Istočnoafrička Federacija

Istočnoafrička Federacija Shirikisho la Afrika Mashariki (Svahili)
Zastava	Grb
	Uzrečica: "Jedan narod, jedna sudbina"
	Himna: "Himna EAC-a";
	Položaj Istočnoafričke Federacije na karti Položaj Istočnoafričke Federacije
Glavni grad	Aruša; 3°22′S 36°41′E / 3.367°S 36.683°E
Najveći grad	Dar es Salaam
Službeni jezik	engleski; svahili
Državno uređenje	Federacija
• Predsjednik	Paul Kagame
• Predsjednik Vlade	Richard Sezibera
Zakonodavstvo
Nezavisnost	Istočnoafrička Zajednica: 07. juli 2000.
Površina
• Ukupno	2,467,202 km2 km2 (10. na svijetu)
• Vode (%)	4,9%
Stanovništvo
• Ukupno (2018.)	178,978,883 (8. na svijetu)
• Gustoća	68.4/km2/km2
BDP (PKM)	2017.
• Ukupno	$472,238 milijardi (43. na svijetu)
• po stanovniku	$ 2,639
Valuta	Istočnoafrički šiling (uskoro u upotrebi)
Vremenska zona	UTC +2 / +3
Pozivni broj	Nema
Internetska domena	Nema

Istočnoafrička Federacija (Svahili: Shirikisho la Afrika Mashariki) jest predložena politička unija sedam suverenih država Istočnoafričke zajednice - Burundija, Demokratska Republika Kongo, Kenije, Ruande, Južnog Sudana, Tanzanije i Ugande.^[1] Federacija je zamišljena kao jedinstvena federalna suverena država. U septembru 2018. godine formiran je odbor za početak procesa izrade regionalnog ustava.^[2]

Karakteristike

Površinom od 2.467.202 km², Istočnoafrička federacija bila bi najveća zemlja u Africi i deseta po veličini u svijetu. Sa populacijom od 178.978.883 od 2018. godine, bila bi druga najnaseljenija nacija u Africi (poslije Nigerije) i osma u svijetu.^[3] Populacija bi bila veća od populacije Rusije, Japana i Meksika, i otprilike upola manja od broja stanovnika SAD-a.^[3] ^a

Svahili i engleski bi bili službeni jezici ove države. Predloženi glavni grad je tanzanijski grad Aruša,^[1] koji je blizu kenijske granice. Aruša je trenutno sjedište Istočnoafričke zajednice.

Predložena valuta je istočnoafrički šiling, koji će prema objavljenom izvještaju iz 2013. postati zajednička valuta pet od šest zemalja članica do 2023.^[4] Procjena BDP-a iznosila bi $472,238 milijardi i bila bi peta po veličini u Africi i 43. najveća u svijetu.

Vremenski period

Prijedlog iz 1960-tih

Predložena Istočnoafrička federacija 1960-tih godina

Početkom šezdesetih godina 20. vijeka, otprilike u vrijeme kada su Kenija, Tanganjike, Uganda i Zanzibar sticali nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva, politički lideri četiri nacije su se zainteresovali za formiranje federacije. Julius Nyerere je čak 1960. godine ponudio odlaganje neposredne nezavisnosti Tanganjika (1961. godine) kako bi sve istočnoafričke teritorije postigle nezavisnost zajedno kao federacija.

U junu 1963. Kenyatta se susreo s predsjednikom Tanganjike Juliusom Nyerereom i Ugandskim predsjednikom Miltonom Oboteom u Nairobiju. Trio je razgovarao o mogućnosti spajanja njihovih triju naroda (plus Zanzibar) u jedinstvenu istočnoafričku federaciju, izjavljujući da će to biti postignuto do kraja godine. a potom su započete rasprave o planiranju takvog sindikata.

Privatno, Kenyatta se više oklevao aranžmana, a kako je 1964. godine došlo oko federacije, to se nije dogodilo. U maju 1964. Kenyatta je odbacio rezoluciju koja je zahtevala bržu federaciju. On je javno izjavio da su razgovori o federaciji oduvijek bili lukavstvo da se ubrza tempo kenijske nezavisnosti od Britanije, ali Nyerere je negirao da je to istina. Otprilike u isto vrijeme, Obote je izašao protiv Istočnoafričke federacije u korist pan-afričkog jedinstva, dijelom zbog domaćih političkih pritisaka, s obzirom da se polu-autonomna kraljevina Buganda protivila tome da bude u istočnoj afričkoj federaciji kao dio Ugande, nego kao samostalna jedinica.

Do kraja 1964. godine, izgledi za širu istočnoafričku federaciju su umrli, iako su Tanganjika i Zanzibar formirali zajednicu u aprilu 1964. godine, a na kraju su postali Tanzanija.

2010. godine, prijedlog kroz Istočnoafričku zajednicu

Razgovaralo se o federaciji država koje čine sadašnju istočnoafričku zajednicu, sa ranim procjenama o osnivanju federacije 2013. godine. U 2010. godini, EAC je pokrenuo vlastito zajedničko tržište za robu, rad i kapital u regionu, s ciljem zajedničke valute do 2013. godine i pune političke federacije u 2015. godini.

Južnom Sudanu je odobren prijedlog za članstvo u EAC-u u martu 2016. godine a septembra iste godine pristupio je zajednici. Sudan bi postao 6. članica Istočnoafričke federacije. Nejasno je kako potencijalno pristupanje Južnog Sudana EAC-u može uticati na vremenski okvir za federaciju ili njen opseg, ali s obzirom na infrastrukturne probleme koji su prisutni u mladoj nezavisnoj državi od kada je predsjednik Salva Kiir Mayardit prekinuo trgovinu naftom sa Sudanom, jug je odlučio da investira u izgradnju cjevovoda koji zaobilaze sudanske, koje su koristili do tada. Ovi novi cjevovodi protezali bi se kroz Etiopiju do luka države Džibuti, kao i jugoistočno do obale Kenije. Ove saradnje mogu povećati vjerovatnoću da se Južni Sudan pridruži Istočnoafričkoj federaciji u nekom trenutku.

Lideri Ugande, Kenije, Ruande i Burundija su 14. oktobra 2013. godine počeli sastanak u Kampali sa namjerom da izrade ustav za Istočnoafričku federaciju.

U decembru 2014, napori za punu političku federaciju su prolongirani do 2016. ili kasnije.

U februaru 2016. godine, predsjednik Ugande Yoweri Museveni opisao je Federaciju kao cilj broj jedan kojem trebamo težiti. U novembru 2016. godine, Vijeće ministara EAC-a se složilo da uspostavi Istočnoafričku konfederaciju prije nego što se konačno formira Istočnoafrička federacija.

U septembru 2018. godine formiran je odbor za početak procesa izrade regionalnog ustava.

Komitet se sastao na petodnevnom konsultacijskom sastanku u Burundiju od 14. do 18. januara 2020. godine, na kojem je saopšteno da će ustav konfederacije biti sastavljen do kraja 2021. godine. Nakon što je šest država EAC-a odobrilo nacrt nakon godinu dana konsultacija , Istočnoafrička konfederacija bit će uspostavljena do 2023. Nacrt puta ka punoj političkoj federaciji detaljno će se raspravljati na budućim sastancima.

Dana 29. marta 2022. lideri država Istočnoafričke Federacije održali su 19. Redovni samit. Demokratska Republika Kongo primljena je u Istočnoafričku zajednicu jednoglasnom odlukom svih lidera. Dana 8. aprila 2022., DRC je zvanično pristupio Federaciji^[5], a 11. jula 2022. DRC je zvanično postao član Federacije.^[6]

Također pogledajte

Reference

^ ^a ^b "Uganda Sunday Vision (2004-11-28): One president for EA by 2010". Sundayvision.co.ug. 28. 11. 2004. Arhivirano s originala, 31. 10. 2012. Pristupljeno 15. 7. 2019.
^ "Ready for a United States of East Africa?".
^ ^a ^b "The World Factbook". cia.gov. Arhivirano s originala, 27. 9. 2011. Pristupljeno 15. 7. 2019.
^ "East African trade bloc approves monetary union deal". 30. 11. 2013. Pristupljeno 15. 7. 2019 – preko Reuters.
^ "EAC Quick Facts". www.eac.int. Pristupljeno 13. 9. 2022.
^ Maringa, George. "DRC now officially a member of East African Community". The Standard (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 9. 2022.

[EAC_President_2010-1] "Uganda Sunday Vision (2004-11-28): One president for EA by 2010". Sundayvision.co.ug. 28. 11. 2004. Arhivirano s originala, 31. 10. 2012. Pristupljeno 15. 7. 2019.

[theeastafrican.co.ke-2] "Ready for a United States of East Africa?".

[CIAPop-3] "The World Factbook". cia.gov. Arhivirano s originala, 27. 9. 2011. Pristupljeno 15. 7. 2019.

[4] "East African trade bloc approves monetary union deal". 30. 11. 2013. Pristupljeno 15. 7. 2019 – preko Reuters.

[5] "EAC Quick Facts". www.eac.int. Pristupljeno 13. 9. 2022.

[6] Maringa, George. "DRC now officially a member of East African Community". The Standard (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 9. 2022.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]