Gradine kod Bosanskog Petrovca

Gradine kod Bosanskog Petrovca su skupina ilirskih tvrđava iz bronzanog i željeznog doba razmještenih na obodima Petrovačkog i Bravskog polja.

U pretpovijesno vrijeme Petrovačko polje naseljavali su Iliri. Naučnici još nisu utvrdili da li su to bili pleme Deuri, ili možda Sardeati, a nije isključeno da su ga naseljavali i Japodi, što neki zaključuju po imenu najvećeg vodotoka u polju, ponornice Japaga. Naseljenost potvrđuje veliki broj ilirskih gradina, a postoji mogućnost da je jedna od njih bio ilirski grad Seretion koji su Rimljani razrušili prilikom konačnog osvajanja ilirskog prostora za vrijeme Batonovog ustanka 9. god.n.e.[1] Na petrovačkom području, prema izvještaju iz 1902 ima ukupno 34 gradine, a prema literaturi iz osamdeseth godina, ima ih još 14, pa se smatra da je u to vrijeme tu mogla živjeti brojna populacija od oko 4000 ljudi.[2]

Historija uredi

Od 6. do 9. god, nakon tridesetogodišnje rimske okupacije, tokom Batonovog ustanka, Iliri su se posljednji put pokušali oduprijeti rimskom imperijalizmu. Tokom jeseni 8. godine n.e., slomljen je dio ustaničkog pokreta u Panoniji simboličkom predajom Batona Breučkog na obali rijeke Bathinus (Bosna) Tiberiju, vrhovnom zapovjedniku rimskih snaga na ratištu i kasnijem rimskom caru. Već u rano proljeće 9. godine započela je pod zapovjedništvom Germanika, favorita Augusta i miljenika rimske javnosti, velika ofanziva s ciljem proboja na sjeverozapadnom ratištu (širi prostor Pounja i sjeverozapadne Bosne), konačno zauzimanje ustaničkih pozicija u dinarskom pojasu, izbijanje u zaleđe srednjeg Jadrana i konačno, spojanje sa Salonom i Naronom

Tadašnja zbivanja u Iliriku ostala su zapisana u “Rimskoj historiji” od Kasija Diona. Glavne borbe vođene su za ustanička uporišta Splonum i Raetinium koje su i detaljno opisane. Zatim su pod Germanikovim zapovjedništvom, mnogo lakše pokoreni Seretion i "neka druga mjesta", koje je Tiberije već jednom opsjedao, ali nije zauzeo. Tri spomenuta naselja predstavljala su okosnicu odbrambene linije na sjeverozapadnom pravcu ustaničkog područja i zbog njihovog pada prodor u unutrašnjost bio je olakšan.

Zbog nedovoljne istraženosti, lokacija ove tri gradine nije tačno određene. Za Splonum se smatra da bi mogao biti na Kekića Glavici, Gornji Petrovići, Bosanska Krupa, sa dugim kontinuitetom od kasnog bronzanog doba zaključno sa rimskom vladavinom, ili Marešova (Pilipovića Glavica), Grmuša-Srbljani, Bihać.

Najvjerojatnije je da se gradina Raetinium nalazila na prostoru lokaliteta Sokolac, sa lijeve strane Une, odmah zapadno iznad bihaćkog naselja Golubića.

Pošto je Grmeč pun gradinskih naselja, realna je mogućnost da su Seretion i “druga naselja”, koja su u toku ove operacije bila zauzeta, situirana na grmečkom i srednjounskom prostoru. Planina Grmeč po svojim geografskim osobinama predstavlja odličan odbrambeni položaj.

Značajnije gradine uredi

Gradina u Kršu, Oraško Brdo sa platoom veličine 580x284.m, koji je bio branjen višestrukim, mjestimično petostrukim bedemima.

Gradina Crkvine, Vrtoče, nalazi se na ravnoj uzvisini od 711m nadmorske visine, koja je uokolo opasana nasipom, podignutim od kamena i zemlje, a sastoji se od unutarnjeg grada, i predgrađa. Oblik joj je, nepravilna elipsa, koja se na jugu završava rtom, a duga je od sjevera prema jugu 295m, pri najvišoj širini od 140m. Nasipi dostižu visinu od 1m iznutra, a oko 2m izvana. Život u gradini se nastavio u rimskom periodu i u srednjem vijeku.

Čučevo, Vrtoče. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1091 m, na najvišoj ošumljenoj, ali vrlo kamenitoj glavici brda Čučeva. I ta nasuta gradina sastoji se od manjeg unutarnjeg grada i od većeg predgrađa, koji su sa zapada i sjevera i djelomice sa opasana 2-3 metra visokim kamenitim nasipom, a sa južne i zapadne strane dovoljno zaštićena okomitim stijenama. Ukupna dužina tvrđave od jugoistoka prema sjeveroistoku iznosi 360m, a najviša joj je širina na južnom kraju 170m.

Poprečni nasip, koji unutrašnji grad dijeli od predgrađa nije podignut od prikupljenog kamenja kao ostali nasipi, nego se sastoji od velikih kamenitih šuljeva i hribina. U južnom dijelu predgrađa ima još drugih kamenitih nasipa raznog pravca. U unutarnjem prostoru tvršave nije po površini nađen keramički materijal, pa se smatra da ova gradina koja je tako daleko od svakog prometa i na tako visokom mjestu podignuta, nije bila naseobina već samo sklonište.

Velika i Mala gradina, Bjelaj, nalaze se na platou na kojem je u srednjem vijeku podignut stari grad Bjelaj. Cijeli lokalitet, ni prahistorijski, ni srednjovjekovni, nije istraživan.

Gradinica Zelinovac, Lastve, je prahistorijska gradina, čiji je naseobinski prostor branjen kamenim zidom (cca 200x400m). Unutar se nalazila jedna mala tvrđava, takođe, opasana bedemom dimenzija 80x50m.

Velika Gradina, Lastve, je jedno od najvećih gradinskih naselja u sjeverozapadnoj Bosni sa veličinom bedema 480x270m. Bedem je najizrazitiji na istočnoj strani i dostiže visinu između 2-4m, dok je na ostalim stranam sačuvan u tragovima. Širina bedema u osnovi iznosi cca 7m. U gradinu vode tri ulaza, kraj kojih leže velike gromile od nabacanog kamenja.

Mala Gradina, Lastve, je ispod Velike gradine, opasana omanjim krševitim dolačama. Bedem je sa vanjske strane visok 3m a iznutra 0,5m.

Mala Gradina, Lisčijak, Krnjeuša, je prahistorijska gradina i rimska tvrđava. Sa kamenim bedemom, mjestimično s malterom, visine 5-8m. Na uglovima primjetna proširenja (vjerovatno kule). Približne dimenzije su 60x30m. Pred kamenim bedemom pruža se kameno-zemljani bedem visok oko 1,3m.

Posljednje četiri gradine su sa područja Krnjeuša – Lastve. Nalaze se skoro u ravni Petrovačkog polja, a to je odgovaralo i Rimljanima koji ih takođe koriste. Pronađeno je mnoštvo njihovog materijala i nekoliko nadgrobnih ploča.[3]

Gradina, Vranovina, je tvrđava oko čijeg se platoa eliptičnog oblika pruža odbrambeni zid. Sjeverna strana veoma strma, ostale se supštaju preko tri terase. Površinski se nalaze fragmetni keramkike.

Gradina na Drenovcu, Vođenica, čiji velik kameni bedem obuhvata prostor od cca 15.000 do 20.000 m2. Unutar naselja nalazi se posebna tvrđava. Na čitavoj površini nađeni su fragmenti keramike i kućnog posuđa.

Gradina, Skakavac, sa akropoljem, ukupnih dimenzija 300x150m.

Gradina Šainovac, Rašinovac, veličine 300x180.

Stražbenica, Bukovača, dužine oko 400m. Gradinu su Rimljani pretvorili u svoj logor za kontrolu putnih komunikacija.[3] Vidljivi su ostaci njihove ceste do gradine. Istraživana je amaterski.[4]

Gradina u Koluniću, nalazi se na ispranom i ogoljenom mjestu, vidljiva je rimska nadogradnja.

Gradina Kadinjača, Revenik

Gradić na Žutoj glavici, Revenik. Posljednje dvije je istraživala Branka Raunig i pronađen je materijal iz halštatskog perioda.[2]

Društvena organizacija plemenske zajednice dolaskom Rimljana nije se bitnije promijenila. I dalje su nastavili živjeti u većini navedenih gradina, u okvirima svoje teritorijalne zajednice -civitas, pod vodstvom svojih prvaka, ali pod nadzorom rimskih prefekata, kao i ostala ilirska plemena. Centar peregrinske civitas bio je oko Kolunića i Revenika.

Literatura uredi

Reference uredi

  1. ^ "Salmedin Mesihović: SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA "POUNJSKA OFANZIVA"" (PDF). INSTITUT ZA ISTORIJU • Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009. Arhivirano s originala (PDF), 14. 7. 2018. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  2. ^ a b "Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  3. ^ a b "Salmedin Mesihović, ANTIQVI HOMINES BOSNAE". Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 -. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  4. ^ "Zvanična stranica općine Drinić - Istorija-Antika". Arhivirano s originala, 22. 5. 2016. Pristupljeno 17. 7. 2016.

Vanjski linkovi uredi