U Svjetskom kupu debitirao je 5. decembra 2009. u Lillehammeru i odmah došao do prvih bodova osvojivši 19. mjesto. Jedan je od boljih letača – njegov lični rekord, koji je postavio 2016. u Vikersund, iznosi 249 m (među deset najdužih letova svih vremena), na pobjedničko postolje prvi se put plasirao također u letačkom takmičenju u Oberstdorfu tri godine ranije, a jedinu pobjedu ostvario je u letovima u Tauplitzu 13. januara 2018. godine. Osim toga, u sezoni 2012/13. u ukupnom poretku letača bio je treći. Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2018. u Oberstdorfu s kolegama iz reprezentacije osvojio je zlatnu medalju. Mjesec kasnije, na Olimpijskim igrama u Pyeongchangu, postao je olimpijski pobjednik, također u ekipnim skokovima, što mu je najvredniji rezultat u karijeri. Na samom kraju te sezone osvojio je i mali "Kristalni globus" u poretku letača.
Početkom marta 2019. najavio je da će okončati karijeru nakon turneje Raw Air 2019.[3] Ipak, povukao se već tokom te turneje, nakon takmičenja u Trondheimu 14. marta 2019, na kojem je osvojio drugo mjesto.