Dažbog

Dažbog ili Daždbog (ruski: Дажбог[1] ili Дажьбог, staroruski: Дажьбогъ,[2][3][4][a] crkvenoslavenski: Даждьбог[2]) jest jedan od glavnih bogova spomenut u mnogim starim spisima u staroslavenskoj mitologiji i jedan od nekolicine slavenskih bogova u čije vjerovanje postoje dokazi kod svih slavenskih naroda. Dažbog je bog plodnosti, Sunca, zaštitnika svadbi, prirode, bogatstva, davanja i pomoći. Njegov otac je Svarog, vrhovni bog Neba. Njegova braća, koja po ocu Svarogu nose zajedničko ime, zovu se Svarožiči: Perun, Stribog, Simargl, Trojan i drugi. Dažbogova djeca su: Ovsenj, Koljada i Maja Zlatogorka. Njegova supruga je Živa. Prva Dažbogova supruga bila je Morana. Rastanak od Morane, simbolizovao je završetak zime.

Dažbog
Дажбог.1998г.смеш.тех., бум.40,5х28.jpg
Dažbog prema prikazu iz 1998. Maksimilijana Presnjakova, savremenog ruskog umjetnika.]
Slična bića Helios
Značaj Bog sunca
Roditelji Svarog
Braća Perun, Stribog, Simargl, Trojan
Mitologija Slavenska mitologija
Ostala imena

EtimologijaUredi

Etimologija riječi Dažbog (Даж(д)ьбог), sastoji se od staroslavenskih riječi, a po mišljenju ruskog filologa Maxa Vasmera, daj (дажь, ruski: дай) i sreća, blagostanje (богъ), što znači onaj koji daje blagostanje.[2]

Po hrvatskom filologu slavistu i lingvistu, Vatroslavu Jagiću, teonim se obrazovao iz dvije riječi: daj bože (дажь боже, ruski: "дай, бог!"). Po Leszeku Moszyńskom, poljskom slavistu, koji smatra da je Dažbog, jednostavno slavenski pozdrav, a da su inostrani misionari shvatili to kao ime boga. Za današnjeg ruskog čovjeka, Dažbog jednostavno zvuči kao izraz Daj Bože. Zbog odsustva ubjedljivih srodnika u drugim indoevropskim jezicima, staroslavenska riječ *bog se često smatra iranskom pozajmicom, koja se odnosi na indoiranske riječi kao što su staroperzijska baga i sanskritska baga, ili barem na njihov semantički uticaj. U oba slavenska i indoiranska srodna oblika znače i "božanstvo" i "bogatstvo, udio". Dažbog bi, dakle značio doslovno onaj koji daje blagostanje. Slična božanstva kao što su Bjelobog i Crnobog nadalje dokazuju postojanje iranskog dualizma u praslavenskoj mitologiji.".[6]

Izvori podatakaUredi

Prema najstarijem ruskom ljetopisu Historija minulih ljeta (ruski: Повесть временных лет), u kojoj je opisana rana historija Kijevske Rusija, idol Dažboga (vjerovatno drveni), zajedno sa idolima Peruna, Horsa, Striboga, Simargla i Mokoša podigao je 980. n. e. na brdu kod Kijeva ispred svoje palate knez Vladimir I Svjatoslavič. Dažbog se spominje kao treći bog na spisku božanstava (poslije Peruna i Horsa). Ime Dažbog u tom spisku spominje se zajedno s imenom boga Horsa što može svjedočiti o sličnim funkcijama božanstava, ili uopće o raznim imenima jednog božanstva Sunca (iranska ili slavenska verzija). Poslije Dažboga u spisku bogova spominje se Stribog, što je dalo povoda za temu dvoje bliskih božanstava, onaj koji daje i onaj koji proširuje bogatstvo. Ime Dažboga se spominje i u Hipatijskom ljetopisu.

Prema starom ruskom epu Slovo o Igorovom pohodu (ruski: Словo о Полку Игореве), Dažbog se smatra prapredkom svih Slavena, a Slaveni unucima Dažboga. Razlog takvom vjerovanju je način kako bi se tadašnja staroslavenska plemena ujedinila, prestala sa svojim međusobnim ratovima i zaštitila od napada neslavenskih naroda. Vjerovanje da su svi Slaveni potomci Dažboga je ostalo dugo kod ruskog naroda, čak i dvjesto godina nakon prihvatanja hrišćanstva, a neki elementi staroslavenstva duboko su ušli u rusko pravoslavlje.

FolklorUredi

 
Današnji izgled paganskog (Rodnovjerje) oltara sa prikazom Dažboga.

U ruskom narodnom kalendaru, Dažbogu je posvećeno mnogo praznika. Najznačajniji su:

  • 12–14. februar – Spasenje Dažboga i Veles
  • 16. februar – Veles i Dažbog
  • 18. mart – smatra se danom Dažboga
  • 6. maj – također je dan Dažboga

Dažboga su također smatrali Spasenjem, to jest, spasiteljem Zemlje Ruske, kao i njenim zaštitnikom: Stari Slaveni su vjerovali da se Dažbog vozi po nebu u zlatnim kočijama u koje su upregnuti četiri bijela konja sa vatrenom grivom i zlatnim krilima. Vjerovali su da sunčana svjetlost dolazi od vatrenog štita, kojeg Dažbog vozi sa sobom u kočijama. Ujutro i uvečer on svojom lađom, koju vuku divlje guske, patke i labudovi, prelazi okean i mora. Iz tog razloga Stari Slaveni su pripisivali osobitu moć talismanima u vidu divlje patke sa glavom konja. Nakon pokrštavanja Rusije, lik Dažboga je u nekim svojim crtama prenesen na Nikolaja Čudotvorca. Tako je i Nikolaj, kao i Dažbog nekada, postao donosilac darova, pokrovitelj i pomoćnik onih koji stradaju i onih koji mole pomoć.

Dažbog danasUredi

Početkom jula 2011. godine u gradu Golaja Pristanj (Hersonska oblast, Ukrajina) podignut je kip Dažbogu. Nakon nekoliko dana, poslije protesta pravoslavnog sveštenstva, spomenik je srušen.

Također pogledajteUredi

NapomeneUredi

  1. ^ Ime se često poredi s južnoslovenskim Dabog, Dajbog, koji u mitologiji predstavlja cara Zemlje.[5]

ReferenceUredi

  1. ^ БСЭ 1972.
  2. ^ a b c Фасмер 1986.
  3. ^ Иванов, Топоров 1990.
  4. ^ Топоров 1995.
  5. ^ Злыгостев, Алексей. "Дабог". myths.kulichki.ru. Pristupljeno 2. 12. 2017.
  6. ^ Petar Skok (1971), Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU: Zagreb, volume I, str. 178ff

LiteraturaUredi

Vanjski linkoviUredi