Konjičko drvorezbarstvo

umjetnički zanat sa dugom tradicijom u općini Konjic

Konjičko drvorezbarstvo je umjetnički zanat sa dugom tradicijom u općini Konjic, Bosna i Hercegovina. Rezbarenje drveta uključuje namještaj, enterijer i male ukrasne predmete i ističu se svojim prepoznatljivim ručno isklesanim motivima.

Konjičko drvorezbarstvo
"Casa Otomana", Mostar 10.jpg
Drveni rezbareni sto, Mostar
Nematerijalna kulturna baština
RegijaEvropa
Država Bosna i Hercegovina
MjestoKonjic
ZajednicaLokalna zajednica Konjica
PredlagačFederalno ministarstvo kulture i sporta
Svjetska baština
Lista upisaReprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva
UNESCO oznaka01288
Datum upisa2017.
Lokacija upisaUNESCO

Rezbarenje drveta je sastavni dio kulture lokalne zajednice, mjerilo ljepote i prijatnosti enterijera u kući i tradicije koja stvara osjećaj zajednice i pripadnosti. To je zanat koji praktikuju različite etničke i konfesionalne grupe, a koji služi kao instrument dijaloga i saradnje i igra vrlo važnu ulogu na nivou zajednice u Konjicu

Zanat je široko rasprostranjen među stanovnicima Konjica, i kao zanimanje i kao hobi. Glavni nosioci su obučene zanatlije koje rade u tesarskim radionicama a podjednako su važni i nosioci zanata koji rade kod kuće u porodičnim radionicama.

Vlasnici porodičnih radionica za rezbarenja drveta najodgovorniji su za zaštitu elementa, obuku učenika za rezbarenje drva i popularizaciju zanata. Znanje i vještine prenose se prije svega kroz obuku novih početnika na rezbarenju drveta: na radnim mjestu, u vježbaonicama, kao i putem međugeneracijskog prijenosa unutar porodice.

HistorijaUredi

Vještinu rezbarenja drveta na konjičko područje, odnosno gornji tok rijeke Neretve (od Bijele do Grušče), donijeli su doseljenici zemljoradnici – drvorezbari iz Hercegovine. Njihovo središte su bila sela Grušča, Ribari, Čičevo i Bijela.[1]

U periodu Austrougarske okupacije, državni činovnici, vršeći administrativne poslove po konjičkim selima, zapazili su nadarene rezbare u selu Bijela, čiji su proizvodi primitivnog izraza, ali se tim proizvodima se ne može da porekne vrijednost, jer svjedoče o velikom talentu.

Putopisac Heinrich Renner u Konjicu je boravio dva puta, tokom 1885. i 1895. godine, i o Konjicu, odnosno konjičkom drvorezbarstvu zapisao:[2]

Vrijedno je preporučiti i direktni izlet iz Konjica u dolinu Bijele, što smo ju već spomenuli. Tu se izrađuju veoma lijepe drvene rezbarije i sprave, posebno sanduci u kojima seljaci spremaju svoju odjeću i vrijednije stvari.

Početkom 1906. godine u Konjicu je počeo i prvi drvorezbarski kurs, a 1911. godine, zvanično je registrovana i radionica za obučavanje drvorezbara. Obrazovani stolari obično su otvarali svoje stolarske radionice.

Tehnika radaUredi

Drvorezbarenje se koristilo pri izradi namještaja. Uobičajena je tehnika sa jednim dlijetom sa drškom. Konjički drvorezbari koriste dlijeta bez drške za nasijecanje i dlijeta sa drškom za kopanje. Upotrebom obje vrste dlijeta postiže se reljefni izgled. Postupak rezbarenja sastoji se od više faza, zavisno od vrste šare i efekta koji se želi postići:

  • Ocrtavanje ili crtanje je postupak kojim se željeni motiv prenosi na drvenu podlogu suhom olovkom pomoću linijara i šestara. Svi detalji buduće izrezbarene površine se ne crtaju, već osnovne linije.
  • Šaranje ili natucanje je tehnika zasijecanja drvene podloge pored ocrtanih linija. Izvodi se pomoću metalnih dlijeta udarcem čekića po okomici alatke.
  • Kopanje je dubljenje drvene podloge do dubine zasijecanja prilikom šaranja.
  • Cifranje ili ukrašavanje

Na osnovu ovakvog rada prilikom ukrašavanja predmeta konjički drvorezbari najčešće su koristili sljedeće vrste šara:

  • Bosanska šara
  • Arapska šara
  • Duboka šara je najteža za obradu i ovdje individualnost obrađivača dolazi do izražaja. [3]

Nacionalni spomeniciUredi

Za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine proglašene su tri zbirke.

  • Zbirka namještaja porodice Nikšić od 5 predmeta, nalazi se u porodičnoj kući i poslovnom prostoru.[3] Porodica Nikšić osnovali su radnju 1928 godine.
  • Zbirka namještaja porodice Nikšić od 18 predmeta, nalazi se u porodičnoj kući i poslovnom prostoru druge porodice, u ulici Varda.[4]
  • Zbirka drvorezbarskih predmeta Mulićev rekord od 63 predmeta, poznata kao Muzej Mulićev rekord, zajedno sa proizvodnom radionicom u vlasništvu je Sejfudina Vile i nalazi se u porodičnoj kući u ulici Varda. [5]

Osnivač Mulićevog rekorda bio je Ismail Mulić (1907-1978) rođen u Konjicu. Nakon što je završio drvorezbarski zanat, 1929 godine otvorio je samostalnu radionicu. Poznat je kao uspješan privrednik, sa stalnim usavršavanjem proizvodnje sa novim asortimanom, uvođenjem savremenih mašina, a njegovi proizvodi su dodatno ukrašavani ženskim vezom. Dobio je veći broj priznanja na sajmovima i izložbama.

Posebnu pažnju pridavao je uređenju enterijera vjerskih objekata svih religijskih zajednica. Desetine džamija u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Turskoj i šire u potpunosti je oblikovao Mulićev rekord: mihrabi, mimberi, ćursevi, levhe, vrata, prozori, listeri, ograde i dr. Poznat je i po izradi stolica za potrebe Svetog oca pri oba pastoralna pohoda Bosni i Hercegovini.

Prije Drugog svjetskog rata radnja je imala 360 radnika koji su radili u 14 zemalja, a nameštaj se izvozio u 40 država. Poslije rata radionica je nacionalizovana i pretvorena u pogon kompanije "Šipad", a Mulić je bio postavljen za direktora.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995, kuća Mulić je oštećena, a sanirana je nakon rata.

Nematerijalna kulturna baštinaUredi

Rezbarenje drveta u Konjicu uvršteno je na Preliminarni otvoreni spisak nematerijalne kulturne baštine 2012. godine od strane Federalnog ministarstva kulture i sporta. Proces nominovanja za konjičku drvenu proizvodnju počeo je 2014. godine, u saradnji sa Federalnim ministarstvom kulture i sporta i lokalnom zajednicom u Konjicu, koja nasljeđuje ovaj element.[6]

Godine 2017. Konjičko drvorezbarstvo uvršteno je na UNESCO-ov Reprezentativni spisak nematerijalne kulturne baštine čovječanstva u Bosni i Hercegovini.[6]

ReferenceUredi

  1. ^ Hercegovina. "Drvorezbarska radnja "Braća Nikšić"". www.hercegovina.ba. Arhivirano s originala, 1. 8. 2018. Pristupljeno 11. 6. 2021.
  2. ^ Renner, Heinrich (1896). Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko. Dobra knjiga. str. 285. ISBN 978-9958-688-03-4.
  3. ^ a b "Zbirka namještaja porodice Nikšić". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 9. 2. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ "Zbirka namještaja porodice Nikšić". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 9. 2. 2021. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ "Zbirka drvorezbarskih predmeta Mulićev rekord". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 9. 2. 2021. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ a b "UNESCO - Konjic woodcarving". ich.unesco.org (jezik: engleski). Pristupljeno 11. 6. 2021.