Wikipedia

Faktor V Leidenske trombofilije

Leidenski faktor V (rs6025 ili F5 p.R506Q'[1]) je varijanta (mutirani oblik) ljudskog faktora V (jedna od nekoliko supstanci koje pomažu zgrušavanju krvi), što uzrokuje povećanje zgrušavanja krvi (hiperkoagulabilnost). Zbog ove mutacije, protein C, antikoagulantni protein koji normalno inhibira prozgrušavajući faktor V, nije u stanju da se normalno veže za faktor V, što dovodi do hiperkoagulabilnog stanja, tj. povećane sklonosti za da pacijent formira abnormalne i potencijalno štetne krvne ugruške.[2] Leidenski faktor V je najčešći nasljedni faktor hiperkoagulabilnosti (sklon zgrušavanju) poremećaj među etničkim Evropljanima.[3][4][5] Imenovan je po holandskom gradu Leidenu, gdje ga je 1994. prvi put identificirao Rogier Maria Bertina pod vodstvom (i u laboratoriji) Pietera Hendricka Reitsme.[6] Uprkos povećanom riziku od venske tromboembolije, nije utvrđeno da ljudi sa jednom kopijom ovog gena imaju kraći život od opće populacije.[7]

Faktor V Leidenske trombofilije
PCR snimak faktora V Leidenske trombofilije
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10D68.51
ICD-9289.81
OMIM188055
DiseasesDB154
MeSHHematologija *Oblast: Hematologija

Znaci i simptomi

uredi

Simptomi faktora V Leidenske trombofilije razlikuju se među pojedincima. Postoje osobe koje imaju gen F5 i koji nikada ne razviju trombozu, dok drugi imaju ponavljajuću trombozu prije 30. godine života. Na ovu varijabilnost utiče broj mutacija gena F5 koje osoba ima, prisustvo drugih genskih promjena povezanih sa zgrušavanjem krvi i posredni faktori rizika, kao što su operacija, upotreba oralnih kontraceptiva i trudnoća.

Simptomi Leidenskog faktora V uključuju:

  • Pojava prve DVT ili PE prije 50. godine života.
  • Ponavljajući DVT ili PE.
  • Vensku trombozu na neuobičajenim mjestima u tijelu kao što su mozak ili jetra.
  • DVT ili PE tokom ili odmah nakon trudnoće.
  • Hstoriju neobjašnjivog gubitka trudnoće u drugom ili trećem trimestru.
  • DVT ili PE i jaku porodičnu anamnezu venske tromboembolije.

Upotreba hormona, kao što su oralne kontracepcijske pilule (OCP) i hormonska nadomjesna terapija (HRT), uključujući estrogen i lijekove slične estrogenu) koji se uzimaju nakon menopauze, povećava rizik od razvoja DVT i PE. Zdrave žene koje uzimaju OCP imaju tri do četiri puta veći rizik od razvoja DVT ili PE u poređenju sa ženama koje ne uzimaju OCP. Žene sa Leidenskim faktorom V koje uzimaju OCP imaju oko 35 puta veći rizik od razvoja DVT ili PE u poređenju sa ženama bez faktora V Leiden i onima koje ne uzimaju OCP. Isto tako, žene u postmenopauzi koje uzimaju HNL imaju dva do tri puta veći rizik od razvoja DVT ili PE od žena koje ne uzimaju HNL, a žene s faktorom V Leiden koje uzimaju HNL imaju 15 puta veći rizik. Žene sa heterozigotnim Ledenskim faktorom V koje donose odluke o upotrebi OCP ili HNL trebale bi uzeti u obzir ove statistike kada vagaju rizike i koristi liječenja.

Patofiziologija

uredi

U normalnom putu, faktor V funkcionira kao kofaktor, kako bi omogućio aktoru Xa da aktivira protrombin, što rezultira enzimom trombin. Trombin zauzvrat cijepa fibrinogen da bi formirao fibrin, koji se polimerizira i formira gustu mrežu koja čini većinu ugruška. Aktivirani protein C je prirodni antikoagulant koji ograničava stepen zgrušavanja cijepanjem i degradirajući faktor V.

Leidenski faktor V
Identifikatori
SimbolLFV

Leidenski faktor V je autosomno dominantno genetičko stanje koje pokazuje nepotpunu penetrantnost, tj. ne razvija svaka osoba koja ima mutaciju bolest. Stanje rezultira varijantom faktora V koja se ne može tako lahko razgraditi aktiviranim proteinom C. Gen koji kodira protein naziva se "F5". Mutacija ovog gena —jednonukleotidni polimorfizam (SNP) nalazi se u egzonu 10.[8] Kao misens supstitucija aminokiseline R u aminokiselinu Q, mijenja proteinski aminokiselinu arginin u glutamin. Ovisno o odabranom početku, pozicija varijante nukleotida je ili na poziciji 1691 ili 1746.[9] Također utiče na poziciju aminokiseline za varijantu, koja je ili 506 ili 534. (Zajedno sa općim nedostatkom standarda nomenklature, ova varijanta znači da se SNP može zvati na nekoliko načina, kao što je G1691A, c.1691G> A, 1691G>A, c.1746G>A, p.Arg534Gln, Arg506Gln, R506Q ili rs6025.) Pošto je ova aminokiselina normalno mjesto cijepanja za aktivirani protein C, mutacija sprječava efikasnu inaktivaciju faktora V. Kada faktor V ostane aktivan, olakšava prekomjernu proizvodnju trombina, što dovodi do stvaranja viška fibrina i viška zgrušavanja.[10]

Prekomjerno zgrušavanje koje se javlja kod ovog poremećaja gotovo je uvijek ograničeno na vene,[11] gdje zgrušavanje može uzrokovati duboku vensku trombozu (DVT). Ako se venski ugrušci odvoje, mogu putovati kroz desnu stranu srca do pluća, gdje blokiraju plućni krvni sud i uzrokuju plućnu emboliju. Izuzetno je rijetko da ovaj poremećaj uzrokuje stvaranje ugrušaka u arterijama, koji mogu dovesti do moždanog udara ili srčanog udara, iako je "mini-moždani udar", poznat kao prolazni ishemijski napad, češći. S obzirom na to da ova bolest pokazuje nepotpunu dominantnost, oni koji su homozigotni za mutirani alel su pod povećanim rizikom za gore opisane događaje u odnosu na one koji su heterozigotni za mutaciju.[12]

Dijagnoza

uredi

Sumnju da je Leidenski faktor V uzrok bilo kakvog tromboznog događaja treba razmotriti kod bilo kojeg evropeida mlađeg od 45 godina ili kod bilo koje osobe sa porodičnom historijom venske tromboze. Postoji nekoliko različitih metoda pomoću kojih se ovo stanje može dijagnosticirati. Većina laboratorija provjerava 'rizične' pacijente ili testom zasnovanim na zmijskom otrovu (npr. vrijeme Russelovog razrjeđenje otrova) ili testom zasnovanom na aPTT-u. U oba metoda, vrijeme potrebno za zgrušavanje krvi se smanjuje u prisustvu mutacije faktora V Leiden. Ovo se postiže simultanim izvođenjem dva testa; jedan test se izvodi u prisustvu aktiviranog proteina C, a drugi u njegovom odsustvu. Odnos se određuje na osnovu dva testa, a rezultati pokazuju laboratoriji da li aktivirani protein C djeluje ili ne. Postoji i genetičko testiranje koje se može uraditi za ovaj poremećaj. Mutacija (zamjena 1691G→A) uklanja mjesto cijepanja restrikcijske endonukleaze MnlI, pa PCR, tretman sa MnlI, a zatim DNK elektroforeza daju dijagnozu. Drugi testovi zasnovani na PCR-u, kao što je iPLEX, također mogu identificirati zigotnost i učestalost varijante.

Upravljanje

uredi

Kako lijeka još nema, liječenje je usmjereno na prevenciju trombotskih komplikacija. Antikoagulansi se rutinski ne preporučuju osobama sa Leidenskim faktorom V, osim ako postoje dodatni faktori rizika, ali se daju kada dođe do takvog događaja.[13][14] Pojedinačna pojava duboke venske tromboze ili plućne embolije kod ljudi sa faktorom V Leiden zahtijeva privremenu terapiju antikoagulansima, ali općenito ne doživotno liječenje.[13] Osim toga, privremeni tretman sa antikoagulans, kao što je heparin, može biti potreban tokom perioda posebno visokog rizika od tromboze, kao što je velika operacija.[13]

Epidemiologija

uredi

Studije su otkrile da oko 5% kavkazoid u Sjevernoj Americi ima faktor V Leiden. Podaci pokazuju da je prevalencija ovog faktora veća među bijelcima nego kod manjinskih Amerikanaca.[15][16] Jedna studija je također sugerirala "da se mutacija faktora V-Leiden segregira u populacijama sa značajnom primjesom kavkazoidnih popilacija i rijetka je u genetički udaljenim neevropskim grupama."[17]

Do 30% pacijenata koji imaju duboku vensku trombozu (DVT) ili plućnu emboliju imaju ovo stanje. Rizik od razvoja ugruška u krvnom sudu ovisi o tome da li osoba naslijedi jednu ili dvije kopije mutacije faktora V Leiden. Nasljeđivanje jedne kopije mutacije od roditelja (heterozigot) povećava za četiri do osam puta šansu za razvoj ugruška. Ljudi koji naslijede dvije kopije mutacije (homozigot), po jednu od svakog roditelja, mogu imati do 80 puta veći rizik od razvoja ovog tipa krvnog ugruška.[18] Uzimajući u obzir da je rizik od razvoja abnormalnog krvnog ugruška u prosjeku oko 1/1.000 godišnje u općoj populaciji, prisustvo jedne kopije mutacije faktora V Leiden povećava taj rizik na između 4/1.000 do 8/1.000. Posjedovanje dvije kopije mutacije može povećati rizik do 80/1.000. Nejasno je da li su ove osobe pod povećanim rizikom od „ponovne“ venske tromboze. Dok samo 1% ljudi sa faktorom V Leiden ima dvije kopije defektnog gena, ove homozigotne osobe imaju teže kliničko stanje. Prisustvo stečenih faktora rizika za vensku trombozu—uključujući pušenje, upotrebu (kombinovanih) oblika hormonske kontracepcije koji sadrže estrogen i nedavne operacije — dodatno povećavaju šansu da pojedinac sa mutacijom Leidenskog faktora V će razviti DVT.

Žene sa faktorom V Leiden imaju značajno povećan rizik od zgrušavanja krvi u trudnoćama (i na kontracepcijskim pilulama koje sadrže estrogen ili nadomjescima hormona) u obliku duboke venske tromboze i plućne embolije. Oni također mogu imati mali povećani rizik od preeklampsija, mogu imati malo povećan rizik od male porođajne težine, mogu imati malo povećan rizik od pobačaja i mrtvorođenja zbog zgrušavanja u placenti, pupčanoj vrpci ili fetusu, (zgrušavanje fetusa može zavisiti od toga da li je beba naslijedila gen) ili utiče na sistem zgrušavanja, što može imati uticaj na razvoj placente.[19]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Klarin D, Busenkell E, Judy R, Lynch J, Levin M, Haessler J, et al. (novembar 2019). "Genome-wide association analysis of venous thromboembolism identifies new risk loci and genetic overlap with arterial vascular disease" (PDF). Nature Genetics. 51 (11): 1574–1579. doi:10.1038/s41588-019-0519-3. PMC 6858581. PMID 31676865. Arhivirano s originala (PDF), 28. 1. 2020. Pristupljeno 13. 12. 2021.
  2. ^ De Stefano V, Leone G (1995). "Resistance to activated protein C due to mutated factor V as a novel cause of inherited thrombophilia". Haematologica. 80 (4): 344–56. PMID 7590506.
  3. ^ Ridker PM, Miletich JP, Hennekens CH, Buring JE (1997). "Ethnic distribution of factor V Leiden in 4047 men and women. Implications for venous thromboembolism screening". JAMA. 277 (16): 1305–7. doi:10.1001/jama.277.16.1305. PMID 9109469.
  4. ^ Gregg JP, Yamane AJ, Grody WW (decembar 1997). "Prevalence of the factor V-Leiden mutation in four distinct American ethnic populations". American Journal of Medical Genetics. 73 (3): 334–6. doi:10.1002/(SICI)1096-8628(19971219)73:3<334::AID-AJMG20>3.0.CO;2-J. PMID 9415695.
  5. ^ De Stefano V, Chiusolo P, Paciaroni K, Leone G (1998). "Epidemiology of factor V Leiden: clinical implications". Seminars in Thrombosis and Hemostasis. 24 (4): 367–79. doi:10.1055/s-2007-996025. PMID 9763354.
  6. ^ Bertina RM, Koeleman BP, Koster T, et al. (maj 1994). "Mutation in blood coagulation factor V associated with resistance to activated protein C". Nature. 369 (6475): 64–7. Bibcode:1994Natur.369...64B. doi:10.1038/369064a0. PMID 8164741. S2CID 4314040.
  7. ^ Kujovich JL (januar 2011). "Factor V Leiden thrombophilia". Genetics in Medicine. 13 (1): 1–16. doi:10.1097/GIM.0b013e3181faa0f2. PMID 21116184.
  8. ^ "SNP linked to Gene F5". NCBI.
  9. ^ Jennifer Bushwitz; Michael A. Pacanowski & Julie A. Johnson (11. 10. 2006). "Important Variant Information for F5". PharmGKB. Arhivirano s originala, 27. 7. 2011. Pristupljeno 10. 9. 2008.
  10. ^ Juul, Klaus; Tybjærg-Hansen, Anne; Steffensen, Rolf; Kofoed, Steen; Jensen, Gorm; Nordestgaard, Børge Grønne (1. 7. 2002). "Factor V Leiden: The Copenhagen City Heart Study and 2 meta-analyses". Blood (jezik: engleski). 100 (1): 3–10. doi:10.1182/blood-2002-01-0111. ISSN 1528-0020. PMID 12070000.
  11. ^ Ng, N; Brown, JRI; Edmondson, RA; Tillyer, Ml (maj 2000). "LESSON OF THE MONTH – Catastrophic Arterial Thromboembolism Associated with Factor V Leiden". European Journal of Vascular and Endovascular Surgery (jezik: engleski). 19 (5): 551–553. doi:10.1053/ejvs.1999.0971.
  12. ^ Factor V Leiden Mutation – Homozygous
  13. ^ a b c Ornstein, Deborah L.; Cushman, Mary (2003). "Factor V Leiden". Circulation. 107 (15): e94-7. doi:10.1161/01.CIR.0000068167.08920.F1. ISSN 0009-7322. PMID 12707252.
  14. ^ Keo, Hong H; Fahrni, Jennifer; Husmann, Marc; Gretener, Silvia B. (2015). "Assessing the risk of recurrent venous thromboembolism – a practical approach". Vascular Health and Risk Management. 11: 451–9. doi:10.2147/VHRM.S83718. ISSN 1178-2048. PMC 4544622. PMID 26316770.
  15. ^ Ridker, et al. "Ethnic distribution of factor V Leiden in 4047 men and women". Supra.
  16. ^ Gregg, et al. "Prevalence of the factor V-Leiden mutation in four distinct American ethnic populations". Supra.
  17. ^ Id.
  18. ^ What do we know about heredity and factor V Leiden thrombophilia? http://www.genome.gov/15015167#Q5
  19. ^ Rodger MA, Paidas M, McLintock C, et al. (august 2008). "Inherited thrombophilia and pregnancy complications revisited". Obstetrics and Gynecology. 112 (2 Pt 1): 320–24. doi:10.1097/AOG.0b013e31817e8acc. PMID 18669729.

Dopunska literatura

uredi

Vanjski linkovi

uredi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Faktor_V_Leidenske_trombofilije&oldid=3648329"