Golosjemenjače

Golosjemenjače (lat. Gymnospermae) odomaćena tuđica i gimnosperme je grupa sjemenjača koja ovuhvata četinare (Pinophyta), cikade (Cycadophyta i ginko (Ginkgophyta). Ime im portiče od grčkog γυμνός – gimnos = golo sjeme, gymnospermos. Ova grupa može, dvojbeno, uključivati i podgrupu Gnetophyta.

Golosjemenjače (Gymnospermae)
Raspon fosila: Devon - Sadašnjost
Lišće (iglice) bijele smrče
Sistematika
Carstvo	Plantae Pinophyta (ili Coniferophyta) – Konifere Ginkgophyta – Ginkgo Cycadophyta – Cycadae Gnetophyta – Gnetum, Ephedra, Welwitschia

Šišarka

Ilustracija raznovrsnosti golosjemenjača

Suglasno općem nazivu, imaju gole sjemenke, za razliku od sjemens ili ovula cvjetnica (Angiospermae), koje su u prilogu tokom oprašivanja. Sjeme gimnospermi se razvija ili na površini kao krljušti, u listasto-čunjastim dodacima šišarkama, ili na kraju kratkih drški (Ginkgo ). Golosemenjače i cvjetnice zajedno čine Spermatophyta ili sjemenjače. Do sada najveća grupa postojećih golosemenjača su četinari (borovi, čempresi i njihovi srodnici), zatim cikade, gnetali (Gnetum, Ephedra i Welwitschia) i Ginkgo (jedna današnja vrsta).

Fosilne gimnosperme obuhvataju mnoge koje ne pripadahju recentnim grupama, uključujući tzv. "sjemene paprati" (Pteridospermatophyta) ili pteridosperme) i "Cycadeoidea" (Bennettitales). Većina golosemenjača je izumrla u kenozoiku, od prije 65 miliona godina do danas.

Razmnožavanje

Spolni organi golosjemenjača se nalaze u muškim cvjetovima i ženskim ima (češerima). Prašnički listovi su skupljeni u rese. Svaki prašnički list ima dva prašnika sa polennskim zrncima. U svakom polenovnom zrncu su po dvije nepokretne spolne ćelije .

Ženske češeriće čine plodni listovi. U svakom plodnom listu se nalaze po dva sjemena zamatka sa ženskom spolnom ćelijom. Sjemeni zameci na plodnim listovimasu goli i otvoreni. Zrnca polena su lahka, pa ih vjetar jednostavno raznosi, kao i kod ostalih anemofilnih biljaka. Donese li ih do sjemenih zametaka ženskog češerića, gdje dolazi do oprašivanja, tj. oplodnje. Od oplođene jajne ćelije nastaje zametak nove biljke. Iz sjemenih zametaka, na svakom plodnom listu, razvijaju se po dvije sjemenke. Zeleni plodni listovi postepeno odrvene i rašire se. Listovi sa sjemenkama čine plod, šišarku ili češer. Zreli češer je obično okrenut prema dolje. Sjemenke su lahke, pa na vjetru lahko i ispadaju i bivaju ranesene u blišu ili dalju okolinu. Na planinskim čistinama se može zapaziti koji smjerovi vjetra dominiraju, na osnovu gustine novoizniklih mladih četinara.

U povoljnim uvjetima, sjemenke prokliju u nove biljke, a u početku se hrane iz rezervi endosperma. Za oplodnju većine vrsta nije potrebna voda. Golosjemenjačama kao što su ginkgo i cikas, za razmnožavanje, potrebna je voda, jer imaju pokretne spermatozoide. To se uzima kao dokaz evolucije, a ove biljke označavaju kao „živi relikti“.

Porijeklo

Prave golosjemenjače su prevladale na Zemlji u devonu, a njihovi primitivniji preci još u paleozoiku. Dolaskom epohe suhe klime, prelazni oblici sa papratima počinju izumirati, zbog nestašice vode potrebne koja im je neophodna za razmnožavanje. Među njima je bilo papratnjača, koje su umjesto spora imale sjemenke. Od njih su evoluirale golosjemenjače.

Upotreba biomase golosjemenjača

• Drvo je rasprostranjem materijal u građevinarstvu i kao sirovina u industiji celuloze.
• Smola borova i čempresa ima ljekovita svojstvima, a upotrebljava se i kao sirovina u proizvodnji terpentina. U Bosni i hercegovini, smolarenje, kao profesionalna ili dopunska aktivnost posebno je bilo rasprostranjeno na području Višegrada (osobito na Sjemeč planini).
• Iglice borova se također upotrebljavaju i u farmaceutske svrhe.
• Hortikultura je danas uobičajeni oblik uljepšavanje urbanih naselja i obogaćivanja zraka kisikom.

Filogenetika

Za golosjemenjače još nisu uspostavljeni detaljni taksonomski sistemi, jer još nisu dovoljno utvrđeni i dokazani filogenetski odnosi između npr. različitih četinjara uključujući i njihovu povezanost s drugim skupinama (Cycade), Ginkgoales). U literaturi postoji i drugačija klasifikacija, gdje taksonomski položaj pojedinih skupina varira o autorskom konceptu. Stoga se mogu u različitim izvorima smatrati razdvajanjima (sufiks -phyta ), klasama ( -psida ), podrazredima ( -idae ) ili čak pukim redovima ( -ales ). U mnogim taksonomskim razvrstavanjima gimnosperme su čak napuštee kao suvišni sažeti takson.

Filogenetski razvoj gimnosprmi i angiospermi

	Angiospermae
Gymnospermae	Cycade     Ginkgo         Pinaceae (porodica borova )     Gnetophyta       Ostali četinari

Klasifikacija

Gymnospermae obuhvataju šest redova u četiri divizije:

• Divizija Pinophyta
  • Red Pinales
    • Porodica Araucariacae
    • Porodica Cephalotaxacae
    • Porodica Cupressacae
    • Porodica Pinacae
    • Porodica Podocarpacae
    • Porodica Sciadopityacae
    • Porodica Taxacae
• Divizija Ginkgophyta
  • Red Ginkgoales
    • Porodica Ginkgoaceae
• Divizija Cycadophyte
  • Red Cycadales
    • Porodica Cycadaceae
    • Porodica Stangeriaceae
    • Porodica Zamiaceae
• Divizija Gnetophyte
  • Red Gnetales
    • Porodica Gnetaceae
  • Red Ephedrales
    • Porodica Ephedraceae
  • Red Welwitschiales
    • Porodica Welwitschiaceae

Također pogledajte

• Sjemenka
• Cvjetnice

Reference

Vanjski linkovi

• Gymnosperm Database

Cycadae       Ginkgo       Četinari         Bennettitales     Golosjemenjače     Gymnospermae	Golosjemenjače             Cycade     Bennettitales       Ginkgo         Četinari     Angiosperme
Ranije objašnjenje	Modernije viđenje