala kulli šej'in kadir.'"[1]