Dažbog

Dažbog
Dažbog
	Dažbog prema prikazu iz 1998. Maksimilijana Presnjakova, savremenog ruskog umjetnika.]
Slična bića	Helios
Značaj	Bog sunca
Roditelji	Svarog
Braća	Perun, Stribog, Simargl, Trojan
Mitologija	Slavenska mitologija
Ostala imena	Bjeloruski: Дажбог; Bugarski: Даждбог; Poljski: Dadźbóg; Ruski: Даж(д)ьбог; Ukrajinski: Дажбог;

Dažbog ili Daždbog (ruski: Дажбог^[1] ili Дажьбог, staroruski: Дажьбогъ,^[2]^[3]^[4]^[a] crkvenoslavenski: Даждьбог^[2]) jest jedan od glavnih bogova spomenut u mnogim starim spisima u staroslavenskoj mitologiji i jedan od nekolicine slavenskih bogova u čije vjerovanje postoje dokazi kod svih slavenskih naroda. Dažbog je bog plodnosti, Sunca, zaštitnika svadbi, prirode, bogatstva, davanja i pomoći. Njegov otac je Svarog, vrhovni bog Neba. Njegova braća, koja po ocu Svarogu nose zajedničko ime, zovu se Svarožiči: Perun, Stribog, Simargl, Trojan i drugi. Dažbogova djeca su: Ovsenj, Koljada i Maja Zlatogorka. Njegova supruga je Živa. Prva Dažbogova supruga bila je Morana. Rastanak od Morane, simbolizovao je završetak zime.

Etimologija

Etimologija riječi Dažbog (Даж(д)ьбог), sastoji se od staroslavenskih riječi, a po mišljenju ruskog filologa Maxa Vasmera, daj (дажь, ruski: дай) i sreća, blagostanje (богъ), što znači onaj koji daje blagostanje.^[2]

Po hrvatskom filologu slavistu i lingvistu, Vatroslavu Jagiću, teonim se obrazovao iz dvije riječi: daj bože (дажь боже, ruski: "дай, бог!"). Po Leszeku Moszyńskom, poljskom slavistu, koji smatra da je Dažbog, jednostavno slavenski pozdrav, a da su inostrani misionari shvatili to kao ime boga. Za današnjeg ruskog čovjeka, Dažbog jednostavno zvuči kao izraz Daj Bože. Zbog odsustva ubjedljivih srodnika u drugim indoevropskim jezicima, staroslavenska riječ *bog se često smatra iranskom pozajmicom, koja se odnosi na indoiranske riječi kao što su staroperzijska baga i sanskritska baga, ili barem na njihov semantički uticaj. U oba slavenska i indoiranska srodna oblika znače i "božanstvo" i "bogatstvo, udio". Dažbog bi, dakle značio doslovno onaj koji daje blagostanje. Slična božanstva kao što su Bjelobog i Crnobog nadalje dokazuju postojanje iranskog dualizma u praslavenskoj mitologiji.".^[6]

Izvori podataka

Prema najstarijem ruskom ljetopisu Historija minulih ljeta (ruski: Повесть временных лет), u kojoj je opisana rana historija Kijevske Rusija, idol Dažboga (vjerovatno drveni), zajedno sa idolima Peruna, Horsa, Striboga, Simargla i Mokoša podigao je 980. n. e. na brdu kod Kijeva ispred svoje palate knez Vladimir I Svjatoslavič. Dažbog se spominje kao treći bog na spisku božanstava (poslije Peruna i Horsa). Ime Dažbog u tom spisku spominje se zajedno s imenom boga Horsa što može svjedočiti o sličnim funkcijama božanstava, ili uopće o raznim imenima jednog božanstva Sunca (iranska ili slavenska verzija). Poslije Dažboga u spisku bogova spominje se Stribog, što je dalo povoda za temu dvoje bliskih božanstava, onaj koji daje i onaj koji proširuje bogatstvo. Ime Dažboga se spominje i u Hipatijskom ljetopisu.

Prema starom ruskom epu Slovo o Igorovom pohodu (ruski: Словo о Полку Игореве), Dažbog se smatra prapredkom svih Slavena, a Slaveni unucima Dažboga. Razlog takvom vjerovanju je način kako bi se tadašnja staroslavenska plemena ujedinila, prestala sa svojim međusobnim ratovima i zaštitila od napada neslavenskih naroda. Vjerovanje da su svi Slaveni potomci Dažboga je ostalo dugo kod ruskog naroda, čak i dvjesto godina nakon prihvatanja hrišćanstva, a neki elementi staroslavenstva duboko su ušli u rusko pravoslavlje.

Folklor

Današnji izgled paganskog (Rodnovjerje) oltara sa prikazom Dažboga.

U ruskom narodnom kalendaru, Dažbogu je posvećeno mnogo praznika. Najznačajniji su:

12–14. februar – Spasenje Dažboga i Veles
16. februar – Veles i Dažbog
18. mart – smatra se danom Dažboga
6. maj – također je dan Dažboga

Dažboga su također smatrali Spasenjem, to jest, spasiteljem Zemlje Ruske, kao i njenim zaštitnikom: Stari Slaveni su vjerovali da se Dažbog vozi po nebu u zlatnim kočijama u koje su upregnuti četiri bijela konja sa vatrenom grivom i zlatnim krilima. Vjerovali su da sunčana svjetlost dolazi od vatrenog štita, kojeg Dažbog vozi sa sobom u kočijama. Ujutro i uvečer on svojom lađom, koju vuku divlje guske, patke i labudovi, prelazi okean i mora. Iz tog razloga Stari Slaveni su pripisivali osobitu moć talismanima u vidu divlje patke sa glavom konja. Nakon pokrštavanja Rusije, lik Dažboga je u nekim svojim crtama prenesen na Nikolaja Čudotvorca. Tako je i Nikolaj, kao i Dažbog nekada, postao donosilac darova, pokrovitelj i pomoćnik onih koji stradaju i onih koji mole pomoć.

Dažbog danas

Početkom jula 2011. godine u gradu Golaja Pristanj (Hersonska oblast, Ukrajina) podignut je kip Dažbogu. Nakon nekoliko dana, poslije protesta pravoslavnog sveštenstva, spomenik je srušen.

Također pogledajte

Napomene

^ Ime se često poredi s južnoslovenskim Dabog, Dajbog, koji u mitologiji predstavlja cara Zemlje.^[5]

Reference

^ БСЭ 1972.
^ ^a ^b ^c Фасмер 1986.
^ Иванов, Топоров 1990.
^ Топоров 1995.
^ Злыгостев, Алексей. "Дабог". myths.kulichki.ru. Pristupljeno 2. 12. 2017.
^ Petar Skok (1971), Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU: Zagreb, volume I, str. 178ff

Literatura

Vanjski linkovi

Дажьбог // Энциклопедия «Слова о полку Игореве»
Рыбаков Б. А. Истоки славянской мифологии. Рождение богинь и богов // Язычество древних славян

[DAB-6] Ime se često poredi s južnoslovenskim Dabog, Dajbog, koji u mitologiji predstavlja cara Zemlje.^[5]

[FOOTNOTEБСЭ1972-1] БСЭ 1972.

[FOOTNOTEФасмер1986-2] Фасмер 1986.

[FOOTNOTEИванов,_Топоров1990-3] Иванов, Топоров 1990.

[FOOTNOTEТопоров1995-4] Топоров 1995.

[5] Злыгостев, Алексей. "Дабог". myths.kulichki.ru. Pristupljeno 2. 12. 2017.

[Skok_I_178-7] Petar Skok (1971), Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU: Zagreb, volume I, str. 178ff

[1]

[2]

[3]

[4]

[a]

[6]

[5]